MojPasSigmund...filozofsko psihološki pristup problemu pasa i njihovih vlasnika
Potaknut nagonom da pokušam iznjeti svoja razmišljanja i osjećaje koji mi se javljaju u svakodnevnom životu i druženju sa dlakavim stvorenjem vlažnih očiju koje smatram svojim psom i tamagočijem, otvorih ovaj blog...nadam se da ću ovdje susresti ljude koji isto kao i ja uživaju u svojim psećim ljubimcima odnosno nadam se da ću se susresti s njihovim raznolikošarenim razmišljanjima i poimanjima imanja psa za druga...

Javljajte se na...
mojpassigmund@gmail.com





Autor tekstova polaže autorska prava na sve vlastite sadržaje (tekstualne i vizualne materijale). Neovlašteno korištenje bilo kojeg dijela sadržaja bez dozvole vlasnika autorskih prava ili bez navođenja izvora i priznavanja autorskih prava, smatra se kršenjem autorskih prava i bezobraznom krađom.
Prebrojavanje
Ma...ti brojači niš ne valjaju...
Sad me stvarno više neće nitko nagovoriti da vas brojim...

Photobucket

28.10.2008., utorak

Malo...odmaramo...

Moram napraviti mali odmak od bloganja...uzet ću tjedan dana pauze...da napunim baterije inspiracijom...možda i napišem šta got dobro nakon pauze...bilo bi mi i vrijeme...
Budite dobro...

- 07:04 - Komentari (4) - Isprintaj - #

25.10.2008., subota

Nova obleka...

Zahvaljujući našoj kolegici blogerici Sigmund ima novo krzno...
Hvala Amorfia...

- 16:44 - Komentari (5) - Isprintaj - #

24.10.2008., petak

Labrador pa čuvar...

Opet nesretni događaj...pas izgrizao dječaka...loše, jako loše...
Zanimljivo...kažu...pas Labrador je čuvao skladište...Labrador pa čuvar...meni je to nezamislivo...
Ima li neki članak o tome događaju koji piše neki poznavatelj pasa?
Ako ima...javite mi...
Hvala...

- 08:35 - Komentari (10) - Isprintaj - #

23.10.2008., četvrtak

Pazi mine...

Ne neću danas govoriti o diljem svijeta posijanom minskom zlu koje krade i uništava ljudske živote...tuga je to...
Govoriti ću o onim nagaznim minama u liku pasogovna...da da...govorim o onim minama na koje kada stanete ostanete osupnuti činjenicom da vam je smrdljiva masa razmazana po u najboljem slučaju samo cipelama, ili čak i po hlačama koje su se u vašim opskakivanjima oko nagažene mine jednako tako oštetile kakačnim šrapnelima....a da ne govorim o smradu koji se širi kada to sve pokušavate oprati...
Ma užas...ima li netko da takvo što nije doživio...mislim da su ti rijetki...
Pa dakle...mislim da je vrijeme...da kao pasovlasnik malo progovorim i o toj temi...
Prije svega da naglasim...jako me ljute ljudi koji ne pokupe za svojim psom. Za to je potrebno samo malo dobre volje i vrećica, lopatica, ili papir...a učinak na doživljavanje nas pasovlasnika u velegradu je nemjerljiv. Ljudi jednostavno na očigled pozitivno reagiraju kada vide da uredno pokupim za svojim psom i kada vide da pas posao obavlja na što je moguće za to primjerenijim mjestima.
Tako da...ovim putem apeliram na pasovlasnike...naučite svoga psa da posao obavlja na mjestima koja nisu slična sredini prometnog nogostupa, parku za djecu, autobusnoj stanici i slično...siguran sam da postoji neko zaklonjenije mjesto u vašoj blizini gdje će pas steći naviku obavljanja posla (vjerujte, i psu je ugodnije posao obavljati na nekom skrovitijem mjestu nego tamo gdje u njega svi bulje)...jednako tako i vama će biti lakše pokupiti za vašim psom tamo gdje oko vas ne tutnje ljudi, automobili, biciklisti...fino, polako, vrećicom i trk do prvog koša za smeće.
Eeeee sada...stvarno je čest slučaj da pasovlasnici govore kako nikada nema koša za smeće u njihovoj blizini kada moraju pokupiti i baciti govance svoga ljubimca. Stvarno šetam na puno zagrebačkih lokacija i uglavnom nisam imao tih problema...iako vjerujem da taj problem postoji...pa eto koristim priliku da zamolim nadležne da se pobrinu za dovoljan broj gradskih koševa za smeće pa da se pasovlasnici više ne mogu izvlačiti na foru da šta će skupljati kada nemaju gdje baciti.
Sve u svemu...meni je taj dio imanja psa rutina o kojoj zapravo puno niti ne razmišljam...uz sebe uvijek imam nešto s čime mogu pokupiti za psom...to jednostavno napravim...i to je to...

- 07:43 - Komentari (4) - Isprintaj - #

22.10.2008., srijeda

Borba...

Znate već sve o našoj kroničnoj upali ušiju...ma toliko sam već o tome pisao da sam samome sebi dosadan...ali što ću, trenutno mi je to na pameti....
Već mjesec dana smo pod terapijom...to su navodno neke nove antibiotske kapi koje su odlične...jest, upala se smanjila, ali niti nakon mjesec dana nije u potpunost sanirana...
Mali ludi pas je već toliko sluđen tim stalnim natezanjima oko njegovih ušiju da mi je jedno jutro, kada sam mu zaboravio kapati uši, došao pred spavaću sobu dok sam se oblačio za posao i značajno me gledao (to inače nikada ne radi već se nakon našeg jutarnjeg rituala vrati na svoj jastuk u knjavajuću pozu)...mislim si ja, što je sada mali ludi pas, što smo zaboravili...i onda mi sine, pa nismo kapali uši...jadni pas...
Sada petnaest dana u uši ne smijemo stavljati ništa osim fiziološke otopine kojom ćemo ih čistiti...nakon tih petnaest dana idemo uzeti bris ušiju...da se proba izolirati točan uzročnik upale...nakon toga će se ciljano, prema napravljenom bakteriogramu, odrediti terapija...
Jaaaaako bih volio psa osloboditi te muke...iako...kod tih kroničnih upala, kod pasa koji su im skloni...to je sizifov posao...
Al ne damo se mi...borba dok got se može...

- 08:29 - Komentari (7) - Isprintaj - #

21.10.2008., utorak

Crtica...

U jutro, prema novom pasorasporedu, Sigmund odmah po izlasku u ranojutarnju maglu i hladnoću obavi sve što treba...mislim kak i piš...
Nakon toga stanem...onako kao da ću negdje startati...kao sprinter na stotku...a pas zapet ko puška podignutih ušiju i repa te blago nakošene glavice čeka što sad dalje ima gazda za reći...ja kažem, kuda idemo...a pas veselo krene trčkarat prema doma...
A dobro pas...kako te volja...

- 13:39 - Komentari (6) - Isprintaj - #

20.10.2008., ponedjeljak

Pravi obiteljski pas...

Oooo da da...Sigmund je ovoga vikenda bio pravi razmaženomazni obiteljski pas...kao, inače nije...
Uobičajeno smo vikend proveli u zajedničkim obiteljskim druženjima...za psa su ta druženja prilično statična...jest da psa svi maze i da svojim toplim okicama i pristojnim ponašanjem izmami po koji oblizek bez da ga mora nečim zaraditi (kao što obično kod svoga gazde mora), jest da pas sudjeluje u svim valjanjima po podu dok bebulinka istražuje svijet oko sebe i svojim osmijehom topi srca...ali sve su to za psa vrlo statična događanja...
Dok je pas bio mlađi...pazi sad ovo, ko da imam psa starca...ali da, kad je bio nešto mlađi, na tim obiteljskim druženjima pas se dosađivao...i ne samo to, iako bi čitav dan proveli u obiteljskim druženjima u kojima bi i pas aktivno sudjelovao, pas bi po dolasku kući od mene tražio šetnju...kao, daj gazda, ne misliš mi valjda to prodati pod šetnju...nismo se igrali, niti trenirali, niti sreli pasofrendove...daj vodi me van...i tako je i bivalo, pas je morao dobiti svoju aktivnu šetnju da bi mu srce bilo na miru.
No sada kada je pas malo stariji i ozbiljniji i on uživa u obiteljskim druženjima...pristojno se uklopio u sva uobičajena događanja i zna se simpatično i nenametljivo izboriti za trenutak pažnje, maženja, oblizek, a najbitnije od svega sveprisutan je u svim igrama sa bebom...zna pas kako iskoristiti svoj šarm...ali najbitnije od svega, čini mi se da pas u tome uživa...sav je sretan kada je obitelj na hrpi...oči mu sjaje, a rep veselo mlatara. Svakako mu u plan i program dana uključim jednu dugu šetnjicu uz bebulinska kolica u kojoj pa gotovo da se i ne miče od kolica čak niti onda kada mu ja to dopustim...jednostavno mu je fora lagano šetati sa svojom obitelji.
Kad na kraju takvoga dana dođemo kući, pas se naklopa i legne zadovoljno pod moje noge i spava...spava mirno i zadovoljno kao da smo se čitav dan jurili i naganjali po Velebitu.
Ovaj moment starenja i uozbiljavanja psa mi je drag i nekako ima svoj šarm koji mi čini ugodu...

- 07:34 - Komentari (7) - Isprintaj - #

17.10.2008., petak

Ranom zorom mi šorom...

Ah te ranojutarnje šetnje...
Govorio sam već ovdje o svim peripetijama koje smo imali u ranojutarnjim šetnjama...pas ne želi obaviti "posao", pa izvodi kojekakve drame s odlaženjem doma, pa navlači na produljivanje šetnje tako da me odvodi u smjerovima kojima obično idemo u duge popodnevne šetnje, pa cimanje da ga se ponovno vodi van odmah nakon što smo se vratili doma jer nije obavio "posao", pa pronalaženje savršenog mjesta za obavljanje "posla", pa sam mijenjao trajanje ranojutarnje šetnje, pa sam mijenjao sadržaj ranojutarnje šetnje, pa sam mijenjao vrste igre u ranojutarnjim šetnjama, pa se pas više nije želio niti igrati u ranojutarnjim šetnjama, pa stalno neki nered, nikako se dogovoriti...
Uh...umorio sam se samo nabrajajući...a dalo bi se još...
Sve to skupa, uz polako starenje psa kojem se ne da iz kreveta u pet sati ujutro (ko da se meni da), rezultiralo je time da pas ima dramu od ranojutarnje šetnje...ne čudi me što ima dramu...čudi me ta njegova luda glava koja je samu sebe svojim ponašanjima dovela u dramu. Znam, reći će poznavatelji psećeg ponašanja, ti si svoja stanja prenio na psa...istina, i ja sam samo čovjek, čovjek kojeg u pet sati ujutro može naživcirati pas koji ne želi obaviti "posao" samo zato što tako želi izmusti da ga ženica i beba moraju izvesti van jer mu je jaaaaako sila...da može me naživcirati pas koji izvodi neke posture tijela i niti ne želi potražiti mjesto na kojem bi se mogao olakšati...i još niz drugih stvari...priznajem, često sam u tim šetnjama bio nervozan...no nikada, ali baš nikada nisam bio nervozan zbog toga što u pet ujutro idem u šetnju sa psom, nikada u ranojutarnju šetnju nisam krenuo nervozan, bio sam nervozan kasnije jer bi ta šetnja ispadala potpuno besmislena i ispunjena nekim psećim zezancijama koje nemaju veze sa nekakvim ustaljenim ritmom i navikama kojih su navodno psi robovi. Znalo je u tim šetnjama biti i svađe, po kojeg hvatanja za šiju, podvikivanja, ali ništa više nego li u normalnom odgoju koji sam prema psu primjenjivao. Čemu onda drama...stvarno mi nije jasno.
Evo recimo...nekih desetak dana smo ranojutarnju šetnju sasvim fino uritmili...baš mi je bilo super...pas odmah obavi što treba, nakon toga se igramo lopticom i trčimo i radimo neke vježbice i onda veselo doma na klopu i slasni jogurt...no pas je jednoga dana odlučio da se više ne želi igrati u pet ujutro...ja sam reagirao najnormalnije...pokupio lopticu i mirno nastavio šetnju uobičajenom rutom pa prema kući...bio sam potpuno opušten u hodu, povremeno sam veselo govorio psu kako idemo doma na doručak kada se neće igrati...a pas u drami, samo nervozno pogledava u mene kao da sam ga odveo u bespuća sibirskih tatri u kojima iza svakoga grma vreba divlja zvijer koja će nas sažvakati...drama se svaki dan blago povećavala...a danas, danas ujutro je pljuštala kiša, koju mali ludi pas inače obožava, ali danas je pas valjda mislio da sam naručio pljusak samo kako bih njega zalio i smočio u ranojutarnjoj šetnji...hodao je preplašeno i stalno pogledavao u mene iako sam mirno i uobičajeno hodao te s vremena na vrijeme veselo pozivao psa na igru...ma pas u drami samo takvoj...naravno da onda nije mogao naći mjesto na kojem bi se olakšao pa znajući da mene to živcira pas se još više "razmočio" i počeo izvoditi svoj nečitki ples u posturama koje ne razumijem i koje mi idu na živce...zašto mi idu na živce...zato što pas u tom svom plesu bleji u mene umjesto da njuška okolo i traži gdje će se pokenjati...kaj, da mu posušim travu s fenom za kosu, da zaustavim kišu i upalim sunce...kaj da radim mali ludi pas....u tom zbunilu ja psu veselo govorim...ajde, možeš, odi vidi malo kaj ima...sve misleći da će pas potrčati od mene u istraživanje novih mirisa ulice...ma niti da bi...pas se kelji za mene i izvodi svoj ples dok se hektolitri vode uvlače pod robu i prodiru mi sve do kože.
Dobio sam psa da obavi posao tako što sam ga prvo malo prodrmao grubljim maženjem (ono kao kad nekoga želiš probuditi iz dubokog sna) i odmah čim je prestao njegov luđački ples pozvao ga nazad istom rutom koju smo već prošli...tada je pas pojurio i našao mjesto za obavljanje fiziologije...nakon toga smo u igri i veselju otišli doma...rekli bi, pa sve ste dobro završili (osim što smo bili mokri do kože)...da, možda i jesmo, ali šta mi vrijedi kada će pas već možda sutra ili za koji dan opet izvoditi neku ranojutarnju igru koju samo on razumije.
Ah...jednostavno mi ponestaje rješenja...ah...

- 09:19 - Komentari (9) - Isprintaj - #

16.10.2008., četvrtak

LUFI – PAS KOJI JE POBIJEDIO TJESKOBU

Već neko vrijeme na forumu Šapice pratim priču vezanu uz ovoga psa...koliko te mora pogoditi da u potpunosti prestaneš doživljavati svijet oko sebe...strašno mi je i pomisliti...
Naporom dobrih ljudi ovaj pas je oporavljen od svojih trauma i sada hitno traži brigu svog novog vlasnika koji mora biti dobar poznavatelj pasa jer se s ovim psom treba nastaviti pravilno odnositi i raditi kako bi se oporavak zadržao ili još i više poboljšao...
No da ne govorim ja previše...prenosim Lufijevu priču dobivenu od udruge Futura...

Ovo je kao i uvijek priča o ljudima, a ne o jednom napuštenom psu.
Photobucket
Lufijeva spasiteljica nam ju je ovako ispričala. Vlasnik ga je odlučio uspavati, jer se Lufi boji grmljavine, pucnjave i kad pada snijeg s krova. Strah koji nikada kod nas nije pokazao, a snijeg nije padao s krova njegovog boksa. Cijeli svoj život je živio u boksu od četiri kvadrata. Možda ga je zato u početku toliko mrzio. Držan je na apaurinima. Grozno, zar ne? I tako svojih pet godina života. Premda je na prvi pogled izgledao mirno, toplo i stabilno, nešto nije bilo u redu s ovim psom.
Djelovao je poput emoconalno prazne vreće, psa lišenog i najmanjeg osjećaja. Ljude nije doživljavao, kao da gleda kroz njih. Na terapiji bionergegijom, proglašen je beznadežnim slučajem, poput nekog bića tame koje lebdi svemirom i upija energiju bez sposobnosti da prestane. Bio je posve proziran. Nije pokazivao niti osjećaj sitosti, hranu je ubijao i povraćao, koliko god da mu je bilo ponuđeno. Zato su njegove zdjelice uvijek bile prazne. Druženje s drugim psima je bilo nemoguće. Napadao je čak i ženke, bez upozorenja, bez ikakvih znakova i faza koje bi iskusnom oku mogle najaviti napad.
Krenula je terapija. Svakodnevno tijekom dva mjeseca ulaženje u boks po 20 puta, bez razloga, samo da se namjesti krov kućice ili da se podigne i spusti zdjelica, a samo usput pokoji put bi Lufi osjetio ljudsku ruku u svojoj dlaci. Polako, sasvim polako Lufi je počeo iščekivati ove dolaske. To je bio ogroman pomak. Pokazao je prve znakove sreće, po prvi put je mahnuo repom. Počeo je opažati svijet oko sebe. Ovo je tijekom mjeseci postao dvosjekli mač. Svako naše odlaženje iz boksa, ili njegovo vraćanje u boks, češljanje i maženje, a zatim odlazak od njega izazivali su kod njega strašnu navalu tjeskobe. To je bio najjači osjećaj koji ga je mjesecima obuzimao. Iz njegovog boksa čuli su se zvukovi od kojih se ledila krv u žilama.
Photobucket
Godinu dana kasnije Lufi je pobijedio svoju tjeskobu. U njegovim boksu stoje voda i hrana, veseli se ljudima, druži se sa ženkama i štencima. Ako je predugo vani, pokušava ući u boks, pa ga tjeramo da još šeta.
A onda smo, sasvim iznenada saznali Lufijevu pravu priču. Lufi nikad nije bio na apaurinima niti je živio u boksu, već je bio pravi obiteljski pas koji je odrastao uz troje djece, najmlađe dijete je imalo 4 godine kad je Lufi stigao u svoju obitelj. Sva Lufijeva ponašanja bila su rezultat napuštanja. A priča njegove spasiteljice, bila dobronamjerna ili ne, jako mu je naštetila, jer možda bi danas Lufi još uvijek bio u svojoj staroj obitelji.
Photobucket
Duga je bila Lufijeva borba protiv sebe i svog srca. Preduboka je bila njegova tuga protiv koje se borio demonstrirajući protiv okoline, ignorirajući svijet oko sebe. Sve se srušilo i sve se moralo nekako sagraditi ispočetka. Težak zadatak za jednog sasvim iznimnog psa, a opet tako običnog, napuštenog. Lufi je savladao zadatak, pomogli su mu strpljivi ljudi. Sigurno je da jedan zbunjeni i pretužan pas nikada neće shvatiti da su mu ljudi odredili sudbinu. Možda će zauvijek sanjati svoju prvu obitelj. No oni više ne mogu utjecati na njegovu sudbinu.
Lufi više ne može ostati u svom privremenom domu, s ljudima koji su godinu dana brinuli o njemu i vratili ga u živi svijet. Njihovo poslanje je završeno, vrata njegovog boksa se zatvaraju za desetak dana, a Lufi mora na svoj put u neki vrt s visokom ogradom u kojem će se ga čekati neki sasvim izniman čovjek kojem će Lufi mahati repom.
Photobucket
Lufi, veliki pas prevelikog srca traži prijatelja, obitelj, svejedno, samo da ga maze i razgovaraju s njim i da paze da ponovo ne umre, jer ovoliku tugu niti tako veliko srce više ne bi izdržalo.

Lufi 095 9026 237, tatjana@futura4u.hr

- 08:16 - Komentari (8) - Isprintaj - #

15.10.2008., srijeda

Jel mom psu dosadno...

Sad kada gledam u nazad...a i nije to malo...više od godinu i pol druženja...nekako mi se čini...
Čini mi se da smo prije puno više nešto radili...no dobro, ima logike, bili smo i pas i ja na početku puta, upoznavali smo se, određivali i učili pravila, družili se kroz igru treninge izlete, trudili se što više vremena provoditi zajedno...
Sada...nekako kao da je taj intenzitet pao...prije sam si želio malo mira, a sada kada je mir došao ne znam se nositi s njime...a i pas je nekako zbunjen...zbunjen je time što je u našim druženjima sve manje novoga, zbunjen je svojim starenjem u kojem mu je sve teže ujutro dići guzicu i u pet ujutro se glupirati s gazdom...uz to sada i mrak rano padne pa smo u našim šetnjama ograničeni samo na više manje iste osvijetljene lokacije (osim vikendima kada svi skupa zajedno negdje šibamo).
Prvo sam se nekako čudno zabrinuo...bit će zbog toga što nisam razmišljao o tome kako se postaviti u tom koraku puta prema vječnosti...čak mislim da sam dobrim dijelom svoj nemir zbog jedne sasvim prirodne i kronološki slijedne pojave prenio na malog i sada ne više toliko ludog psa.
Pustio sam sada par dana...samo laganini...lagani trening više baziran na trikovima i igri nego na nekoj ušiljenoj poslušnosti...puno više igre sa psima (nakon našeg treninga kao nagrada za lijepi rad)...ubacit ću sada i neke nagradice u situacijama gdje novoobojeni ustaljeni ritmovi dobivaju novi izgled...
A opet...moram biti oprezan...pubertet je još tu, na izmaku...pa neki dan je pas progutao igračku i zaboravio svoje ime i zaboravio da sam ipak tu ja taj kojeg treba slijediti (čisto šteneče ponašanje)...a onda odmah drugi dan pas se ne želi igrati s nikime osim sa mnom i samo veselo fiksira u mene očekujući novi zadatak...
Koliko got želio da pas bude okrenut na mene i koliko got sam truda uložio u to...opet, nekako mi se srce stegne kada vidim da pas više nije onaj luđo zaigrani...kada vidim da polako stari i da je sve ozbiljniji...
Ah mi ljudi...nikada nismo zadovoljni...zapravo najnezadovoljniji sam sobom, greškama koje sam radio dok nisam znao kako...zbog svog početnog nedovoljnog znanja uokvirio sam psa u ponašanja koja sam smatrao primjerenima...trebao sam u te okvire uključiti malo više pseće osobnosti...nije da nisam, ali možda sam trebao više...a opet možda, možda sam ja samo jedan neshvaćeni perfekcionist...
Ma...samo se moram malo priviknuti i ustabiliti situaciju...uživati u onome što je iza nas i svakako uživati u svemu onome što nas još čeka...
Danas trening u klubu....jipppiiii...

- 07:58 - Komentari (3) - Isprintaj - #

14.10.2008., utorak

Umoran sam...

Jučer od pet ujutro pa do iza ponoći nisam stao...jurnjava čitav dan...glava mi je prazna...teško slova u vrške prstiju dolaze...
Bez brige...pas je dobio sve šta treba...zapravo, ta šetnja sa psom me odmakne od problema i malo predahnem u ugodnom druženju sa psom...
No ono što sam htio zamoliti...oprostite umornom ocu, suprugu i pasovodiču što danas neće pisati...
Tipkamo se sutra...

- 07:21 - Komentari (6) - Isprintaj - #

13.10.2008., ponedjeljak

Bila je jesen...

Ovi sunčani i topli jesenski dani dali su nam dodatni poticaj za jurnjavom po šumama i gorama...jednostavno nas tjera da iskoristimo ove dane u kojima miris jeseni nekako dolazi do izražaja...više nego kada ga zatomi miris magle i zagrebačkog smoga...
Već dva vikenda praktički provodimo vani...ili svi skupa zajedno, ili pas i ja sami kada bebulinka odluči po danu malo više spavati...
A gdje smo bili...pogledajte...

Ideš gazda...kaj je to šervudska šuma...
Photobucket

Pas traži Robin Huda...di će ti, luđo jedan, Robin bit na takvoj strmini...
Photobucket

Pas glumi da je Robin Hud...
Photobucket

Kud sad dalje...lijevo, desno ili ravno za njuškom...
Photobucket
Photobucket
Photobucket

Ili je možda bolje da malo odmorim...ko zna kaj gazda još smišlja..
Photobucket

A bila je jesen...
Photobucket

Naravno da je gazda smislio foru da me izmori...šumski fri stajl agiliti...
Photobucket
Photobucket
Photobucket

Gazda me toliko zavrtio da nemam pojma kojim putem doma...
Photobucket

Jesi ti gazda siguran da je ovo prav put...
Photobucket

Je je gazda.ovo je pravi put do doma...
Photobucket

Hint...gdje smo to bili...
Photobucket

A ne bi gazda bio gazda da nismo otišli negdje na hladne rijeke tok...

Pa sam nanjušio patke patke...
Photobucket

A i one su nanjušile mene...
Photobucket

I onda smo svi zajedno plivali...u miru i slozi...
Photobucket

Bole me noge od jurnjave...čak mi se po malo čini da je i pas umoran...al nema veze, dobro smo se proveli...a da tek vidite koliko je bebulinka šetala u ovim toplim jesenskim danima...izlizala je potplate...mala jurilica...

- 07:34 - Komentari (4) - Isprintaj - #

10.10.2008., petak

Hitno...prenosim informaciju

Pozdrav svima,

Pod hitno udomljavamo malu kujicu koja je u dvoristu do nase firme. Ne znamo puno detalja osim da smo u zdjelici nasli zemlju koju je malena jela…zavezana je na lancu od 30 centimetara i bez ikakvog zaklona od kise. Vlasnici se apsolutno nemaju namjeru brinuti o njoj. Ako treba snositi cemo troskove sterilizacije.

Ukoliko nemozete udomiti ali mozete pricuvati ju, osigurati cemo hranu, ljecniciki pregled i sve sto treba dok se ne udomi. Molim Vas javite hitno pitanje je sati,a ne dana! Jos danas moramo ju maknuti od tamo!

Posaljite svima koje znate, mozda se nadje dobra dusa! Barem proslijedite mail!

Za bilo kakave informacije zovite na 091/541-3284 anera

Daljnje informacije o kujici možete pratiti na forumu Šapice.
Koliko za sada saznajem...kujica je smještena na sigurno...
14.10.2008. - Kujica je nestala...ipak ju se nije uspjelo/stiglo smjestiti u hotel... (prenosim s foruma Šapice).

Photobucket
Photobucket
Photobucket

- 11:29 - Komentari (27) - Isprintaj - #

Gazda...ne bi ja to...

Ah...ne može niti pet dana proći, a da mali ludi pas ne da mome umornome umu novu zagonetku, zadatak, razmišljanje...
U ranojutarnjoj šetnji pas se ne želi igrati pasonogometanja...ili želi...ili ne želi...nemam pojma...
Početak šetnje je uobičajen...njuškanje i prenjuškavanje ulica...fiziologija...i odlazak do igrališta...na ulasku u igralište pas opskakuje oko mene i traži da mu bacim lopticu...nabrijem ga na igru s lopticom i bacim mu je...pas potrči za lopticom i onda na pola puta stane i gleda kako loptica odlazi od njega...nakon toga pas počne izvoditi neke grimase, slične onima kao kada me zekao sa jutarnjim kakanjem, onako, kao da se podsmjehuje...ja mu dam zadatak da ode tražiti lopticu i on nevoljko ode, nađe ju i donese ju...hvalim ga i ponavljam nabrijavanje na lopticu i opet mu ju bacim...pas OTŠETA do loptice i DOŠETA do mene...polako s noge na nogu...onda pokušavam driblati psa i kao nešto veselo ga navući na igru...pas stoji pred menom i gleda...vjerojatno si misli, gle ovog telca kaj izvodi u pet ujutro...i onda ja prestanem izvoditi...idemo doma.
Sad...šta je psu...zašto brije...
Ne da mu se?
Htio bi da mu namjestim dva zaigrana psa za igru?
Nema klope kao motivacije?
Zeza me?
Pospan je?
Mrak mu je?
Nešto mu je?
A nemam pojma...bilo kako bilo...mali ludi pas, moraš biti sretan što imaš ovakvu budalu koja se s tobom u pet ujutro glupira, skače i igra lopticom...zaboravi da ću se sada slomiti oko toga da shvatim kaj ti je...il mi reci ili vozi dalje...

- 08:39 - Komentari (3) - Isprintaj - #

09.10.2008., četvrtak

Pasojajoutrka...

Da mi je netko govorio...ma da mi je netko govorio da ću u igri i radu sa svojim psom koristiti kokošje jaje kao rekvizit...rekao bih mu da si pod hitno mora dat dubinski pregledati glavu...
Ali eto...ipak se događa...za ne vjerovati...
Inače, kao klinac sam mrzio one utrke u kojima držiš jaje u žlici i onda tako trčiš i pri tome se popikavaš o nekakve svakakve prepreke a na kraju svog tog batrganja, trganja i truda padneš i razljepiš si jaje na čelu...uh, fakat sam to mrzio...
A evo sada, pod stare dane, igram tu igru sa psom...i ne samo da ju igram...nego mi je ta igra totalna fora...možda zbog toga što jaje u žlici ne nosim ja nego pas...
Kako pas nosi jaje u žlici...
Ne nosi ga u žlici, nosi ga u zubima...kako, zašto, pas, jaje u zubima, ne zdrobi ga...
Da, i ja sam se sve to pitao kada sam čuo što ćemo na treningu raditi...
Za početak je staza utrke bila postavljena jednostavno i kratko...dva niska hopa, stol i slalom s trojim vratima...i za početak psi u ustima nisu nosili jaja nego loptice...za svaki slučaj...
Meni je to i s lopticama u ustima izgledalo zahtjevno...nošenje loptice u zubima nam je fora samo kada lopticu spašavamo iz kakve rijeke ili mora...ovako na suho...jest fora, ali ne tolika da bih od psa mogao očekivati da čitavom stazom neće ispustiti lopticu iz ustiju.
Zato sam za početak odlučio opustiti psa tako da smo u radosti i veselju bez loptice istrčali stazu...nakon toga sam psa nabrijao na lopticu i ubacio mu ju u zube...veselo sam vikao nosi lopticu nosi i jurnuo kroz stazu...jeeeeeeee...pas je brzo, precizno i bez greške istrčao stazu...skakao sam od veselja kao kakav klinac i hvalio i nagrađivao psa...stvarno čovjeku malo treba za sreću.
Stazu smo nekoliko puta istrčali jednako dobro...bio sam baš sretan...bio sam i ponosan na malog ludog psa...baš sam se super osjećao.
Nakon toga je došlo učenje psa da u ustima drži jaje bez da ga zdrobi...nemirniji psi su dobili kuhana jaja koja je teže zdrobiti, a mirniji psi, kao što je Sigmund, dobili su sirova kokošja jaja. Pas je bio zbunjen...prvo je bjesomučno oblizivao kokošje jaje jer sam ga držao u ruci koja je mirisala po salami koju koristimo kao motiv i nagradu pri treningu...nekako sam psu stavio kokošje jaje u zube i lagano ga mazeći i držeći za njušku poticao da bez žvakanja nosi jaje u zubima i hoda za mnom...super je bio mali pas...jaje je ostalo čitavo, a pas je bio nagrađen đekpot nagradom (to vam je kada psu umjesto jedne nagradice u usta ubacite preko nekoliko nagradica). Nismo forsirali pa smo vježbu ponovili samo tri puta...uspješno...za početak više nego dovoljno.
Stvarno jedva čekam vidjeti kako će to izgledati kada psi počnu trčati stazu noseći kokošja jajca u zubima...
Ah...fora trening...baš smo se dobro zabavili...čak smo na kraju i zaplesali sa psima...no to je tema za neki drugi post...
Uživajte...

- 07:34 - Komentari (4) - Isprintaj - #

07.10.2008., utorak

Sakrijem ti foru...

Kako je ovaj vikend bio pun akcije za malog ludog psa, tako je njegova i onako izražena glad eksponencijalno rasla...no nisam se puno dao smesti...malo jesam dodao u porciju, ali pažljivo...oprosti pas, za tvoje dobro...štetit će ti budeš li se udebljao...
Tako je došao ponedjeljak i naša ranojutarnja šetnja...uredno smo dobrojutrili taksiste koji su u doba kada šetamo jedini budni ljudi u kvartu...obavili fiziologiju (samo pas, ja ne kakim po livadi) i krenuli na program red igre red vježbe koji služi da bi se pas zabavio i umorio prije statičnog dana u kojem će mu jedina zabava biti bebulinkino gnjeckanje, lupkanje i štipkanje...
Inače zaigrani i nabrijani pas nije bio previše oduševljen jurnjavom za lopticom koja nam je postala glavni rekvizit u ranojutarnjoj šetnji...vidjelo mu se da sve navlači za ići doma...inzistirao sam na igri, znajući da se psu ide doma samo kako bi što prije dobio doručak i malo finog jogurta kao nagradu za dobar ranojutarnji trening...pas, prvo šetnja onda klopa...he he...ali ne bi Sigmund bio Sigmund kada ne bi smislio foru...
U jednom trenutku igre pas je pojurio za lopticom, uhvatio ju zubima i zatim si ju spustio na volej kojim ju je šutnuo u mrak...nakon toga počela je gluma...ludo pasće glumilo je da traži lopticu, a zapravo je u tom "traženju" odlazilo od loptice prema kući. Odlučio sam se oduprijeti psećoj fori i tražio sam od psa da traži lopticu...veselo sam mu govorio da potraži lopticu i pas je krenuo prema mjestu gdje je loptica posljednji puta viđena...pronjuškao je i dao mi znak da loptice nema. A ništa, idem i ja pomoći u traženju...i tako krenem ja skenirati mračni teren, a pas uz mene zdušno ne vadi njušku iz trave i traži ko lud...nakon kratkog traženja rekoh, ništa od loptice, idemo doma...pas je ludo veselo krenuo za mnom prema doma, a loptici smo dali oznaku "u bijegu"...no nakon nekoliko koraka spazim lopticu u psećim zubima...hm hm hm...
Aaaaaa zezant jedan sigmundovski...pas je čitavo vrijeme dok smo "tražili" lopticu, istu skrivao u gubici...pa da, naravno, znao je da ćemo ići doma ako ne pronađemo lopticu, u rano jutro loptica nam je i igračka i motiv pa ako toga nema što ćemo drugo nego poći doma na slastan doručak...
I onda mi kažu da je s Labradorima lako...ajd da vas vidim protiv Sigmunda...

- 07:34 - Komentari (4) - Isprintaj - #

06.10.2008., ponedjeljak

Izvještaj s Bundeka

Kao što sam i obećao, pokušat ću vam u par redaka i sa po kojom fotografijom opisati što se na Bundeku događalo povodom Međunarodnog dana zaštite životinja...
Već pri samom ulasku u Bundek dalo se naslutiti da se tu odvija nešto što ima veze sa životinjama...
Photobucket
Photobucket
Svima koji su znali za Međunarodni dan zaštite životinja bilo je kristalno jasno da je događanje baš povodom toga dana...
Kiša je malo pokvarila, ali ipak se na Bundeku našlo dovoljno ljubitelja životinja kojima niti kiša niti prohladno tmurno vrijeme nisu bili zapreka da pomognu obilježiti ovaj dan...
Photobucket
Photobucket
Photobucket
Photobucket
...dan kojem je za cilj sve nas podsjetiti da i mi i životinje živimo na istom planetu i da moramo paziti jedni na druge, odnosno mi ljudi moramo čuvati prirodu i sva bića u njoj.
Program je otvorio gradonačelnik zajedno sa predstavnicima institucija i organizacija koje su i organizirale program...
Photobucket
Mnogi su predstavljali svoj rad na štandovima postavljenim oko glavne pozornice i na terenima prilagođenim ovoj prilici...
Photobucket
Photobucket
Photobucket
...izdvojit ću samo neke...Noina arka, Futura, Hrvatska udruga za školovanje pasa vodiča i mobilitet, KOSSP Zagreb, Krila - terapijsko jahanje i drugi...
Meni je svakako bilo najzanimljivije predstavljanje rada kluba u kojem treniramo, KOSSP Zagreb, koji je kroz prezentaciju rada spasilačkih pasa, Agilitya te poslušnosti, odgoja i socijalizacije, ljudima želio prikazati kako se kroz igru, zabavu i društveno koristan rad može poboljšati kvaliteta suživota sa psom te produbiti odnos između psa i vodiča...i ono još bitnije, odgojiti i usmjeriti psa da bude dobro prihvaćen član velegradske zajednice.
Prezentacija rada spasilačkih pasa bila je kratak kolaž vježbica iz treninga spasilačkih pasa...
Psi postavljeni u komandi stoj čekaj sve dok ih vodiči ne pozovu...
Photobucket
Photobucket
Priprema za vježbu opoziva iz lezi čekaj...
Photobucket
Prolazak kroz tunel...
Photobucket
Pas odlazi od vodiča na kraj ljestvi i čeka vodiča da dođe po njega...
Photobucket
Photobucket
Spasilački pas mora biti visoko socijaliziran pa u ovoj vježbi vodič psa predaje nepoznatoj osobi...
Photobucket
Photobucket
I na kraju jedna atraktivna...aportiranje preko A prepreke...
Photobucket
Photobucket
Photobucket
Photobucket
Grupa u kojoj smo bili i mi prezentirala je poslušnost i socijaliziranost pasa...na maloj livadici kraj glavne pozornice izvodili smo vježbice poslušnosti, ljudima koje je zaintrigirala naša prezentacija objašnjavali smo osnove rada sa psima, pokazivali trikove i njima privlačili roditelje i djecu koja su dolazila igrati se i maziti se sa psima...pa evo u nekoliko fotografija kako je to izgledalo...
Dogovori...
Photobucket
Psi u stavu lezi iz hoda...
Photobucket
Vidiš ti što je poslušnost...
Photobucket
Ljudi su uglavnom reagirali pozitivno i privlačili smo stalnu pažnju prolaznika...podosta ih je dolazilo do mene i malog ludog pesonje...pitali su, djeca su se igala sa psom, uglavnom su svi odlazili s osmjehom i bogatiji za ponešto znanja o pravilnom odnosu prema psu. No bilo je i onih zajedljivih komentara...tipa...i mene bi moj pas tako slušao da imam vreću hrane u džepu. Hm hm...paaaa...možda i bi...no siguran sam da bih ja vašeg psa, i bez vreće hrane u džepu, dobio da me sluša bolje nego što sluša vas...govorio sam u sebi...i onda s osmjehom prilazio i objašnjavao principe i smisao pozitivne motivacije hranom, ili igračkom u svrhu učenja i odgajanja psa...uglavnom, mislim da su ljudi mogli biti zadovoljni onime što im je naša grupa pokazala i ispričala.
Agility nisam stigao pogledati, bebulinki koja je hrabro odolijevala hladnoći i kiši ipak je na kraju bilo hladno pa smo pošli kući...
Photobucket
No vjerujem da su Agilitaši bili atraktivni i na visini zadatka.
Prije polaska kući obišli smo konjiće koji svojim predanim radom kroz terapijsko jahanje pomažu djeci i ljudima...
Photobucket
...i kupili smo bebulinki majicu...
Photobucket
...znajući da potrošeni novac odlazi u korist Hrvatske udruge za školovanje pasa vodiča i mobilitet...nadam se da ćemo jednoga dana, kada budemo u mogućnosti, uzeti na socijalizaciju štene koje će nakon života sa mojom malom obitelji postati pas vodič, ili terapijski pas te da ćemo i na taj način pomoći onima kojima je to potrebno.
No, pomoći moramo svi mi, pomoći da se na ovoj planeti održi prirodna ravnoteža...

- 07:40 - Komentari (9) - Isprintaj - #

02.10.2008., četvrtak

Međunarodni dan zaštite životinja

Dakle 4. ovog mjeseca obilježava se međunarodni dan zaštite životinja.
Povodom toga će se u Zagrebu, na jezeru Bundek, održati čitav niz događanja kako edukativnog tako i zabavnog sadržaja pa čak i humanitarnog karaktera.
Članovi KOSSP Zagreb, među kojima smo i mi, sudjelovat će u programu sa nizom zanimljivih prezentacija svoga rada...
Što više reći...nego...svratite u subotu na Bundek...a evo i okvirnog rasporeda programa...

RASPORED PROGRAMA NA MEĐUNARODNOM DANU ZAŠTITE ŽIVOTINJA 4. LISTOPADA 2008. (KONAČNA VERZIJA):
12,00 otvorenje (Gradonačelnik)
12,10 završetak otvaranja i početak - predstavljanje rada Ureda za upravljanje hitnim situacijama, spasilački psi (20 min.)
12,30 predstavljanje sponzora u trajanju od 5 min.; (najava rekreacije)
12,35 dječji vrtić "Krijesnice"- predstavljanje dječje igraonice (5 min.)posjet voditelja 2 štanda udruga i kraće predstavljanje javnosti (5-10 min.);
12,45 započinje prezentacija rada službenih pasa MUP-a u trajanju od otprilike 25 min.
13,05 slijedi predstavljanje naredne 2 udruge na štandovima (cca 10 min.)
13,15 slijedi program udruge za školovanje pasa vodiča i mobilitet sa kraćom prezentacijom rada da psima (staza sa preprekama) u trajanju od 30 min.;
13,45 nastup Lane Jurčević (sa 4 pjesme) koji će trajati otprilike 20-30 min.
14,10 započinje "rekreacija za sve" u kojoj mogu sudjelovati građani sa svojim ljubimcima, a koja će trajati oko sat vremena i predstavljanje 2 udruge na štandovima (10 min.)
14,20 Futura- započinje utrka "Nema predaje" (5 min.)
14,25 predstavljanje rada službenih pasa Hrvatske vojske (25 min.);
14,50 "Pezin kutić" predstavljanje i promocije knjige (10 min.), završetak rekreativne šetnje- "rekreacija za sve";
15,00 prikaz rada "Krila -terapijskog jahanja". Vrijeme trajanja otprilike 10 min.;
15,15 predstavljanje Kluba za obuku sportskih i službenih pasa- agility (20 min.)
15,35 proglašenje pobjednika utrke "Nema predaje" (10 min.)
15,45 predstavljanje 2 udruge (10 min.)
15,55 predstavljanje projekta "Bend Aid za životinje" - gđa Lea Dekleva u suradnji sa udrugom Prijatelji životinja (20 min.)
16,15.............

AKTIVOSTI KOJE ĆE SE ODVIJATI CIJELO VRIJEME:

1. Mala likovna radionica dječjeg vrtića "Krijesnice"
2. predstavljanje udruga za zaštitu životinja
3. jahanje na konjima udruge "Krila – terapijsko jahanje"

Vidimo se...

Svi oni koji neće biti u mogućnosti svratiti...pokušat ću za njih u ponedjeljak postaviti detaljno izvješće.

E da...baš mi je krivo da više ljudi nije dalo svoj sud o preskakanju klupica...ako se ne skupi barem 50 glasova neću anketu previše uzimati u obzir...iako cijenim mišljenja vas koji ste glasali...no ipak je to previše mali uzorak...

A to mi je tako kad nas slabo čitaju...

- 10:20 - Komentari (8) - Isprintaj - #

01.10.2008., srijeda

Glas naroda!

Narode...želio bih čuti vaše cijenjeno mišljenje...
Naime, radi se o pojavi koja nije toliko uobičajena pa kao takva i nije čest predmet rasprava te stoga o toj pojavi nisam čuo jasno izražene stavove...
No da ne trkeljam...najbolje da vam opišem pojavu...pokušat ću ju opisati i sa gledišta pasovlasnika i sa gledišta nepasovlasnika...na vama je da na kraju date svoj sud.
Nadam se da ste do sada, a kroz čitanje mojih črčkarija na ovome blogu, uspjeli stvoriti mišljenje da se trudim biti odgovoran i uzoran pasovlasnik i da u skladu s time poštujem pravila vezana uz vođenje psa, poštujem prostor ljudi koji nemaju ili ne vole pse i trudim se svojim primjerom pokazati ljudima kako pas i njegov vodič mogu biti prihvaćeni članovi velegradske zajednice.
Naglasio sam ovih nekoliko činjenica kako bih dao do znanja da sam svjestan onoga što radim i da o svakom ponašanju sa svojim psom jako dobro promislim...tako i o pojavi koja je zapravo predmet ovoga tipkanja.
Dakle...u našim šetnjama, na lokaciji gdje psi smiju biti pušteni, često kao predmet treninga i igre koristim klupice. Preko klupica skačemo, preskačemo sa klupice na klupicu, provlačimo se ispod klupica i radimo još neke slične igrice koje i mene i psa silno vesele. Naravno...to radimo kada na klupicama nitko ne sjedi...isto tako to radimo jer sam ocijenio da tim aktivnostima ne možemo oštetiti klupice niti ih zamazati više nego li su one i inače zamazane od prašine, kiše, ptičica koje po njima kakaju pa i od ljudi koji sjede na njihovim naslonima ili od ljudi koji na njih stavljaju noge dok se rastežu nakon kakvog treninga ili trčanja. Uz to, izbjegavam igru po klupicama kada je vani blato i kada bi eventualno pas mogao zablatiti površinu klupice na kojoj sjede ljudi...no recimo u zimsko doba, kada je vani snijeg i led, tada koristim klupice kao rekvizit za igru.
Nikada nisam imao problema, niti sam zbog prije opisanih igrica dobio neki prigovor...naprotiv, često sam mogao primijetiti pozitivne reakcije ljudi dok gledaju našu veselu igru.
No naravno da postoji i druga strana medalje...odnosno...po prvi puta mi se dogodilo da sam zbog psećeg preskakanja klupica dobio prigovor...osoba mi je rekla da to pseće preskakanje klupica nije primjereno jer da na klupicama ljudi sjede...ja sam pristojno odgovorio da je točno da na klupicama sjede ljudi, ali sam upozorio na činjenicu da te klupice i nisu oličenje čistoće zbog već prije opisanih utjecaja i da pas svojim preskakanjem nikako neće klupicu učiniti zamazanijom nego što ona sama po sebi jest...osoba mi je rekla da klupice prljaju neodgovorni tinejđeri i nepristojni ljudi, a da je pas ipak nešto drugo i da ne bi trebao psa navoditi na igru po klupicama.
Pozvao sam psa i otišao...no dalo mi je za misliti...ne bih volio raditi nešto što nije primjereno, niti bih volio raditi nešto što stvara lošu sliku o pasovlasnicima...pa bih volio čuti što vi mislite o tome...
Hvala...

Je li primjereno koristiti javne klupice kao rekvizite za igru sa psom?
Da
Ne
pollcode.com free polls

- 07:35 - Komentari (10) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

< listopad, 2008 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30 31    

Studeni 2009 (1)
Travanj 2009 (1)
Ožujak 2009 (1)
Studeni 2008 (11)
Listopad 2008 (19)
Rujan 2008 (17)
Kolovoz 2008 (11)
Srpanj 2008 (23)
Lipanj 2008 (20)
Svibanj 2008 (21)
Travanj 2008 (22)
Ožujak 2008 (21)
Veljača 2008 (21)
Siječanj 2008 (25)
Prosinac 2007 (17)
Studeni 2007 (19)
Listopad 2007 (23)
Rujan 2007 (27)
Kolovoz 2007 (20)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Reklame...moraš malo!
Moje ludo pseto voli papati...
Photobucket





Fora DVDići


Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se