MojPasSigmund...filozofsko psihološki pristup problemu pasa i njihovih vlasnika
Potaknut nagonom da pokušam iznjeti svoja razmišljanja i osjećaje koji mi se javljaju u svakodnevnom životu i druženju sa dlakavim stvorenjem vlažnih očiju koje smatram svojim psom i tamagočijem, otvorih ovaj blog...nadam se da ću ovdje susresti ljude koji isto kao i ja uživaju u svojim psećim ljubimcima odnosno nadam se da ću se susresti s njihovim raznolikošarenim razmišljanjima i poimanjima imanja psa za druga...

Javljajte se na...
mojpassigmund@gmail.com





Autor tekstova polaže autorska prava na sve vlastite sadržaje (tekstualne i vizualne materijale). Neovlašteno korištenje bilo kojeg dijela sadržaja bez dozvole vlasnika autorskih prava ili bez navođenja izvora i priznavanja autorskih prava, smatra se kršenjem autorskih prava i bezobraznom krađom.
Prebrojavanje
Ma...ti brojači niš ne valjaju...
Sad me stvarno više neće nitko nagovoriti da vas brojim...

Photobucket

18.09.2008., četvrtak

Gazda šumom pas drumom...ili obrnuto...

Ovo je bio jedan od najgorih, ako ne i najgori, treninga koje smo ikada radili...loše...
Ma mislim...i ja se isto čudim...već nekoliko dana jako malo radimo...pas se samo igra s pasofrendovima...u sklopu šetnje napravimo par nekih vježbica, ali to više onako uz put nego skoncentrirano sa voljom i željom...
Naravno, ja sam kriv...izmorila me moja viroza...pa me onda izmorila i ženina viroza jer sam imao dodatne beba/žena/stan obaveze...i u tom ritmu, dan po dan, korak po korak, došao je i trening dan u klubu...eeeee...ali kako sam ja već nekoliko dana premorenonezainteresiran za neko ozbiljnije treniranje i pas se opustio i počeo se ponašati neozbiljno i nekoncentrirano.
No dobro...početak treninga je protekao OK...radili smo neke statične vježbe i uz sitnije pogreške sve smo radili kako treba. Onda, u jednome trenutku, pred nas je bila postavljena vježba u kojoj sa psom treba uči u zamišljeni kvadrat čiji su vrhovi obilježeni čunjevima te zatim obići jedan čunj s lijeve strane pa se vratiti u središte kvadrata i onda obići jedan čunj s desne strane pa se vratiti u središte kvadrata. Pri izvođenju te vježbe pas je znatiželjno krenuo njuškati čunj i tako se prebacio na pogrešnu stranu za hodanje, povodnik se zategnuo, ja sam ga dodatno povukao nogom i psu se stegla ogrlica oko vrata. Drama...pas je to shvatio kao neku tešku kaznu i sav se do kraja pokunjio...povio je uši, izgledao je preplašeno iako je sve bilo sasvim slučajno i nisam uopće imao namjeru kažnjavati psa, već ga dodatno motivirati da se kreće pravilno u zadanoj vježbi. Tu smo ušli u začarani krug...pas zbunjeno od slučajne kazne preplašen, a ja umoran, po malo nervozan i bez koncentracije nedovoljno sposoban pozitivno izmotivirati psa i vratiti ga na radnu temperaturu za trening. I onda je krenuo šou program...ja hodam i učim psa da hoda s lijeva, pas zaostaje, u jednom trenutku pas odluči prestati hodati, ja nastavljam hodati i tako na tren zadavim psa povodnikom i ogrlicom, a ja kao da mi je netko bez znanja bacio sidro ostanem zakopan u mjestu sa iščašenjem lijevoga ramena...pa onda...povedem psa na odležavanje, pas nije na povodniku, slobodno hoda opet s te nama nove i pravilima tražene lijeve strane, odjednom pas legne i ja sam odšetam do mjesta gdje bi psa trebao postaviti u odležavanje...pa onda...ja kažem sjedni pas leži i zbunjola me gleda...pa onda...ja glumatam s lopticom u ruci i pokušavam dobiti psa da brzo liježe i sjeda, a pas, a pas se izvali pred mene na leđa i maše repom...naravno da smo u tom pijanom plesu po trening terenu jedno drugome stajali na šape, spoticali se jedno o drugoga i izgledali kao da nam treba jedno kvalitetno trežnjenje. Meni takav šućibućimrctrcdesno rad oduzima čitavu silu energije...puuuuuuno više nego kada normalno pa makar i zahtjevno radimo i treniramo...jednostavno sam svakim trenutkom sve više padao, padao je za mnom i pas, a trening je postajao sve lošiji i lošiji.
Što reći...trening je protekao u čekanju da mu dođe kraj...da krenemo kući...do kraja treninga ništa nismo napravili kako treba...samo smo drugima smetali u radu, čak i kada smo se micali u stranu.
Pišem ovo da podsjetim sebe i sve vas...kada se radi sa psom treba biti odmoran, smiren, dobre volje i motiviran...sve to treba prenijeti na psa...tada je pravo zadovoljstvo raditi.
Ovako kako smo na ovom katastrofa treningu mi radili, loše je i kontraproduktivno...narednih ću dana morati utrošiti duplo više energije nego obično samo da bih psa izmotivirao na treniranje vježbi koje smo na ovome treningu tako loše radili, vrteći se stalno u začaranom krugu između nesigurnosti psa i moje nemogućnosti da ga dignem i povedem u trening.
Ah...umorilo me...trenutno imam onaj pesimistični stav...nikada nećemo položiti naredni radni ispit, ispit A...no kako volim reći...ja sam konstruktivni pesimista.

- 08:03 - Komentari (4) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< rujan, 2008 >
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30          

Studeni 2009 (1)
Travanj 2009 (1)
Ožujak 2009 (1)
Studeni 2008 (11)
Listopad 2008 (19)
Rujan 2008 (17)
Kolovoz 2008 (11)
Srpanj 2008 (23)
Lipanj 2008 (20)
Svibanj 2008 (21)
Travanj 2008 (22)
Ožujak 2008 (21)
Veljača 2008 (21)
Siječanj 2008 (25)
Prosinac 2007 (17)
Studeni 2007 (19)
Listopad 2007 (23)
Rujan 2007 (27)
Kolovoz 2007 (20)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Reklame...moraš malo!
Moje ludo pseto voli papati...
Photobucket





Fora DVDići