Zapravo...kada pogledam ovaj pompozni naslov koji sam postavio...u ovih nekoliko redaka koje ću napisati sigurno neću moći postaviti sva svoja razmišljanja o zadanoj temi...previše je toga, a i nekako sam malčice snužden da bih previše pisao...
Bili smo jučer kod veterinara...ma znate već...uši su opet upaljene...dobili smo kapi, neke nove, kontrola za 7 dana...ali, nije to tema ove priče...
U čekaonici je bilo jako puno životinjica...pasa, mačaka, glodavčića nekih...sve redom jako bolesni...tužno...
Jednu od životinjica morali su eutanazirati jer je toliko bolesna da bi sve osim eutanazije bilo mučenje...ljudi su bili vidno shrvani...razgovor je tekao tiho i polako...znate onaj razgovor kada iznosiš svoje životne stavove o tome, a zapravo, koliko got se trudio, ne možeš osjetiti što se događa u srcima tih ljudi...što se događa u srcima ljudi koji se opraštaju od dugogodišnjeg vjernog prijatelja...
Zamislio sam se...ponukan još nekim nedavnim događajima koji su me potakli na razmišljanje o prolaznosti života...
I ja se sekiram oko upalice ušiju...ma daj molim te...to se sve liječi, pas je veseo, zaigran, hvala bogu dobroga zdravlja, drag, dobar i vjeran životni drug...čemu briga...pomislim...treba uživati u svakoj minuti, ma svakoj sekundi života koja je pred nama...a ne brinuti o sitnoj upali ušiju, o tome jel na uz pas sjeo malo u koso, hoda li pas s lijeve ili s desne strane i jesmo li danas ili nismo uspjeli savladati novi trik ili vježbu. Ne kažem da sa psom ne treba raditi, naprotiv, treba raditi još i više, ali svaki taj trenutak mora biti veselje...nema neuspjeha, nema loših rezultata...svaka sekunda koju provedemo zajedno je uspjeh i radost i veselje...
Ne želim da život prođe kraj mene, a da u njemu nisam vidio list koji treperi na vjetru, lastu koja leti na jug, prvu jesensku kap kiše...ne želim da moji životni suputnici ne osjete moju radost življenja, moju sreću i zadovoljstvo, moju zahvalu bogu što su tu uz mene...
Zaboravit treba sitne bedastoće kao što su prometne gužve i nervozni činovnik na šalteru...sitne bedastoće kao što su svakodnevna borba za komad više plaće i tri dana dulje na ljetovanju...
Svaki dan treba biti ljetovanje...svaki dan treba uživati...uživati ga sa svim obavezama koje donosi...a opet se osjećati kao da si na ljetovanju...
Uživajte!
|