Jučer mi je bio umoran dan...kasno se zaspalo u subotu...rano se probudilo u nedjelju...i to je tako...
Dnevni ritam bio je malo usporeniji i zapravo sam se nadao da neću prespavati popodnevnu nogometnu utakmicu...
Pas je ujutro bio s bebom u šetnji...sreli su i neke pse pa su se svi skupazajedno igrali...bili su podosta dugo...čak se pas iz te šetnje vratio prilično umoran. Nije imao niti previše vremena za odmor jer sam mu popodnevnu šetnju isplanirao prije nogometne utakmice...i krenemo u šetnju prema obližnjoj livadi uz nadu da ćemo naći neke pasofrendove. Već nekoliko dana, po ovoj sad već dosadnoj kiši, šetamo sami...pas gotovo da nije sreo nekog psa već par dana...kako u trenutku polaska u šetnju nije padala kiša nadao sam se da ćemo naći neke pasofrendove koji su isto kao i mi izašli protegnuti šape prije nogometne utakmice...no kako smo krenuli, spustila se kiša...a jadan mali pas, opet će biti osuđen samo na moje društvo, a ja nemam snage igrati se s njime i zabavljati ga čitav sat i pol šetnje...ah...
Došli smo na pasolivadu, a tamo nekoliko pasa i vlasnici sakriveni pod kišobranima...ja sav sretan kažem psu da se može poći igrati sa pasofrendovima, a pas, a pas me prije nego što je skoro pa nevoljko otrčao među pse pet puta pogledao nekim žalosnjikavim pogledom...kao da mi hoće reći...a ja bi se s tobom igrao, neću pse, hoću tebe...aaaaaaa mali ludi pas, ne slamaj srce umornome gazdi, idi igraj se, ima dana za naše igre i druženja.
E mali pas...sjeti se samo svih onih dana kada sam ja toliko žudio za time da ti budem zanimljiviji od pasofrendova, a ti nisi niti doživljavao moje postojanje...vidi sada malo kako je to.
Pas se tek u današnjoj jutarnjoj šetnji oporavio od činjenice da se nisam želio igrati s njime a on je to od mene tražio...a luđo ludi...pa mogu valjda po nekada i ja uzeti slobodan dan.
|