MojPasSigmund...filozofsko psihološki pristup problemu pasa i njihovih vlasnika
Potaknut nagonom da pokušam iznjeti svoja razmišljanja i osjećaje koji mi se javljaju u svakodnevnom životu i druženju sa dlakavim stvorenjem vlažnih očiju koje smatram svojim psom i tamagočijem, otvorih ovaj blog...nadam se da ću ovdje susresti ljude koji isto kao i ja uživaju u svojim psećim ljubimcima odnosno nadam se da ću se susresti s njihovim raznolikošarenim razmišljanjima i poimanjima imanja psa za druga...

Javljajte se na...
mojpassigmund@gmail.com





Autor tekstova polaže autorska prava na sve vlastite sadržaje (tekstualne i vizualne materijale). Neovlašteno korištenje bilo kojeg dijela sadržaja bez dozvole vlasnika autorskih prava ili bez navođenja izvora i priznavanja autorskih prava, smatra se kršenjem autorskih prava i bezobraznom krađom.
Prebrojavanje
Ma...ti brojači niš ne valjaju...
Sad me stvarno više neće nitko nagovoriti da vas brojim...

Photobucket

13.03.2008., četvrtak

Eh kad se samo sjetim...

Baš sam nešto pričao na forumu Šapice kako smo i koliko šetali kad je pasonja još bio štene...
Prisjetio sam se tih dana...baš nam je bilo fora...
Ah...sjetio sam se kako smo izgrađivali odnos i uzajamno povjerenje...u smislu poziva iz igre, postigao sam to tako da sam satima puštao psa da se igra s pasjim frendovima...kad bi nakon sto sati igre pas samoinicijativno došao do mene ja bi mu se razveselio ko pustinja kiši i onda bih ga poslao nazad u igru sa psećim frendovima...i tako danima...šetnje su nam trajale miljon...4-5 sati prije podne s mojom dragom ženicom i onda popodne sa mnom od 16h pa sve tamo negdje po nekada i do ponoći.
Sve to skupa zajedno je bilo još teže zbog jedne, prema mom skromnom mišljenju, bitne stvari...prvi puta kada sam uspio privući psa iz igre sa psećim frendovima ja sam ga zakopčao na lajnu (ono ne razmišljajući...bilo mi je u glavi samo...aj da si više došao idemo doma). Naravno...moj pas je to shvatio na jedini mogući način...ak ti dođem kad me zoveš idemo doma...i naravno da nije želio dolaziti sve dok mic po mic nismo izgradili to povjerenje između nas...
Pa eto i nekoliko fotografija iz tog vremena...fotografije su statične...jer jedino kada se malo ludo štene moglo uhvatiti u kadar bilo je vrijeme kada odmara ili se hrani...

Kad je malo ludo štene tek došlo u naš dom i skužilo papicu i vodicu...
Photobucket

Čuđenje parketima...
Photobucket

Kad smo malo porasli...u rijetkim trenutcima odmora...
Photobucket
Photobucket
Photobucket

Ti rijetki trenutci odmora uglavnom nisu dugo trajali...mora štene nešto raditi...
Photobucket

I šta možeš kad te ovako pogleda...povodnik u ruke i idemo...akcija...

- 08:38 - Komentari (21) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< ožujak, 2008 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30
31            

Studeni 2009 (1)
Travanj 2009 (1)
Ožujak 2009 (1)
Studeni 2008 (11)
Listopad 2008 (19)
Rujan 2008 (17)
Kolovoz 2008 (11)
Srpanj 2008 (23)
Lipanj 2008 (20)
Svibanj 2008 (21)
Travanj 2008 (22)
Ožujak 2008 (21)
Veljača 2008 (21)
Siječanj 2008 (25)
Prosinac 2007 (17)
Studeni 2007 (19)
Listopad 2007 (23)
Rujan 2007 (27)
Kolovoz 2007 (20)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Reklame...moraš malo!
Moje ludo pseto voli papati...
Photobucket





Fora DVDići