MojPasSigmund...filozofsko psihološki pristup problemu pasa i njihovih vlasnika
Potaknut nagonom da pokušam iznjeti svoja razmišljanja i osjećaje koji mi se javljaju u svakodnevnom životu i druženju sa dlakavim stvorenjem vlažnih očiju koje smatram svojim psom i tamagočijem, otvorih ovaj blog...nadam se da ću ovdje susresti ljude koji isto kao i ja uživaju u svojim psećim ljubimcima odnosno nadam se da ću se susresti s njihovim raznolikošarenim razmišljanjima i poimanjima imanja psa za druga...

Javljajte se na...
mojpassigmund@gmail.com





Autor tekstova polaže autorska prava na sve vlastite sadržaje (tekstualne i vizualne materijale). Neovlašteno korištenje bilo kojeg dijela sadržaja bez dozvole vlasnika autorskih prava ili bez navođenja izvora i priznavanja autorskih prava, smatra se kršenjem autorskih prava i bezobraznom krađom.
Prebrojavanje
Ma...ti brojači niš ne valjaju...
Sad me stvarno više neće nitko nagovoriti da vas brojim...

Photobucket

12.03.2008., srijeda

Olovno nebo...

Večer je nadvilo olovno nebo...teški oblaci kao leteće tvrđave tromo su letjeli nebom...kao da nas žele poklopiti svojim teškim teretom.
Vjerujem da je većina ljudi svoje obaveze odgodila vidjevši ovakvo nebo i odlučila večer provesti u svojim naslonjačima, pod toplom dekicom, uz svog životnog suputnika, obitelj...
Oni ljudi koji su morali biti pod olovnim nebom, na milost i nemilost oblacima bombarderima, razmišljali su vjerojatno o tome kako se obući prije izlaska...odnosno razmišljali su o tome kako obaviti sve što treba, a da možda prije nego što pljusne budu u svojim toplim domovima...neki su vjerojatno razmišljali gdje bi se najbolje bilo skloniti ako pljusne...u neki kafić, pod kakvu nadstrešnicu, prolaz, ili ulaz neke zgrade...ili su neki možda razmišljali o tome čime će pokriti glavu ako udari pljusak...
Dok su se sve te silne misli rojile pod već spomenutim nebom ja sam razmišljao o tome kako ne bi bilo fora da nas opere kiše...ma ne ne ne...ne zbog toga što nismo navikli na mokre noge i cape, niti zato što se bojimo imati sasvim mokru odjeću i dlaku...ma ne...znate već da mi volimo šetati po kiši...sami...slušati šum teških kapi koje povijaju proljetnu travu...udisati svježi zrak koji kapljice spuste iz visina...mirisati namočenu zemlju...volimo mi sve to...
Pa zašto nam onda ne bi bila fora da nas opere kiša...pa zato što smo tek prije dvadeset sati stavili ampulicu tekućine za zaštitu od buha i krpelja...ma da, onu ampulicu...i onda se pasa ne smije močiti četrdeset i osam sati nakon nanošenja na kožu te kemije koja malog psa štiti od buha i krpelja...
I nije nas oprala kiša...al smo skoro pa sami bili u šetnji...svi su se negdje razbježali pred naletom oblaka...a mi smo njuškali, igrali se, radili neke nove trikove...zapravo pokušavali izraditi neke nove trikove...i tako na kraju suhi, umorni i zadovoljni stigli doma...valjda nam se zaštitna tekućinica primila kako treba i valjda će nas dobro štititi od buhica i krpelja kao što nas je i do sada štitila.

- 08:37 - Komentari (5) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< ožujak, 2008 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30
31            

Studeni 2009 (1)
Travanj 2009 (1)
Ožujak 2009 (1)
Studeni 2008 (11)
Listopad 2008 (19)
Rujan 2008 (17)
Kolovoz 2008 (11)
Srpanj 2008 (23)
Lipanj 2008 (20)
Svibanj 2008 (21)
Travanj 2008 (22)
Ožujak 2008 (21)
Veljača 2008 (21)
Siječanj 2008 (25)
Prosinac 2007 (17)
Studeni 2007 (19)
Listopad 2007 (23)
Rujan 2007 (27)
Kolovoz 2007 (20)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Reklame...moraš malo!
Moje ludo pseto voli papati...
Photobucket





Fora DVDići