Dakle kako smo do ponovnog početka rada KOSSPa na godišnjem, tako sukladno tome skoro pa ništa ne treniramo.
Mali ludi pas se samo igra...dal jureći sa mnom, ili jureći s pasjim frendovima. Ma nek se izjuri i izigra, zaslužio je mali pas. No moram priznati da poslušnost nismo izgubili, možda tek nešto malo na preciznosti u izvođenju nekih vježbi i zadataka, ali mislim da ćemo to brzo povratiti kada ponovno počnemo više raditi. Zapravo mnoge od vježbi i zadataka uključili smo u naš dnevni ritam druženja i šetnji, samim time su se naredbe i zadatci malo prilagodili, odnosno pas ih je prilagodio...dakle kad u šetnji pozovem psa, koji hoda ispred mene, da dođe uz on se jednostavno zaustavi i čeka da ja dohodam do njega i onda uz mene nastavlja hodati dalje...ako promijenim smjer kretanja onda moram ponoviti naredbu uz i pas će dotrčati do mene i nastaviti hodati uz mene sve dok ga ne otpustim sa možeš...i tako, modificirana poslušnost i preciznost...iako moram reći da mi se čini da se pas i ja sve bolje razumijemo (što je meni jedino bitno) i pas zna zašto nešto od njega tražim i zna da to ne tražim bez razloga i nekako to sve više i više poštuje.
Jučer smo imali test poslušnosti...išli smo na livadu igrati se s psećim frendovima. Kako je pas naravno uvidio kuda idemo počeo je brzati pred mene i sve više i više se udaljavati...iako na putu do livade rijetko kada pozivam psa da hoda uz mene odlučio sam to napraviti i pas je na prije opisani modificirani način to i prihvatio, ali je stalno brzao pred mene tako da sam sto puta morao ponoviti uz sve dok na kraju nisam pesonju štipnuo za uho kada je po 101. put brznuo pred mene...tada je pesonja vidio da je pretjerao i nastavio je lijepo hodati uz mene...zatim smo došli na livadu i na udaljenosti 50 metara od pseće ekipe ja sam se zaustavio a pas je zablejan u pseću ekipu produžio od mene i stao nekoliko koraka kasnije...naravno da sam ga pozvao da popravi vježbu i pas je došao i sjeo uz nogu...nakon toga smo odradili okret od 180 stupnjeva i pas je i dalje bio uz nogu (ali me zbunjeno gledao)...u to su dotrčali pasji frendovi i počeli skakati po mom pesonji ali ja sam i dalje inzistirao na naredbi uz...pesonja je stoički podnio sve pozive na igru i kada su se psi odmakli ja sam ga uz maženje odobravanje i iznimno veselje pustio u igru...
Ostali smo skoro dva sata i smrzle su mi se noge...al neka...nek je pesonja bio nagrađen.
Papica OK, kakica OK, alergija na šapama i tijelu je prošla ostale su samo uši koje ne izgledaju baš sjajno...čistit ćemo ih još neko vrijeme pa ćemo vidjeti kako će se situacija razvijati.
|