Pas se ovih dana najurio po snijegu...volio bih reći uživao juriti po snijegu.
Nekako mi je pas stalno tužnjikav i loše volje...polako me već umara ta njegova bezrazložna depresija. Stalno nešto glumata, prešetava se po doma kao da sam mu napravio kakve grozne stvari, stalno žica da bi išao van, nema te šetnje koja bi ga u potpunosti zadovoljila, odbija hranu, pije jako malo vode...nemam pojima...već sam prije pisao o tome što sam i kako radio da bi pas što lakše prebrodio novu situaciju...nekako sam sve više mišljenja da pas jednostavno nikada neće biti zadovoljan novim poretkom u našem malom čoporu i sumnjam u svoje znanje i mogućnosti kad je odgoj psa u pitanju. Je znam, prošlo je tek malo više od mjesec dana, ali nije da vidim neki preveliki napredak...zapravo, ima dana kad mi se čini da je pas OK, ali više je onih dana kada sam silno nesretan dok gledam psa koji izgleda kao krepana mačka. Zapravo mi gledati takvog psa crpi energiju više nego što mi energiju crpi baviti se s njime...sve sam žalosniji i sve manje uživam.
Daj pas pokaži i ti malo dobre volje i shvati neke stvari...
|