MojPasSigmund...filozofsko psihološki pristup problemu pasa i njihovih vlasnika
Potaknut nagonom da pokušam iznjeti svoja razmišljanja i osjećaje koji mi se javljaju u svakodnevnom životu i druženju sa dlakavim stvorenjem vlažnih očiju koje smatram svojim psom i tamagočijem, otvorih ovaj blog...nadam se da ću ovdje susresti ljude koji isto kao i ja uživaju u svojim psećim ljubimcima odnosno nadam se da ću se susresti s njihovim raznolikošarenim razmišljanjima i poimanjima imanja psa za druga...

Javljajte se na...
mojpassigmund@gmail.com





Autor tekstova polaže autorska prava na sve vlastite sadržaje (tekstualne i vizualne materijale). Neovlašteno korištenje bilo kojeg dijela sadržaja bez dozvole vlasnika autorskih prava ili bez navođenja izvora i priznavanja autorskih prava, smatra se kršenjem autorskih prava i bezobraznom krađom.
Prebrojavanje
Ma...ti brojači niš ne valjaju...
Sad me stvarno više neće nitko nagovoriti da vas brojim...

Photobucket

18.12.2007., utorak

Koja si ti ludica...

I tako izađemo mi danas u kratku jutarnju šetnju...ono protegnut šape i obaviti šta se obavit mora...kad li...u zgradi preko puta...neki pas žalosno laje i cvili. Moje pismejkersko pseto se odmah uzbunilo i pogledava me kao da mi želi reći...ajde gazda, idemo tražiti ovog pesonju...vidiš da je žalostan...idemo do njega pa ćemo mu biti frendovi.
Jooooj mali dobri i dragi pas...da je to tako u životu nitko sretniji od tvoga gazde...ali život je kao rašpa...i tu nema pomoći. Neke stvari jednostavno nisi sposoban popraviti...jedino što možeš je truditi se biti što bolji čovjek i samim svojim postojanjem i kretanjem kroz život pokušati ostaviti oko sebe taj dašak dobre i pozitivne energije.
No bilo kako bilo...od silnoga uzbuđenja pas se jedva popiškio...i to vrlo užurbano tako da je kad smo došli doma cviljukao da bi piškio još malo. Srećom moja draga ženica je na porodiljnom pa može kad se probudi na tren izvesti pesonju da se popiški do kraja...ali šta bi da i ona radi kao i ja...da smo skupa morali juriti na posao...jadni pas bi morao trpiti dok ne dođemo ili bi se jadan popiškio na pločice u kupaonici.
Uh...da barem mogu stalno biti doma sa mojim curama...provoditi vrijeme u dugim šetnjama po prirodi...valjati se po podu sobe sa psom i bebom...grliti ženu kada beba i pesonja zanjonjaju izmoreni friškim zrakom i veselom igrom.
Bogu hvala na ovome što imamo...ne treba tražiti kruha preko pogače, ali eto, ne mogu ne poželjeti.

- 07:39 - Komentari (1) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< prosinac, 2007 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30
31            

Studeni 2009 (1)
Travanj 2009 (1)
Ožujak 2009 (1)
Studeni 2008 (11)
Listopad 2008 (19)
Rujan 2008 (17)
Kolovoz 2008 (11)
Srpanj 2008 (23)
Lipanj 2008 (20)
Svibanj 2008 (21)
Travanj 2008 (22)
Ožujak 2008 (21)
Veljača 2008 (21)
Siječanj 2008 (25)
Prosinac 2007 (17)
Studeni 2007 (19)
Listopad 2007 (23)
Rujan 2007 (27)
Kolovoz 2007 (20)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Reklame...moraš malo!
Moje ludo pseto voli papati...
Photobucket





Fora DVDići