Windy City
 Konturu Chicaga prepoznatljivu po neboderima prvi put sam vidjela izlazeći iz podzemne željeznice i to na krivoj stranici. I bilo je razočaranje jer sam očekivala da ću se naći u samo centru grada a ne negdje izvan. Natrag u podzemnu, još tri stanice i bili smo na cilju. Uvijek kada se nađem pred nečim novim, pokušavam usporediti s onim od prije poznatim. Ovaj grad sam zamišljala ne baš tako sjajnim i skladnim, možda zbog stalnog naglašavanja da ima mnogo klaonica i mesne industrije, grad gangstera i Al Capone čiji lik danas ukrašava šalice za kavu. Visoke staklene zgrade kojima se teško naziru najviši katovi, skupi hoteli, trgovine za jako bogate. Iako smo žurili na vlak i još nismo točno znali gdje je naša stanica, ušli smo u Hotel Hilton, onako iz fore :) no na kraju je bilo korisno jer smo dobili knjižicu s planom grada.  Drugi dolazak u Chicago bio je dva tjedna poslije. Dogovorili smo zajednički obilazak i u rano subotnje jutro okupili smo se u South Shore vlaku i putovali uz jezero Michigan. Nebo je bilo intenzivno plave boje, što je važno za lijepe slike. Skyline tour, odnosno vožnja brodom uz Chicago river i Michigan Lake. Jedina sam znala : ) odgovor na nagradno pitanje povezano s filmom Break up koji sam pogledala par dana prije odlaska. I kada je vodič nastavio priču o filmu čiji su kadrovi snimani i na brodu kojim se upravo vozimo, ja sam već pisala sms seki. Čuli smo napokon i objašnjenje zašto Chicago zovu vjetroviti grad iako nema previše vjetra. Naziv je metafora koju je napisao razočarani novinar u 19.st. jer je nakon velikih priča došao posjetiti grad u kojem nije bilo ništa od onog što su mu ispričali. Nakon vožnje broda krenuli smo prema Art Museum, i Van Gogh, Monet, Manet, Gogen, Giotto… svi na jednom mjestu. I tu negdje smo konstatirali da smo već umorni, sjeli na klupu u sredini galerije i nastavili razgledavati i slike ali i ljude pred slikama. Mislili smo se popeti na Sears, najveći neboder ali nismo.  Slikali smo se svi zajedno na početku ulice na čijem se kraju izdiže veliki crni neboder i otišli na kavu. Odlazak na kavu u Americi nije jednostavna priča ukoliko želite dobru kavu. Zato je potraga za Starbucksom bila svima važna. Hoai i Carlos su mi darovali kolačić iznenađenja, onaj kineski koji treba zdrobiti kako bi došao do poruke. I nitko se nije bunio što smo predugo ostali na kavi i promijenili plan. Na kraju smo završili u Millenium parku kraj ovalne skulpture u kojoj se zrcali cijeli grad i mi skupa s njim. / Slike: 1. Pogled na skyline sa jezera Michigan, 2. Saksofonist ispred Arte Museuma 3. Ovalna skulptura u Millenium parku / |
