Slavim Te, Gospodine
ti si jutro i večer
početak i svršetak vremena.
Zahvaljujem Ti za noćni mir
i za svjetlo novog dana.
Tebi pripada tijelo i duša,
od Tebe dolazi sve što se događa.
Gospodine Isuse Kriste,
svijetlo svijeta,
Ti si putkojim danas idem
ti si Istina koja me vodi,
Ti si život koji nalazim.
Daj mi svoju ljubav
da Te promatram
u ljudima,
daj mi strpljivosti
i sačuvaj me u svojoj
ljubavi.
Amen.
-------------------------
Da ustrajemo
Moli za nas
O Gospe Sinjska
budi nam spas!
................................ Spomeni se o predobrostiva Djevice Marijo,
kako se nije nikada čulo,
da si ikoga zapustila
koji se tebi u zaštitu utekao,
tvoju pomoć zamolio,
tvo zagovor isprosio.
Ovim pouzdanjem obodren
utječem se i ja k tebi
Djevice djevica,
k Tebi majko dolazim,
pred Tobom evo stojim
ja grešnik
i uzdišem.
Nemoj Majko Riječi Božje
prezreti mojih riječi
nego ih milostivo poslušaj
i usliši. Amen.
----------------------------
''Moja emisija bila je anomalija.
Ona je govorila o dobru.
Ona je pozivala na oprost.
Ona je zagovarala milosrđe.
Ona je poticala na suosjećanje.
Ona je u prvi plan stavljala Obitelj, Hrvatsku i Boga.
Ona je otvoreno zagovarala Kristov put.
I zato je i ukinuta.''
(Ivica Ursić, 06.10.2008)
svjedočanstva iz Međugorja:
- obraćenje ragbijaša... kako je postao svećenik: klikni na sliku:
- obraćenje Paddya Kelly (iz poznate grupe Kelly family), klikni na sliku:
MISLI SA STRANICE: 'ZENIT' (''The world seen from Rome'')
(koju dnevno čita oko 600.000 ljudi)
dođi do te stranice KLIKOM NA SLIČICU::
(PAPA:)
''BDIJETI – znači slijediti Gospodina, izabrati što je On izabrao, voljeti što je On volio, suobličiti svoj život Njegovu;
Bdijeti znači svaki trenutak svog života provoditi u horizontu njegove ljubavi ne dajući da nas nadvladaju svakodnevne poteškoće i problemi''
''Slaveći EUHARISTIJU navještamo da On nije otišao iz svijeta i da nas nije ostavio same, iako ga mi ne možemo vidjeti ilui taknuti, kao što je to slučaj sa materijalnim stvarnostima, on je sa svimanama i među nama; što više On je u nama, zato jer je to Njegov način da nas privuče k sebi i prenosi svoj život svakom vjerniku koji otvori svoje srce Njemu.''
''Što je naizvana akt brutalnog nasilja iznutra postaje čin ljubavi kod mučenika...
Kršćanski MUČENICI postižu pobjedu ljubavi nad mržnjom i smrću.''
šala mala
Protestira 5.000 ljudi u Podgorici zbog nezaposlenosti.
Naiđe jedan gospodin u crnom mercedesu, zaustavi se i pita jednog od prisutnih:
- Je li, a sta to radite?
Ovaj mu odgovori da se bune zato sto nema posla.
Gospodin izvadi vizitkartu iz dzepa i kaze:
- Evo, možes odmah sutra početi da radis u mojoj firmi.
A ovaj će njemu:
- Pa kud nađe bas mene od ovih 5.000 ljudi...
.....................
Doša Mujo po malog Mujicu u vrtić.
Obično po nj ide Fata, al ovaj put nije mogla pa je zapalo Muju.
Doša Mujo i kaže:
- Došo sam po svog malog Mujicu.
- A kojeg Mujicu, ima ih pet - govori teta iz vrtića.
- Ma daj kojeg bilo ionako ću ti ga sutra vratit - Mujo će ...
.............
Mujina žena je imala vanbračno dijete i to s unproforcem koji bijaše crnac.
Mujo se pomirio sa situacijom pa prihvatio dijete.
Otišao je raditi u inozemstvo pa piše ženi pismo...
Misli se... kako da ga naslovi jer ne može napisati 'Draga ženo i sine' ako mu to nije sin...
Napiše: Draga ženo i mali crnčea onda iopet gleda... vidi nije dobro ni tako, zvuči uvredljivo...
Ponovo piše: Draga ženo i...
ma dojadilo mu više razmišljat kako da malog nazove pa napiše: ... 'i mali nesvrstani!'.
...................................
Pitalica1:
Zašto Mujo nosi kariranu košulju?
Odgovor:
Damože reći Fati: 'Počeši me - drugi stupac, treći redak'
...................................
Pitalica 2:
Šta je to - crveno malo ide gori doli? (ajde razmisli....)
odgovor: pomidora u liftu.
a šta je to crveno malo, ide gori doli, a počinje sa 'n'?
odgovor: Neš virovat, opet pomidora!
.................................
Umislio jedan bolesnik sebi da je zrno kukuruza.
Kad god bi naišla kokoš on bi jadan biža ko oparen.
i tako danima.
Odluče njegovi odvesti ga na liječenje.
Konačno ustanove da je izliječen.
ide on opet vani... kad naiđe kokoš...
a on - biž!
Čude se njegovi: pa šta mu je... Pitaju ga:
- Zar te nije doktor uvjerio da nisi zrno kukuruza?!
- Je mene... al nek uvjeri nju!
...................................
Jedan je čovik stalno naručiva duplo piće:
- dva pelinkovca, dva viskija, dva....
i ako bi ga netko upita zašto dva... reka bi da jedno piće pije za se a drugo piće za prijatelja u Francuskoj.
Kad je konačno naručio samo jedno piće upitaju ga:
- Šta je? Zar je umro prijatelj u Francuskoj?
- Nije umro prijatelj - nego sam se ja ostavio pića!
.................................
duhovne pjesme
THANKING BLESSED MARY
Such a beautiful sight
entered into my life
the interrest conquerred the fright
to greet the mother of all life
a pounding on a frozen street
where she planted a seed
the deepest essence of me so deep
my spirit was free
Oh I'm, thankin' blessed Mary
for life devine,
thankin' blessed Mary for life devine,
thankin' blessed Mary for life
Temptation messed me around
she picked me up from the ground
taught me to never let go
of your God-given soul
sometimes I still lose my mind - was good
when life is cruel and unkind
it's when I suffer I learn
depending of love will burn
Oh I'm, thankin' blessed Mary
for life devine,
thankin' blessed Mary for life devine,
thankin' blessed Mary for life
Yes my faith has been renewed
she guides me
to turn all life into the true oh oh oh ...
yes my faith has been renewed
Oh I'm, thankin' blessed Mary
for life devine,
thankin' blessed Mary for life devine,
thankin' blessed Mary for life devine,
thankin' blessed Mary for life
Temptation messed me around
she picked me up from the ground
taught me to never let go
of your God-given soul
(Paddy, Kelly family,
sada brat Jean Paul Marie u
kongregaciji braće svetog Ivana)
PRAY, PRAY, PRAY
The world is like a river of which we drink
but our sins pollute the water
and now the river is flooded so we must build
and ark of faith and trust in divine providence
I was in a room of darkness it wasn't
enough to open the window for air
I had to unlock the door so I searched for
the key and what I found was our lady of
Medugorje saying to
Chorus
Pray, pray pray pray, pray pray pray,
for a happier day, oh come on and
pray, pray pray pray, pray pray pray,
and the lord will show you the way
me and my brothers and sisters we were struggling
between heaven and hell
we found it hard to understand how we got
sunk into a spiral of negative and demonic spells
so we went on a pilgrimage searching for healing
at the heavenly wells
we came across a wise man telling us children it's very
simple, conversation mass the sacraments and
Chorus
Oh we've got to pray, pray pray ptray,
pray pray pray for a happier day
need a childlike faith to enter into heaven
'til the harvesters come don't be afraid
We all have our crosses to carry if we carry
them humbly there's no need to worry
if we forgive we'll be forgiven then our
purified hearts will feel the
presence of God's eternal love burn inside
I ain't no religious expert but I don't have to
be to know thet God ain't illusion
I'm testifying what I witness 'cause a faith
without acts is a dead faith that's why
I wrote this song so we can
Chorus
Oh we've got to pray, pray pray pray,
pray pray pray for a happier day
pray pray pray for a happier day
got to pray for a better day
pray pray pray for a happier day
got to pray for a better day
pray pray pray for a happier day
got to pray for a better day
pray pray pray for a happier day
got to pray for a better day
pray pray pray for a happier day
(Paddy, Kelly family,
sada brat Jean Paul Marie u
kongregaciji braće svetog Ivana)
VIRGEN MORENITA
Virgen morenita, Virgen milagrosa.
Oh virgen morenita te elevo mi cantar.
Son todos en el valle devotos de tus ruegos
son todos peregrinos Seńora del lugar
son todos en el valle devotos de tus ruegos
son todos peregrinos seńora del lugar
Virgen morenita, india fue tu cuna
porque india tu naciste por la gracia de Dios
Así somos esclavos de tu bondad divina
Así somos esclavos de tu infinito amor
Así somos esclavos de tu bondad divina
Así somos esclavos de tu infinito amor
Así será, Virgen mía
mereces el respeto y la veneración.
Por eso yo te canto, te elevo mis plegarias
y pido que escuche mi ruego por favor.
Por eso yo te ... AVE MARIIIAAA
Virgen morenita, Santa Inmaculada.
Oh virgen de este valle, seńora del lugar.
Tú gozas el respeto y carińo de tus hijos
así los peregrinos te rezan en tu altar.
Tu gozas del respeto y carińo de tus hijos
Así los peregrinos te rezan en tu altar.
Así será Virgen mía
mereces el respeto y la veneración.
Por eso yo te ... AVE MARIIIAAA
Por eso yo te canto y elevo mis plegarias
y pido que escuches mi ruego por favor.
Evo vratili se ja i moja prikolica Marija i Toni od jedne tete.
Ona nam rekla da povirimo vidit zečiće, jer oni nikad nisu vidili zečiće...žive.
Mi tamo u staju a kad tamo - mali Josip.
Josip drži mačića i kaže: - Evo vam ga. Možete ga ponit.
Koje oduševljenje!!!
TOni skakuće od radosti, ali oni bi obadva.
i bilog i kudrastog.
I tako smo donili obadva.
kata im se ne može načudit...
a idem se i ja malo s njima veselit... (slika... sutra..)
You are my... destiny ...
You are my happiness
That's what you are...
eto tako piva neka lipa pisma na HKR- u maloprije
pa me mami da napišem još koju rič o mojoj ''ne-sreći''
Moja nesreća je... vuk u janjećoj koži.
Milim da se moj vuk, moja nesreća, sada slobodno šeta negdje po gradu jer to je ''zaštićena živ...'' (oop... oprosti mi Bože!)
i pita se ma jel moguće da sam ga ''skužila''
E moj vujo, u laži su kratke noge!
................
A dok ovo pišem... mali Toni mi na uvo 'laje': vu, vu, vuu (e baš zanimljivo)
Pitam ga u šali:
-Tko si ti?
On će: - Tajna!
Pa nek i ovaj vujo iz posta bude tajna... da se ne bi ražestio.
Čuvajte se vuka! A tko je vuk? Morat ćete ga sami prepoznati...
A tko je naša sreća?
Sreća je onaj tko u nama potiče želju da živimo najbolje što možemo
tko iz nas izvlači ono najbolje,
tko nas gleda Božjim očima - kao Njegovu djecu
(pa i svoju sreću)
onaj tko nas želi dovesti Bogu bliže, što bliže...
Jednog mi je dana u učionicu ušla mlada mama s malom djevojčicom.
Djevojčica je bila neobično lijepa s dugim pletenicama i veeeelikim osmijehom.
Pitala sam je ''kako se zoveš?''
Rekla je: - ''Nesreća!'' i nasmijala se.
Učenici su se smijali a mama je… mogu mislit… zaprepaštena njenim odgovorom rekla:
Reci teti kako se zoveš!
- Ana. Odgovori djevojčica… i dalje se smijući, ne uviđajući izgleda ništa neobično u tomu što je maloprije rekla.
Da… ako djevojčicu kod kuće zovu: ''Nesrećo!'' - mogla bi povjerovati da joj je i to ime.
Šteta što se tako lijepe djevojčice pretvaraju u nesreće…
Šteta…
………………..
Kako je lijepo kad imamo koga nazvati: Srećo moja!!!, …
I kako je tužno to što imamo koga nazvati i ''Nesrećo moja''…
---------------------
Nesrećo moja… odlazi od mene! Možeš mi ukrasti riječi, stihove, … minute i sate, …
Ali ima nešto što mi ne možeš ukrasti…
My heart. My heart belongs to JESUS.
I ne pitaj se kako sam te otkrila. Nesrećo moja! Nego radije se potrudi da ne budeš to što jesi, nego ono što On želi da budeš… Jer što ti vrijedi, nesrećo moja, što ti vrijedi zadobiti i cijeli svijet ako dušu svoju izgubiš?!?
Čeka me danas jedna duga cesta.
Malo sam se raspitala o njoj i čula odgovor: ''Ma ne boj se! Tamo ti nema prometa. Tamo moš izić iz auta i leć malo na cestu… i pitanje je bi li te tog dana prigazilo auto… ha, ha, ha…''
A ha, ha, … dobro. Idem se onda spremat.
Pozdrav. Vratit ću se večeras. Ako Bog da.
Jedan mali anđeo po imenu Matea, neki dan me molila da sjednem s njom u male autiće.
Bili smo kod vrtuljka a ja sam se zagledala u visine i bio mi je izazov sjesti na taj visoki vrtuljak. Mislila sam se mislila bi li ne bi li. Mia me ipak nagovorila. A neka je! Da znaš Mia kako mi je sad drago! Hvala ti…
Najprije sam rekla – nema šanse, ja to ne smin. Ja bi vam mogla recimo u ove male autiće, ali ne tu. Matea koja kao i ja nije bila raspoložena za veliki vrtuljak molila me da sjednem s njom u male autiće.
Gospode Bože! – pomislim, pa šta bi ljudi rekli. Unutra side oni najmanji mališi, pa di bi ja, di bi ja… pravila budalu od sebe…
A ja bi tako rada sila u taj mali auto, il na malog konjića. Ali ne – JA NEMAM HRABROSTI BITI KAO TO MALO DIJETE. Makar bi netko mislio da imam.
Lakše mi je bilo odlučiti se na taj izazov visina, nego li na drugi izazov – nizina!!!
I da znaš Matea, hvala ti što si mi to otkrila. Nisam dijete... ono koje želim biti. i koje ti želiš da budem. Koje Bog želi da budem.
Nadam se da ću jednom ipak - biti.
...............
A ovaj konj, pored kojeg sam te slikala - e vidiš, imala bi odvažnosti sjesti i pojuriti... čak i to, makar me strah... ali na malog konjića, pred ljudima... to me strah.
- Teto, teto… kaže seka da je dragi Bog izmislio – nula. Jel tako da nije? Jel tako da se najprije brojilo pa su onda ljudi izmislili nula?- Je, ljudi su izmislili nula. (i smijen se u sebi… al onda nisam mogla izdržat pa san provalila od smija… misleć na … nešto drugo)
- Eto ti seko! Vidiš. Ljudi su izmislili nula. Nije dragi Bog.
A mislila sam vam danas pisat … ne o anđelima nego o vražićkima. O odsutnosti dobra. O postojanju zla, makar ga neki nazivali samo 'odsutnošću dobra'… O vučićima u janjećem ruhu… no ipak neću.
Idem radije pisat od anđelima… kao što je npr. Matea
Jučer je moja mala prikolica bila preteška. Moja mala Marija se nije mogla penjati. Iako sam bila preumorna nosila bi je gore, na tvrđavu… da majci Mariji ipak dođemo, nas tri Marije. Imala sam želju. Ali nije bilo snage.
Dobro, Maria, u pravu si - ići ćemo drugi put. Malo sam tužna. Kao da sam izgubila neku ruku koja me vodila. I držala. Nestaje mi snage. I ne volim kad me uho boli. (podsjeća me ovo na…) Al imam volje. I znam, jednostavno znam, da će sutra biti – bolje.
Sanjam neprijatelje. A ne znam otkud dolaze i što žele. Oni su tako zgodno prikriveni. Otvaram Bibliju. Ona mi kaže - … ah… znala sam..
Ma hvala Ti, Bože … Ti najbolje znaš. Ti znaš da treba uporno tražit Kraljevstvo Nebesko, a ti ćeš se pobrinuti za ostalo. Sve ostalo ćeš nam nadodati.
Sve će biti dobro. Anđeo Mihael je ipak tu. Čuva nas koji mu se utječemo.
A upravo dok pišem na katoličkom radiu slušam:
BOG JE MOJ SPASITELJ
Bog je moj spasitelj, njemu se utječem
u ruku njegovu ja svoju polažem
Puštam da vodi me, u vjeri slijedim ga,
od smrti vječne on mi dušu izbavlja.
Dovijeka hvalit ću ga.
Bog je razbio moj strah
i svjetlom odagnao moj mrak;
dovijeka hvalit ću ga,
da, dovijeka, dovijeka hvalit ću ga.
Duša mi bješe sva okovom sputana,
korak moj posta umoran i besciljan.
Al' Bog me pogleda blag i milosrdan,
milošću svojom nov mi život darova.
Dovijeka hvalit ću ga.
Bog je razbio moj strah ...
(p.s. eto vam sad neprijatelji!!!
Our God is Great God!)
a ovo je za nekog ... e ne za bilo koga... ovo je... za Isusa u nekom
E juče su njih pet išle na nazovimo to malu duhovnu obnovu...
Bile smo u Potravlju... u podnožju Svilaje
molile i razgovarale na gumnu...
Bile smo i kod Cetine
a ovo je slikala Mia: šteta malo sam joj kasno dala aparat jer kaže da je srce bilo lipše... ja ga nisam vidila dok nisam pogledala sliku... e to je zato jer nam je Gospa poslala razvedrenje!!!
A zapazila je ona u vožnji kaže i neki 'stup od dima' pa da stavim i stup... jer i meni je to zanimljivo:
Bile smo u Sinju, u Crkvi, kod naše Gospe
Gledale smo malo konje i konajnike, alkarekako vježbaju za Alku, jubilarnu 300.-u... ah, šteta, tada nisam tu...
(e ovaj nas je obradova sridom pa stoga i predivnom limenom glazbom koja uslijedinakon toga...)Gledale smo i Sinj sa tvrđave...
i tamo se malo pomolili našoj dragoj drugoj Majci...
Bile smo na kraju i na vrtuljkuuuuuuu, jer mu nismo mogle odolit, bio je uz put
e to je bio pravi završetak... juhuuu... prvi put u životu sam se vrtila na vrtuljku... visoooko, visooooko... a pivala je pisma 'Moj dida i ja' ... ah, pogledati dolje sa Svilaje na Petrovo polje... činilo mi se da gledam sa oblaka... i da se vrtim s anđelima...
i vratile se, mislim, baš happy... :-)
Bio je to nekako ... OUR HAPPY WAY... Možda baš nije sličilo na duhovnu obnovu, nismo nešto puno molile, al mislim da je dragi Bog s nama jučer bio zadovoljan...
Slažem i danas. Slažem, slažem. Robu sa sušila.
A Kata to popegla rukicama i dovikne mi:
''Bravo, teto!''
Ha, ha... pa ti mala jedna mrvice... ja san tebi tila reć ''Bravo, Kate!''
A ti meni, beba jedna, mala još s pelenama, ti meni:
Bravo! Bravo teto, mala!
Da znaš mala Kate, mogla bi te stavit i sa slikicom na blog, ali
nemam toliko vrimena.
Eto, bravo ja...
Kad već neće niko da me pohvali - moja će Kata...
:-)
Neki dan sam napravila pravi nered u sobi.
Tribalo je tražit duge rukave a ja sam to bila spremila.
I tako sam se uvatila slaganja robe.
Ali koje radosti u tom slaganju kad slažuć naiđeš na kune koje si lani ili ko zna kad zaboravio izvadit iz džepa.
Dvi po deset. Baš lipo.
A onda u drugom džepu opet - dvista u komadu.
Koji sam ja nered?!
Pa novci se drže u novčaniku!
A ne u džepu.
Ali kako bi se drugčije obradovala... i mislila na Providnost.
Ah šteta..
Ne mogu vam objaviti (makar ne još) šta su u 'Slobodnoj' izabrali za foto-dana:
Jedan mali malecki… Ivo-Leon tako nešto
Vozi ogromna kolica puna ribe:-)
Ma baš lipa sličica i zato ću je možda i stavit...
a ko zna možda i neću... možda ću i ovaj post izbrisat.
Ajme Papageno di si bijo kad je mali kolica vozijo?
Ovako morat ću slikat Slobodnu pa objavit…
Ovakvo je stanje jutros.
Mali vrabac više nije među nama.
Toniju ga nisam mogla pokazati osim – ovako na slici.
Nije da da mu pogledam u lice.
- Jesi tužan? – pitam ga.
- Neću ti reć! I pobjegne van. Traži ga… a nema ga. Dobro sam ga sakrila.
Dosta mu je da vidi i ovo. Pretužno mu je to.
Ipak je to – samo vrabac.
Možda je htio nešto reći. Možda je rekao svoje.
Možda još nije sve rekao.
A možda i smrću nešto kaže.
Možda ga nisam smila zatočit i vrpce mu vezat oko nogu.
Možda bi se opet vratio.
Da… evo sad malo bolje razumin one koje imaju svoje male kućne ljubimce pa im se nešto ovako dogodi.
Vrabac je ipak samo ptica. Gubili su ljudi i više. Gube i danas.
Izgubiti osobu – e to je tragedija.
Izgubiti je za dugo vrijeme… tužno je… poželi čovjek sam umrijeti radije nego da se nekom dragom nešto dogodi…
No još je tužnije, daleko tužnije – izgubiti osobu za VJEČNOST.
Meni je žao vrapca… a kako Njemu neće biti žao onih koji se gube…
Za vječnost. Ne tek za ovo vrijeme.
Draga Matea,
ti koja se pitaš pitanja koja muče i druge tvoje dobi
a bome i moje dobi...
Nisi sama koja se tako osjeća.
Zato i ovo stavljam ovdje.
Misliš, kažu dobra sam, da sam kao anđeo
a ja najbolje znam koliko je u meni grijeha.
Želim dobro, a radim loše.
Zamisli, čak i sv. Pavao se tako osjećao i to je rekao.
SLušaš: 'Bog te ljubi' ... i lijepo ti zvuči, zaplačeš...
a onda opet misliš:
Ma jel to stvarno?
Tko sam ja njemu? Pa zar On ne zna sve one ružnoće u mom srcu?Zar nisam samo jedna od mnogih na ovoj kugli zemaljskoj
kao jedna vlat trave u polju
koja mu ipak i nije tako važna...
a ipak
istina je. To o ljubavi. To da te voli. I razumije.
I pušta da rasteš i kroz smijeh i kroz suze.
A to što spominješ grijehe zbog kojih se pitaš voli li te?
Postoji stvari koje osjećamo a ne želimo ih... pa ne moraju ni biti grijeh.
Ako misliš da jesu - ispovjediš ih. I oprošteno je. Zauvijek.
Znaš, jednom kad sam u autobusu čitala knjigu... nasmijem se kad se toga sjetim... čitam rečenicu... nešpto kao:
...''Ono što mu ispovijedimo on ne pamti. On to prebaci preko ramena i više ne gleda...''
ma jeee... pomislim... a jednsa časna sestra koja je stajala ispred mene prebaci svoj šal preko ramena i njime me lagano okrzne po licu!!!
Vidiš... zar nije i meni htio reći: Ma pusti sad to! ... Zaboravljam to. Prebacio sam to preko ramena:-) Hajde naprijed!!!
Ili kaže netko:
Nije isto: Things willed i things filled!
Stvari koje osjećamo i stvari koje ŽELIMO.
Ono što ti stvarno želiš je - BITI DOBRA OSOBA.
Pa zato i jesi.
DOBRA OSOBA.
a možeš biti i još bolja... ako hoćeš.
... a ja znam da hoćeš:-)
Danas sam poželila ručat kod matere. Između ostalog pomidore. I da bi ostvarila sebi želju uputila sam se od nove do stare kuće. Kad na putu – gle, gle… skakuće nešto i ravno prema meni.
Mali vrapčić. Valjda onaj isti, jer bijaše tu negdi kao i jučer.
Ponesem ga sa sobom. I danas sam tako prvi put u životu ručala s vrapcem.
A još je tu. Danas ga nisam pustila da ode. Iša je na slikanje kod stručnijeg fotografa.
A moj vrabac je dobio dvi vrpce oko nogu, jednu crvenu i jednu zlatnu, da ga znamo pripoznat kad ode… pa se opet vrati…
Ova slika je ipak samo - moj današnji uradak, (čizmica je da nas podsjeti da je ovaj vrabac ipak - dar od Nekog...)
a pogled je s Tonijeva prozora.
Govori mater:
- Šta mu je, šta toliko cika (glasno cvrkuće)?
a Toni će na to:
- Ja mislin da on želi nešto reć!!! (!!!) !!!
Na istom mistu di san pronašla za Tonija misterioznog ježa, Toni je juče pronaša mister… Vrapca! Kako on čezne za nekim kućnim ljubimcem, a osobito otkako mu je vuk iskida pasa Bobija… stalno se nada da će pronaći nešto za sebe.
Mister Vrabac ga je jučer toliko oduševio da je skoro procvrkuta od sriće. A i ja!!!
- Tetooooooo!!! Dođi, vrabac, pronaša san vrapcaaaa!
- Donesi ga, šta se bojiš?
I stvarno, donese ga… vrabac se nije opira.
- Kaže mate, biće mu ozeble noge ko i meni danas pa jadan ne miče…
A kako je mirno šeta po stolu, papio kruv iz naših ruku i pio vodu iz čepa a i malo cvrkuta mater je zaključila: ''taj još ne zna za zlo, pa je zato tako miran!''
U ovakvoj situaciji ne imat aparat – pa to je, zaključio bi Papageno, van zdrave pameti!
On bi mi ga oduzeo jer ako ga ne koristim kad triba – šta će mi. A tako i je. Triba uvik imat aparat sa sobom. Jer šta znaš kad će ti doć prepelice i mana s neba… ovaj mislim, vrabac…
A ja to ipak ne želim zaboravit. Ovo mi je tako čudesno. Uzdala sam se u vrapčevu blagonaklonost i kako nisam imala uza se aparat – morala sam ga otić donit.
On je mirno čeka i vidite – bio je baš fotogeničan. Skoro ko i ja: - )
Važno je ne zaboravit. Jer, ako se krene u pustinju, u sušu bez radosti u srcu,
bez ovakvih cvrkutavih dana, … možda bi nam dobro došlo da Bog kaže: ''Sjeti se kako sam ti poslao manu i prepelice… ovaj hoću reći… malog vrapca…''
Bog se ne može prevariti… to se ja samo od sriće poigravam s riječima i pronalazim lagane sličnosti između vrapca i prepelica. Ma ne, naravno, ne mislim na izgled. Mislima na nešto drugo.
Znate, kad je Bog poslao narodu prepelice… a one kao da su 'popadale s neba, po mjestu gdje su se utaborili' … neki tu pronalaze samo prirodni fenomen: jer – prepelice su ptice selice i one tako umorne slijetaju na zemlju jer ne mogu dalje. Padaju. Tako su i Mojsiju i njegovu narodu pale – jer su bile umorne od letenja.
Eto, dakle, zaključite: Mister… Vrabac je 'pao s neba' jer je bio umoran, jer je jučer kod nas puvala bura (i materi su noge ozeble), bio je gladan i žedan pa je bio miran, …
Eto ništa nije čudesno…
Da, da… moglo bi se i tako reći.
Ali zašto prepelice baš onda kad je narod bio gladan? kad je… no dobro… (Jao vama znanstvenici, pomislim, kad ne vjerujete u čuda…)
I zašto vrabac baš sada?
Kada…
No, dobro…
Vrapca nismo zadržali, makar bi Toni tako želio malog ljubimca.
Ne jer imamo mačka. Nemamo ni bijelog ni crnog. Osim, ha, ha… da sinoć smo se ja i Toni smijali jednom mačku koji je virio iz mog koša za smeće. Bio je siv i mrk. Ma neee, ne živi. To je mačak na etiketi s komada dječje robe. Ispod njega piše da se zove Bali. Bljak, Bali, marš u smeće! Malo smo mu se narugali kako je ružan i zatvorili koš da ga ne vidimo.
Baš je zločest. Sliči malo na one od jučer sa crtića. Jadni mali miševi. Vikali su iz sveg glasa: '
''Mačke napadaju, mačke napadaju, mačke napadaju!'', …
Ah, da… to je samo crtić. Dakle, nemamo drugih mačaka osim onih u crtiću i onih u košu za smeće.
Imamo pasa Šaru i Flokija. Kaže dida da su za lov. A oni ne love ništa. Samo tužno žive svoju pasju svakodnevnicu. Od jutra do večeri.
Nemamo ni papigu. A mogli smo je imat. Al ko će je čistit. Ne počistimo ni ono šta je prišnije.
Da se pita Tonija imali bismo jednog hrčka, nekoliko psića, vrapca, leptire, punoglavce, (jer bi ih čekao tri mjeseca da postanu žabe pa bi ih … ah nemojte se zgražat – peka na ražnju i papio)… imali bismo ribe šarene svake vrste, malog majmuna, pa čak i neke gmizavce…
Aj neću dalje, nešto sam očito inspirirana za pisanje…
Kako sam počela mogla bi nabrajat sve životinje… koje Bog jednom stvori na ovoj zemlji.
Mislim, što biste čitali ovo. Bolje da čitate knjigu Postanka.
-----------
ah, evo vidim donji komentar ispod slika...
pa moram nadodat još nešto...
Možda je htio reći da je litu kraj...
možda možda... onima koji čitaju znakove (prognoze) vremena...
Da, ... u cijeloj priči fali jedan detalj, ali bitan detalj - o HRANI...
da da bi mogla zakljčit Vrabac hoće reći: VJERUJTE U PROVIDNOST! :
1. Kad sam išla po aparat pronašla sam na zemlji dva bananka, upakovana (i nekoliko papira od bananka bačenih) TOni i Mara su ih smazali
2. Od svih mista u onoj litnoj kužini vrabac je sletio - u hranu! vidiš - sidi pokraj pola pomidore:-) Ne znan oće li ko smazat ostatak pomidore, ali znan ko bi to moga bit:-)
ovo jutros Kata nabraja...
a kako ću se ne smijat
nisan ni ovo od nje još čula...
................
p.s. Emanuela hvala ti i za ovo ''blago'', (ove sličice) kako si ga nazvala... jer to je stvarno BLAGO... i blago nama kad to shvatimo da je BLAGO ono što predstavljaju...
Maloprije:
kata pala...
plače: a mamaaaaa, digni Katu!
ali tu je brajo... trči, trči...
pade na putu do Kate, drži se za nogu...
a ja pišem...
Draga Ana,
znam da se nećeš ljutit ako kopiram tvoj post... i kažem dvi tri riči...
tako da ga vide i oni moji iz dodatne koji se možda pitaju isto to ponekad...
wHaT'S gOing nOw wItH Me?
wHo i Am nOw?Do U kNoW MaYBe?
Ponekad se pitam jel ovo moj il NJIHOV život?
Živim ovaj stvarni život,okružuju me svakavi ljudi dobri i loši skupa...Izlazim,zabavljam se aL opet nisam u potpunosti sretna.
Muče me brojna pitanja,ne nailazim na odGovore...
Nisam u potpunosti sretna,nešto me sputava-što??
Opet nemam potpunu sliku o samoj sebi,trudim se pronaći jE al ne uspijevam.
I dalje ne uspijevam razaznat da li živim svoj il nečiji drugi život..
Bojim se,strah me je.Da li sam ja samo jedna u nizu koja ima svoj zapisani rok trajanja i koja će kao i ostali završiti pod Zemljom ne znajući tko sam bila zapravo,jesam li uopćE dotaknula smisao života ili sam živjela život nekoG drugog?
Ono što sigurno znam, vjerom znam, to je da ti nećeš završit pod zemljom, jer ipak smo mi malo vrijedniji od toga da nas jednog dana oglođu crvi (bljak!) ... odnosno, da, tijelo će otići pod zemlju jednog dana - ali postoji i USKRSNUĆE TIJELA... da, da... znaš ono, sigurno si i ti u crkvi koji put molila ''vjerujem u uskrsnuće tijela'' ...
Bog nas je stvorio za vječnost pa nam zato i je odbojna pomisao da bi mogli jednostavno - nestati - ko da nikad nismo ni bili...
Izgleda nemoguće. I je nemoguće. Jer nećemo ne biti. Nego zauvijek biti!
A da li živiš svoj život ili život nekog drugog?
Well, well... odlično da se zapitaš na vrime dok si još u gimnaziji, a ne dugo poslije...
Pitaj se to često i odlučuj svoje odluke - ne samo zato što DRUGI TO OČEKUJU od tebe... važno je ŠTO BOG OČEKUJE OD TEBE...
I ne možeš biti potpuno sretna ako Njega zanemariš... Impossible!
Možeš probati, al ne ide.
Nitkom nije uspilo. Neće ni tebi.
Bog najbolje zna što je za nas dobro.
''Bojim se. Strah me..''
I mene je katkad strah!
Želim ti da budeš jaka i ne slijediš tek očekivanja drugih...
Zacrtaj svoj veliki i dobar CILJ (a u konačnici to je Bog) i čini ono što ćete dovesti tamo!
With love
Draga Matea,
budući da znam koliko voliš anđele
evo ti ih nekoliko šaljem i ovim putem.
Neka te razvesele kad si tužna i podsjete uvijek nanovo da si ljubljeno dijete Božje.
Moram te i ovdje pohvaliti - zato što si jedna od rijetkih svoje dobi koja se ne srami na svom blogu istaknuti kršćansko obilježje i svoju pripadnost - ISUSU.
A jutros sam pročitala - oženio se Niko Kranjčar. A piše kako su se on i njegova draga smijali na vinčanju ko mala dica!
Ajde da i to negdi vidim.
Baš lipo.
Dobro, ovi su se valjda smijali kad su ulazili u Crkvu, ne virujen da su se smijali kad je mlada tribala izgovarat sudbonosno 'da... tj. uzimam...'
kao nedavno Željana... ha, ha...
Snimatelj, brajko moj vlajko, čija je žena bila kuma nije moga virovat kad je vidio kako se mlada smije...
Ja, Željana... ha, ha... ha... ovo se samo meni može dogodit... ha, ha...
pa ponovo...
Ja, željana, ... ha, ha... ha... ha... uzimam tebe... ha, ha...
Dobro, na kraju ga je ipak uzela.
Eto, nisam ni ja bez razloga poslala brajku vlajku poruku:
Jesu li onih dvoj konačno rekli 'da'?
Očito to nije bilo tako jednostavno reć.
Gledam, gledam danas kakva je ono plava kutija u malog policajca.
U njoj nešto šuška, u ruci mu plastični pištolj (takvih sam mu već nekoliko sakrila a da nije ni primjetio. dobro, za neke je primjetio, pa sam mu morala vratit...)
A šta je u kutiji? Stavio svoje djelove od pištolja.
Ni ne zna da je kutija u stvari kutija od ... isto nekog oružja, ako ćemo se nadovezat na donji post.
To je kutija od Biblije.
Futrola.
.............
A ko zna... možda se i on jednog dana uhvati ovakvog oružja.
Ako Bog da... oće.
Pa ko zna, možda i dida njegov koji maloprije noseć ga uza stepenice priča kako neće više spavat bez puške, da ga ne pi napa koji neprijatelj jež:-)
Jednom sam na HKR-u slušala o … nečem… stvarno se ne mogu sitit o čemu je točno bila rič.
Uglavnom, jedna je djevojka govorila kako su od animatorice susreta dobili sličicu na kojoj je Isus – dobri pastir. Rekla im je da pogledaju je li na sličici nešto neobično.
Što bi bilo neobično?
Gledaju oni… djevojka koja priča kaže da je uočila da vrata nemaju kvaku!
Ali joj se činilo presmiješno da to kaže naglas.
Kasnije je animatorica rekla ono o čemu je ona razmišljala: ''Kvaka je …iznutra''
To znači – Isus želi ući u tvoje srce, ali neće ući na silu.
Ti mu trebaš OTVORITI VRATA.
………………
Zašto ovo pišem.
Jer mi je jutros pogled pao na neobičan detalj na vratima.
Jutros sam ugledala svog 'malog lopova' - malu Katu - kako trči iz sobe i nešto ima u ruci…
Tako trči samo kad mi ukrade mobitel ili krunicu.
Hvataj lopova!
Toni (koji inače želi postati policajac) uhvati malog lopova i oduzme joj oružje s deset metaka… ovaj.. hoću reći – krunicu, tj. desetku krunice.
Kasnije gledam šta mi je to na kvaci?
Visi – moja desetka…
A to je mali policajac uhvatio malog lopova i ostavio tu 'oružje', teti nadohvat.
………………..
Netko kaže ''Lijepa riječ sva vrata otvara!''
Može li se reći: ''Lijepe riječi Gospi… riječi krunice.. sva vrata otvaraju!''
Pa i vrata raja.
Neki dan, u stvari bila je večer...
idem od stare kuće prema novoj, po običaju. Noć.
Preda mnom se po cesti nešto valjuška. Jež...
Potrčim da ga malo zakoturam jer ga želim ulovit.
A šta će mi jež?
Za Tonija. Samo da ga vidi. Da ga samo gleda makar jedan dan. To bi mu sigurno bio gušt.
Zavaljam ježa. On se smota. Trčim po metlu... i nešto, nešto u što bi ga stavila. Na putu se nespretno spotaknem na žicu od mreže za ribe.
Ah ta dica... i ta žica... Žica me zaparala po nozi.
Nema veze, triba mi kašetić dok se jež nije odmota i otiša u mrak.
Nađen ga i spremim ježa. Al kašetić prenizak.
Mater kaže evo sić. Plastični. Visok dovoljno. Jež je osta prinoćit blizu ognjišta. Toni će ga sutra vidit. Tako smo mislili.
Sutra vijest - nema ježa. a sić stoji normalno. Nemoguće! Mora bit da ga je netko izvadio. Ali ko? Niko ne zna... Ma dobro nema veze. Zaboravimo ježa. Toni se džaba veselio da će ga vidit.
i tako prođoše dva tri dana, a danas me ćaća pita mrko:
- Ko je ježa u kuću donio?
- a ja se smijen pa kažem da sam ga donila Toniju, ali da sam ga ostavila blizu ognjišta i stavila u sić iz kojeg sam mislila da ne može izić...
- Noćas me je pripa, mislio sam ko zna šta je - uša mi u sobu, u papire...
Ooo, znači tu je bio cilo ovo vrime. U kući! Ha, ha..
Baš lipo!
I ipak je Toni dočeka da vidi ježa. Ovaj put mu ga je did spremio u sić.
I bijaše jež poklopljen na gumnu sićom, naopako.
A kako je nesta.
Nije ni važno. Toni je vidio ježa.
Misterioznog ježa...
a kasnije je tio neku priču... pa mi je pala na pamet jedna o ježu, iz MAK-a, (Sonja Tomić) o ježu koji nije volio svoje bodlje...
... o tom SUTRA...
...................................
Dodajem:
21.7. 12.42 h
Ajme neman MAK u kojem je bila ta pričica, baš zgodna za malu dicu i one koji se tako osjećaju. Ali kad Toniju pričam onda ionako nadodam pola tako da iskrivim originalnu verziju (nek mi oprosti Sonja Tomić).
Uglavnom - bio jednom jedan jež. Nije volio svoje bodlje. Činilo mu se da ga spriječavaju u druženju s ježicom bodežicom. Htio je biti drugčiji. Po mogućnosti, ah… po mogućnosti da nema te – bodlje. Molio je navečer da mu Bog ukloni bodlje. Čekao je jutro i gle čuda – Bog mu je dao mekano, lijepo krzno. Kako li je samo bio sretan. Divio se novom krznašcu. Odmah je izjurio iz svoje rupe i išao na Sljeme (ovo je Sonjina verzija, a ja bi ipak rekla… neku drugu planinu). No, eto nevolje… lovci, psi… mislit će da je baš zgodan plijen sa tim lijepim krznom. Začuje se pucanj. Jadni jež požuri u sklonište. Srce mu se uzlupalo. Kako li će preživjeti? Oh… možda, možda to novo krzno nije bilo najbolje rješenje… uhvatit će ga lovci. Ubiti ga. Oh! Moram moliti Boga za nešto drugo- pomisli jež. I molio je opet. Probudi se i … opet čudo: njegovo krzno pretvorilo se u perje. Divno! – pomisli jež. Sad sam konačno pravi. Idem u šetnju. No, okrene kiša. Smoči jadnog ježa. Perje se zalijepilo u blato. Kasnije se i osušilo pa je bio opet – jadan. Nije se mogao kretati kako je želio. Osušeno blato ga je zarobljavalo. Oh, ne. Opet nevalja – kukao je jež. (ne znam po originalnoj verziji kakva su se još mala čuda s ježom događala, ali ništa – ništa ga nije učinilo sretnim…)…
Konačno, zavukao se u svoju rupu. I iskreno se pomolio: dragi Bože, ne znam što je bolje za mene. Neću te moliti za ono što se meni čini bolje. Molim te – pretvori me u što Ti želiš. Daj mi – što Ti želiš. Ujutro se jež probudio – sretan! Što mislite kakav je bio?
Bog mu je vratio njegove – bodlje! Bio je kao i prije. Bio je bodljikavi jež.
Sretan, odjurio je na … Sljeme. Susreo je tamo i ježicu bodežicu.
A kraj, smislite sami:-)
Hvala Sonji, za ovu pričicu. Jel da je zgodna?
A ti, dragi brajko vlajko u Velikoj Gorici – što ne se ne bi sad bacio na posa (mislim kad se vratiš s posla…) pa napisao ovaku neku lipu pričicu… onako kako samo ti znaš. Kao onu o karakondžuli, samo malo stvarniju. U stvari – glavno da ima neku pouku.
Mislim da ćeš jednog dana objavit savršenu zbirku priča za djecu.
I znaš šta? Onaj jež – onaj jež šta je čudom nesta, čudom se pojavio…i opet čudom nesta… opet se pojavio! AH da, to znaš.
Nego – ne znaš da su ga je did stavio u sić i obisio o vrata garaže kako bi bili sigurni da noćas neće nestat. No - jutros – nema ga!
Eto, pa kaži da nije misteriozan.
Nego... pustimo ježa! Ajde, brajko vlajko, napiši priču... oooo, recimo, oooo jednom magarčiću...
Pitan brata jel išta zapamtio iz današnje propovidi jer mene odnila misao na samo jednu misao, pa me zanimalo koja je još bila dobra misao.
A on kaže da mu je bilo dobro šta je župnik reka da sunce izlazi pravednima i nepravednima, jer da se ne bi nepravedni mogli pravdat da nisu imali dobre uvjete…
Aha… zanimljivo! A ja to prvo da vam kažem nisam ni primjetila kad je reka…
Mislila sam kako je u jednom trenutku možda prenaglasio loša djela, pa mi se film odvrtio unatrag u jednu posve drugačiju propovijed vezanu uz Božje pamćenje naših djela…
Tada je netko osobito naglasio (ali ne pre naglasio, jer se to valjda ne može prenaglasit)
- da ako mi i zaboravimo i najmanja dobra djela Bog ih nikad neće zaboravit.
Da, o kukolju je bila propovid.
Ali na kraju reče rič i o sv. Iliji:
''Danas je i sv. Ilija!''
E, čudno, to me se baš dojmilo! Sad će netko reć: Pa kako te se to moglo dojmit. Sasvim obična obavijest.
Putem kući razmišljala sam o sv. Iliji, a ništa o kukolju.
Onda posli ručka i bratova spremanja, jer odlazi… (e mislim da će stranica 'Potravlje u srcu', opet bit u funkciji, ovih dana brajku mome vlajku - nisan tila dat laptop. Sorry brajko, to ti je bilo za tvoje dobro, ma znaš ti to..) …
Dakle, šta san ono tila reć… aha, pošalje me mater da uzmen iz druge kuće svoje stvari. Prije nego sam iznila jednu veliku sliku i knjige otvorim Bibliju na engleskom, al tu Bibliju poljubim prije – (jer i njen vlasnik kad god bi ju otvorio prije bi je poljubio): i čitam:
2 Kings 4,42 A man came from Ba'al-shal'ishah, bringing the man of God bread of the first fruits, twenty loaves of barley, and fresh ears of grain in the sack.
And Eli'sha said,
'Give to the man that thay may eat, for thas says the Lord: They shal eat and have some left, according to the word of the Lord.
Al neću vam prevest. Koga zanima prevest će.
Eto znala sam da je važna ona rečenica: Danas je sv. Ilija!
Jer ovaj odlomak je o Ilijinu učeniku – Elizeju.
I ne samo o Elizeju nego ... na neki način i o pšenici jer je o kruhu...
i o čudu...
sličnom onom u Novom zavjetu - o umnažanju kruha...
Pa eto, mislimo na pšenicu, na kruh, na sve dobro i lipo...
pustimo kukolj na miru
.........
p.s.
Emanuela opet - hvala za sličicu:-)
Gledam, gledam, šta ima u pater Luke o današnjem evanđelju za razašiljanje...
E napravila sam jedan sažetak za vas iz dodatne, (ono u jutrošnjem sms-u)a evo i tu jedan mali 'sažetak'...
Je milina spavat kad ti ispod prozora pivaju ko meni.
Mislite serenade. Ma ne, ... pivaju valjda jer se napiju.
I ako te probude u tri ujutro, nema veze ako je pisma dobra.
Ovi noćas je bio samo refren ponovljen 15 ak puta: Ko te ima taj te nema
ko te nema taj te sanja
ko te sanja taj te voli
a ti o tom pojma nemaš
Moran priznat lipo su pivli, al ništa dalje od refrena.
Još im je samo falila harmonika.
Draga Emanuela,
hvala ti za ovu sliku i onu u donjem postu i ostale.
Sve su lipe. Danas biram ove...
Sićan se jedne zgode - netko me malo zeza na račun molitve, pa mi je reka da molim da on dobije na lutriji, il auto il tako nešto...
Rekla sam mu - aj dobro - ako će to učvrstit tvoju vjeru onda ću molit pa će se to i dogodit...
smija se, smija, smija... i reka - ne...
pa tako ipak nismo molili.
a danas... se baš mislim kako san ja kao i on...
i malo se bojim svega što bi mogla učiniti - VJERA...
Tamo gdje završava duga
Naći će se mjesto, brate moj,
Gdje će svijet moći pjevati
Pjesme svake vrste
Pa ćemo i mi pjevati, brate,
Ti i ja
Iako si ti bijel a ja nisam
Bit će to tužna pjesma, brate,
Jer ne znamo melodiju
A teško je nju naučiti
Ali je možemo u č i t i brate, ti i ja
Jer nema melodije koja bi bila bijela
Ni melodije koja bi bila crna –
Postoji samo pjesma, brate moj,
Pjesma koju ćemo pjevati mi
Tamo gdje završava duga.
(Richard Rive, afrički pjesnik)
(jutros mi je zapela za oko jedna mala knjižica-spomenar s lipim tekstovima... pa sam je uzela i među prvim tekstvoima bijaše i ovaj...
naslov me podjeća na donji post,
a danas se nešto i osjećam kao mali crnac...)
Oooooooo... svaka čast!
Opet neka lijepa sličica: Fotografija dana – mala Klara u čamcu!
Na suhom….
:-) E moram priznat baš mi se sviđa!
A Vama?
A ispod sitnim slovima vidim da je naslov slike: Livo, livo
Baš zanimljiv naslov! (!!!)
A vi, kako biste dali naslov ovoj slici – s Klarom…
Možda isto: Faith begins when ability ends…
.........................................
9.10.
Draga Emanuela,
upravo sam ponovo pogledala poštu i vidim da si poslala još, a svaka, baš svaka koju sam do sad otvorila je - baš - odlična!
budući da mi se sporo otvaraju, kasnije ću vidit ostatak (one manje - sam stavila u box, desno... hvala ti!)
Dragi Antun-tun, pa vidi se da imaš malko neobičan um...
di ćeš s čamcom uzbrdo!
pa da... s vjerom je SVE MOGUĆE...
A večeras listam 'Slobodnu dalmaciju' koju eto nismo vratili vlasniku
pa mi zastade pogled na ...
naslov o nekakvom današnjem slavlju u Sinju i...
5000 arambaša (!)
Već sam pomislila da se radi o ljudima koji su obučeni u alkarske odore,
ali kako 5000... pa di će stat? odkud im roba da se toliko ljudi obuče u toliko alkarskih odora?
a onda čitam malo dalje pa vidim
da se u stvari radi o darivanju gostiju u Sinju -
hotel 'Alkar' dijeli besplatno - arambaše tj. sarme.
i to 5000 ...
... zanimljivo.
Da sam prije znala, možda bi otišla i ja na sarme:-)
Sad me to već podsjeća na gladno mnoštvo koje se nekim čudom nahranilo...
kad je ono Isus lomio kruh koji se umnažao...
Čemu slavlje?
aha - 'otvara se Sinjsko ljeto!'
A možda je i Papageno štagod uslika, kažu da je i on otiša na Sinjsku pijacu... (pa ako bude šta zanimljiva i to ću objavit.)
eto,
Vi koji ste malo dalje od Sinja -
na znanje i ravnanje - u Sinju vam je ovih dana baš lipo.
Moja mala prikolica, mala Marija, prvi dio dana nije išla sa mnom, mada bi ona drage volje da sam je zvala.
Večeras mi dolazi tužna…
- Teto, teto… kaže Toni da sam ja tvoja prikolica, tužno će Mara
- A jel to ružno?
- Ne znan, al Toni se smije…
- A to znači da ne možeš bez mene… da stalno ideš za mnom… jel to ružno?
- Nije. A zašto se onda brajo meni smije?
- Zato, jer ne zna da to nije ružno.
Meni je to baš lipo, da si Ti moja prikolica.
Tebe Teta puuuuno voli.
....................
Pada mi na pamet jedna misao čini mi se od don Bosca:
Nitko ne ide sam u raj...
nekoga, hoćeš nećeš, vodiš sa sobom...
svojim primjerom, svojom ljubavlju, svojom žrtvom...
Ne možeš sam u raj.
Moraš imat neku 'prikolicu'...
isto tako, na žalost, vrijedi i za onog tko se uputio u vječnu propast.
I taj nekog vuklja za sobom.
.........
Pa možda i ti dragi čitaoče možeš biti kao
veeeelika lokomotiva koja će i druge povući za sobom
U RAJ!
A evo pita jedan 'Antun-tun' (u njega je malko neobičan um... Papageno)
jel mi kolegica poremetila san:-)
- A nije, jedna je Maria poslala poruku
(da se moramo dogovorit za 'SVOJOJ GOSPI')...
i nije mi mogla poremetit san kad nisan uspila ni zaspat.
Nema veze. Nadoknadit ću ja to.
Nego...
možda danas imam nešto reći, ipak
pa dolazim reći...
odnosno dolazim copy/paste jedan tekst:
''Dolazim ti reći''
Takav baš kakav jesam, Gospodine,
Takvog kakvog si me stvorio,
Takvog se želim prihvatiti.
Ja sam često nezadovoljan
Svojim slaboćama i promašajima;
Ne ide mi u glavu, da je i to
U tvom planu, čak da ponešto i koristi
Kad mi pođe za rukom pokloniti
Svu svoju ljubav tebi, a zatim otkrijem
Koliko sam još sebičan, ohol,
Malodušan, sumnjičav ili jadan,
Ne daj da mi dušu zahvati
Gorčina i malodušje.
Kad udarim o svoje granice
Daj mi to spoznati: pomozi mi
Širom otvoriti vrata tvojoj milosti.
Prihvaćam se u svemu,
Što jesam i nisam,
Da me bezgranična milost
Tvoga božanstva u punini.em>
Sinoć je od 22 do 23 bila emisija ''Električna stolica''.
Autor emisije: Ivica Gašpar.
Ma to vam je (bolan) Ivica snima samo za nas nekoliko obiteljskih gledatelja.
On prozove jednog člana obitelji, stavi ga na stolicu, snima kamerom i ispitiva kojekakva pitanja...
a ti se onda prid kamerom snalazi
nastojeć biti što prirodniji, što iskreniji, ...
a onda kasnije prikopča na TV pa gledamo kako smo - glupi...
Violet,
(zašto mislim da se zoveš Ljubica?
ko i moja kolegica kojoj svaki dan kuvan kavu, tu u boxu)
Pretpostavljam da ćeš bar jednom navratiti na ovaj blog pa i tebe radi – pišem ovaj naslov i stavljam ovu jutros pronađenu sliku (na pater Lukinu blogu)
Kaže jedna pisma: ''U tvome srcu ima mjesta za ljude sve
Jer došao si svima, svi da Te zavole…''
Eh mi kršćani nekad tako slabo odražavamo ono što je u Isusovu srcu.
Počinjem od sebe.
… moje srce je često zatvoreno… i ne širi signal Božje ljubavi drugima.
kao oni koji požrtvovno izgaraju za duše...
Što da kažem Isusu misleći na one koji Ga i ne znajući traže?
…………………………….
Ah…
Gospodine, ne dopusti da se ikad ugasi moja ljubav prema Tebi.
Napajaj me na svom Srcu. Ljudi traže Tebe u nama, vjernicima. A što je sa mnom?
OPROSTI MI… Moja ljubav je slaba.
Učini nešto s tim...
Jasno.
Nemam ništa od sebe.
Marijo, Majko...
pomozi mi -
Ti zbog čijeg zagovora je i voda pretvorena u vino...
da se ono ništa u mom srcu
pretvori u nešto ...
(something beautiful for God)
.....................
p.s. VIOLET,
ima Netko tko Te voli
više nego što možeš zamislit.
Ne gubi vjeru, zbog nas kojima je vjera katkad tako slaba...
A možeš i moliti za nas - da budemo ono što kao djeca Božja i kao kršćani trebamo biti.
E noćas posli ponoći (?!) mi je došla poruka od kolegice da san krivo nešto napisala u postu o benediktincima...
ma šta?
- napisala sam da su povezani s protestantima umisto s pravoslavcima...
(jesan munjena, blago mi se...
dobro, aj, ona kaže da nisan munjena nego mi se omaklo...
dobro, omaklo mi se... al sam munjena)
pa naravno s pravoslavcima! moš zamislit protestanta monaha?...
Ispričavam se dragim čitateljima - koji pažljivo čitaju svaku riječ...
p.s. draga kolegice, srića tvoja da oko 1 nisan spavala nego mi je poruka bila upravo spasonosna - jer sam se zapetljala u posve nekorisne misli...
Inače... bi te strogo ukorila...
oprosti... al (vidiš da san munjena)
Evo obavijest za vas iz dodatne - ko želi pogledat film: Zvuk srca ...
vratio mi ga večeras rođak - Mali Stipe... (tako ga zovemo makar unjemu ima skoro 2 metra)
pa onda donosim ga sljedeći put sa sobom...
...........................................
Nu, nu... nešto mi je donio skupa s filmom...
A vidi - cd, sa par slika iz prirode...
Slika je mobitelom pogled s vrha Svilaje...
pa kako ću to ne objavit.
Pričala moja baba kako su joj prvih troj dice umrli...
Sinoć je spominjala malog Juru (dječačić, oko 4-5 god) i kako ga je u Sinj (16 km) nosala doktoru u naramku... a onda je nakon nekolko miseci ipak - umro.
I sića se kako je did plaka.
Četvrti po redu je bio moj ćaća.
Da ne bi i on umro - uzeli su kalendar i tražili kojije svetac na taj dan.
Našli su mu kaže baba ime u kalendaru.
I ja baš gledala ma di je to sv. Enerik, ali nema ga...
Ima Emerik i Mirko jednog dana u desetom misecu, ali u sedmom - 15.og nema,
ali zato sam našla 13.-og HENRIK.
Dakle, po svemu sudeći - to bi bio taj. Ali oni nikad ne koriste slovo 'H', pa je tako: hajduk - ajduk, hvala - vala, kruh - kruv... i sl... a Henrik - Enerik (?!!)
Pa mora da je to taj zaštitnik koji ga je očuva živog.
U dokumentima ipak nigdi ne piše da je datum rođenja 13.7.
nego 1.8.
a on kaže da nije ni 13.7. ni 1.8. nego 15.7.
I nikad nije slavio rođendan.
A jutros izlazim iz kuće oko 10 h, a on na vratima s pozivnicom!
ha, ha... poziva me u 17 h na rođendan! (62.-i)
Baš - unbeliveble!!!
ja svoj nisam slavila do 20-og... a on svoj ne pamtim da je ikad...
Eto red je da i danas Bogu zahvalimo.
Uostalom, da nije bilo njega, ne bi bilo ni mene.
Pa Bože... hvala Ti.
Moram ovo zapisat da se današnji datum ne zaboravi!
A di se slavi?
Jasno, kod stare kuće. Tamo živi-mo. (ono tamo iza hrasta, to je stara kuća... tamo se rodio i Jure ... tamo su sada Maša, Enerik i Kata, a ja skoro svako popodne i večer)
............
dok ovo uređujem dolazi mi majušna Kata (godinu ipol...)
unosi mi se u lice i govori:
ZIVIO MALI ISUS! (a Bože dragi... pa ovo čujem od nje prvi put, neočekivano...) i još mi dobacuje:
'kazi - ZIVIO!'
Dobro Kate, - ZIVIO!
Zivio mali Isus! ...
a zivio i Enerik!
(Ovo smo sinoć u razgovoru pretresali neke događaje…)
O dvojici male braće.
Trči jedan tati: i viče:
- Tata, tuče me… tata, on me tuče, tuče,
Drugi brat se približi mirno i govori:
- Tata, ali nisam ga tukao
Onaj prvi tada ozbiljno pogleda:
- Ali tući će me.
Sinoć dok smo razgovarali o nekim prošlim događajima, i usput rečene daaaavili se od smija (nečem što vam ne smin reć… eh… tajna je… glasnice su me zabolile od smijanja, … a jutros mi je i vrat ukočen, to valjda nije od smijanja već od nezgodnog spavanja)
Bila je na repertoaru i gornja zgoda…
.......................................
Ali jutros ne ramišljam tek o smijanju i između ostalog o gornjoj zgodi
Već o Tati nebeskom…
I koliko želi da mu trčimo kad naslutimo neku nevolju.
Da mu trčimo kao onaj gore dječak - Tata, tata, brani meeee… , čuvaj me, … bojim se…
Ovaj članak napisala je kolegica Gorana Kelam.
(prije pola godine?)
Objavljen je na stranici splitsko makarske nadbiskupije... ali pronaći ga... izgleda da je nemoguće... pa radi onih koje zanima ova priča, a znam bar za dvoje (tj. dvije:-) objavljujem - imala sam to isprintano, a Mia se potrudila ponovo otipkat...
--------------------------------------------------------
PROČITAJTE OVO SVJEDOČANSTVO!
vezano je za Međugorje...
(što god vi o Međugorju mislili)
......................
U crkvi sv. Filipa Nerija, na tribini za mlade, svoje životno svjedočanstvo o obraćenju podijelili su sa brojnim vjernicima bračni par NANCY i PATRICK. Vrlo imućni, živjeli su u Kanadi sa svojom obitelji bez Boga „uživajući u životu i svemu što novac može pružiti.“
Patrick, iznimno uspješan biznismen, živio je samo za posao i novac – bez Boga i molitve.
Rođen je kao katolik, odgojen u katoličkoj obitelji ali kad je postao uspješan rekao je: “Tko treba Boga?!“
Tri puta se ženio, dva puta rastavio (oba braka su propala zbog njegova preljuba). Svoju djecu nikada nije odveo u crkvu, niti učio o Bogu. Kada ga je jednog dana najstariji sin pitao tko je Bog, uzeo je novčanicu od 20 dolara, pokazao mu i rekao: „Sinko, to je Bog!“
Najmlađi sin je preko škole upoznao protestantskog svećenika i postao – anglikanac. Kad mu je prigovorio zbog toga, sin je odgovorio:
„Zašto ti to smeta? Pa, tebi je svejedno! Ti i tako nikad nisi našao vremena da me krstiš!“
Prije 23 godine upoznao je Nancy, porijeklom Hrvaticu. Počeli su živjeti zajedno , jasno – bez Boga.
Nancy bi htjela ponekad za Božić i Uskrs ići u crkvu.
Rekao bi joj: „Idi, ali bez mene!“ S Nancy se civilno vjenčao u helikopteru, iznad vrha prekrasne planine. Njemu je to bilo dovoljno. A onda – šok. Jednog dana Nancy mu je rekla da se ne osjeća vjenčanom bez sakramenta, te da bi se htjela vjenčati u Crkvi. Rekao je: „Ne! Ni slučajno!“
Kada ju je nakon dva mjeseca našao da plače, u ljutnji pristaje da se vjenčaju u Crkvi. Obzirom da je prva dva braka sklopio izvan Crkve, Nancy je od biskupa dobila odobrenje za crkveno vjenčanje. Vjenčali su se u hrvatskoj crkvi Prečistog srca Marijina u Kanadi. Na vjenčanju svećenik je Patricku rekao da mora ispuniti sve što je obećano (da će moliti, ići na Misu, živjeti vjeru …) ali on nije poslušao.
Župnik mu je jadnom rekao:“ Ti si najgori slučaj koji sam vidio. Ne vidim da ćeš se promijeniti.“
Netko im je poklonio knjigu o Međugorju. Htio ju je baciti, jer mu ni Bog ni Gospa nisu bili potrebni u životu.
Ipak, otvorio ju je i počeo čitati. Prva poruka koju je pročitao bila je: „Pozivam vas na obraćenje – POSLJEDNJI PUT!“
A druga poruka: „Došla sam da vam kažem da Bog postoji!“ duboko potresen počeo je plakati. Pročitao je ostale poruke i povjerovao. Promijenio mu se život. Uskoro su bili pozvani na tribinu o Međugorju.
Prije toga u kući je sve pošlo naopako. Mlađi sin je izbačen iz škole zbog dilanja droge.
Stariji sin želi postati uspješni igrač ragbija, a četiri puta tjedno je toliko pijan „da ne može naći svoj auto:“
Kćer se udala u sedamnaestoj godini, pa rastavila u dvadesetoj. Opet de udaje u dvadesetprvoj, a rastaje u dvadesetdrugoj godini. Kad ju je pitao što čini sa svojim životom, odgovorila mu je: „Što si ti učinio tatice?!“ dao je svojoj djeci sve što se moglo novcem kupiti, a osjećao se kao najbeznadniji roditelj!
Na tribinu u Međugorju poveli su svog sina narkomana, jer ga nisu mogli ostaviti sama. Nije htio ući s njima. Iza, na Misi, svećenik im je rekao da predaju svoju djecu prečistom srcu Marijinom. Patrick, potresen govori: „Draga Majko, uzmi moju djecu. Ja sam propali roditelj, budi im ti roditelj koji ja nisam bio!“ Plakao je.
Duboko ga se dirnula poruka:
„Molite krunicu! Krunica čini čudesa u vašim obiteljima!“ Nancy i on počinju zajedno moliti krunicu.
Kupili su Bibliju i počeli zajedno čitati. Sve se promijenilo. Najviše njihov brak. „Mi smo se puno svađali i bez Boga danas ne bismo bili zajedno. Nancy je Hrvatica tvrde glave kao kamen, a ja sam prošao još dva braka. Sad kad se posvađamo, stanemo, počnemo moliti zajedno. Moleći zajedno zaljubili smo se opet jedno u drugo. Divno je biti oženjen i zaljubljeni, brak te toliko promijeni.“
Nakon dvije godine zajedničke molitve njihov sin narkoman mijenja se ispred njihovih očiju i postaje novi čovjek. Prije 14 godina došao je s njima u Međugorje. Danas živi u Austriji, oženjen je prekrasnom ženom, ima dvije djece. Radi sa djecom koja imaju problema, Nancy i patrick vjeruju da je to plod molitve.
Stariji sin alkoholičar bio je u posjeti Međugorju. Ispovjedio se i obnovljen vratio u Kanadu. Prije četiri godine se oženio, ima dva sina, ne pije, ima dobar posao. Sasvim se promijenio (moli krunicu svaki dan).
Kćer je u trećem braku, ovaj put sa Stevensom, prof. matematike koji je vjernik. Ocu je napisala pismo. „ Želim da budeš pravi otac. Nedostaješ mi. Svojim rastavama bio si slomio moje dječje srce.“
Danas u braku Boga stavlja na prvo mjesto.Prije 14 godina prodali su sve u Kanadi. U Amsterdamu su kupili automobil i krenuli u Međugorje. Danas tamo žive, služe hodočasnicima i drže kuću za duhovne vježbe.
Patrick je rekao da su mu Bog i Gospa promijenili život, spasili brak i djecu. „ Svaki dan na koljenima kažem: Hvala ti Isuse, za tvoju Majku. Ona mi je spasila život.“
Nancy je rekla da ni njoj Bog nije bio dio života. Bila je najbolja učenica u školi i vrlo uspješan model. Njena obitelj, posebno majka, bili su šokirani njenom odlukom o življenju bez vjenčanja s čovjekom dva puta rastavljenim. Vjeruje da je njihovo obraćenje plod „najprije suza i molitvi moje majke, ali i svih onih koji mole za obraćenje grešnika.
„Rekla je da ne može zamisliti svoj život bez vjere i Boga, bez Isusa u Euharistiji.
Posebno je istaknula važnost molitve za svećenike koji nam donose „živoga Isusa i Euharistiji.
Evo mi je Janja skrenula pozornost na to da su i cvijeće i trava Božjih ruku djelo...
pa objavljujem i ovu sličicu, a donju ipak ostavljam
uz dodatak:
Trava i poljsko cvijeće su divno Božje djelo...
(Upravo sam zato ovo i slikala tamo...)
samo ... govoreći o plodovima, o hrani, o rodu zemlje...
od zemlje se onda traži nešto više...
I kao što se mnogo njiva danas ne obrađiva -
što zbog lijenosti što zbog politike: 'ne isplati se!'
tako biva i s dušama...
Malo se zapostavljaju, ne vodi se briga o duši i plodovima duha...
(što zbog lijenosti, što zbog politike: 'Ne isplati se!')
Bože, ne daj da zapustimo našu dušu!
Molitvu... i rad...
Ne daj da tamo gdje može rasti puno ne raste ništa
ili vrlo malo...
Neću vam o sv. Benediktu pisat iz knjige ni sažetak s neke stranice nego sam par riči koje sam čula od benediktinca Joze Milanovića.
Neki dan su vjeroučitelji bili na otoku Pašmanu gdje živi nekoliko benediktinaca.
- Zanimljivo, reče njihov prior da se benediktinci često nazivaju redom tj. redovnicima a oni nisu red u pravom smislu riječi.
Oni nisu kao franjevci, dominikanci ... oni koji su povezani u provincije i imaju svog provincijala.
Oni nemaju nekog vrhovnog upravitelja benediktinaca.
Svaka kuća je samostalna i ima svog upravitelja.
- Reče da im je geslo: MOLI I RADI, što mi već znamo, ali... ono što je sv. benedikt zamišljao da bi redovnici trebali živjeti od rada svojih ruku danas se zbog drugčijih uvjeta života ne živi kao prije - obrađujući polja npr.
jer je situacija takva da je teško živjeti od malog gospodarstva - zapravo onaj tko živi od rada svojih ruku danas bi terbao proizvoditi na veliko, a ne na malo, zbog prevelike konkurencije...
Uglavnom, to ništa ne mjenja na njihovoj karizmi jer oni su prije svega MONASI kojima je glavna MOLITVA (ne 'radi...i moli' nego 'MOLI... i radi' ...)
- Dosta prihoda imaju od izrade suvenira, a nešto dobiju od (ne baš brojnih) gostiju, održavanja duhovnih vježbi, nešto daruju mještani...
- puno su povezani sa pravoslavcima :-) (!)
kod kojih je razvijen monaški život
- svi rade sve... o. Jozo se pohvalio sa svojim kuharskim sposobnostima
(kaže da ga zovu 'korizmeni kuhar'), s tim da se nastoji napraviti nekakva ravnoteža između umnog i tjelesnog rada...
(spremanje predavanja... obrađivanje vrta..)
- ...
dosta za večeras.
Koga zanima život sv. Benedikta neka otvori ovaj link:
tu sam objavila nekoliko bratovih pjesmica, napisanih u progonstvu
al sudeć po brojnim komentarima :-) vas 50 ak koji ste danas bili na blogu ... ne treba vam toliko pjesmica
ostavit ću vam samo jednu
ZADNJE SUTRA
Svi znani i neznani
Sav rod i izrod ovog svijeta
Svi smo mi pozvani u dobrovoljce
Oblačimo vazdazelene kapute
Vješamo slike u rovove
Učimo disciplinu rata.
I danas su nam javili
Naših 15, njihovih 50
Tad pasti i nije teška stvar, zar ne
Sutra je smjena
Sutra bit ćemo normalni
I željet ćemo normalno
Reći ćemo našim majkama
''Ne gledajte majke crne plakate
Po izbušenim stablima!''
Sutra ćemo opet sretati one djevojke
Za kojima smo nekoć žudili
Ili možda nećemo
Sutra će nam inventar- face kafića
Platiti piće
Možda dva
Da ih ne pitamo
Sutra je tako blizu
Gle, posljednja zvijezda pada
…
Ah, reci prijatelju je li ono sunce
Ako jest neka učini dan
Ako nije neka obavijesti mnogobrojni rod
Majkama reci nek pritegnu suze
Neka ćute tihnju grobova
Jer padali su i veći
Nešto mi večeras ne da mira…
na prozoru gori svića u spomen na Katu Šoljić
Onu Katu… koja je u ratu izgubila ČETIRI sina i zeta…
Onu Katu koju smo tako često spominjali kao primjer vjere, nade… herojstva…
I moram pisat… mada danas nisam namjeravala ništa više pisat…
Al eto, nikad ne znaš šta će te nagnat…
..................................................
Zapravo, razmišljajuć o Kati... nešto drugo mi sad pada na pamet... nešto iz onih vremena prognaničkih što me užasno pogodilo.
Ne, nije vijest da su nam četnici zapalili kuću, ne to… i drugima su.
Čudno, to me uopće nije pogodilo.
Ne, ne mislim ni na neku vrlo ružnu vijest s ratišta.
Braća su se, (hvala Ti Bože!!!), s terenskih oluja vratila – živa i zdrava.
Dogodilo se nešto drugo, zbog čega sam ronila suze ko ljuta godina.
Ne, nije po srijedi ni neka ljubavna priča koja se nesretno završila.
Nešto…
Čudno kako mi je to tako teško padalo.
Jednom sam čak pobigla sa predavanja na teologiji jer nisam mogla kontrolirat suze i jecaj.
Kad se sitin i sad me nešto u grlu guši.
Trajalo je par dana.
A onda sam se navikla. Tako je kako je. I tako valjda mora biti.
Zbog te situacije nastala je i jedna pisma. Napisa ju je brat Papageno tj. Ante da me utješi. A on je tada ima 18… 19 god…
(a možda biste zbog donjeg posta pomislili kako je grub. Ma nije. Ponekad je jako osjetljiv i suosjećajan.)
Pisma se zvala:
MOZAIK ISTINE
Mislim, moja sestro,
Zašto obzir ranjivom te čini
Zašto tuđe riječi mame tvoje suze
Tople suze
Na obrazu tvome
Napokon moja sestro
I u tvom oku
Mozaik istine je složen
Nestalo je krinke,
Samo istina
Gola istina sad je ostala
Uistinu sestro gorka je istina
Da sve je laž
A svaka laž u tebi je bol
Ipak u osami ne potraži spas
Samoća nagriza, ona ubija
Kreni moja sestro
Nađi svoj Put
Raj i pakao u tebi je…
Hvala, opet, mom dragom bratu - Anti, za ovu pismu
(nekima poznatijem pod internetskim nadimkom - Papageno!)
i čitam rečenicu: - Grob mu se nalazi u crkvi slavne opatije Monte Cassino...
i već mi se ne čita dalje, već se sićam nečeg...
Pada mi na pamet da sam bila tamo, jer -
to je ono di su nas (između ostalog) vodili kad smo išli na exurziju...
na one veeeelike planine... nešto nevjerojatno lipo...
a ja bila zaljubljena pa osim planina nisam ništa zapamtila šta sam lipog vidila...
Bila san u nekom svom filmu. I zasigurno sam i tada držala cvike na očima
jer sam imala veliku modricu.
Od čega?
Pa bila san malo bezobrazna i kako mi je iša na živce Jim Morison kojeg je Papageno gleda na tv... dok sam prolazila s tećom - ugasila sam mu tv...
a on sav bisan se skoči i udari u teću - nogom
a teća lipo meni u glavu...
Ko je smi reć da mi je oko zatvoreno zbog teće i Jim Morisona i brata...
Lagala sam da me je udarila ciplja.
-----------------
a o sv. Benediktu ću ipak malo više sutra...
danas već previše sidin, ko i jučer
sram me bilo!
...........................
''Gospodine, zahvaljujemo Ti što nas voliš.
Zahvaljujemo Ti na načinu na koji nas voliš.
Molimo Te da nas podučiš kako uzvratiti ljubav.
Zahvaljujemo Ti na tako dobrom životu unatoč svim ranama, zahvaljujemo Ti da smo uopće stvoreni.
Zahvaljujemo Ti na životu i ljubavi, jer ljubav daje životu smisao.
No Gospodine, ne znamo kako voljeti.
Možemo Ti se samo predati, pa da Ti voliš kroz nas.
Ponekad to čak izgleda kao da je slučajno.
Sve što možemo je reći «da», odlučiti, a Ti ćeš nam pokazati put. Gospodine, mi smo tako maleni, a zadatak tako velik i toliko je puno ljudi. Zaboravili smo kako voljeti, ne znamo kako voljeti sve te ljude, ne znamo kako voljeti Tebe.
Ponovo stavljamo svoje živote i svoje pozive u Tvoje ruke i tražimo Te da živiš u nama i kroz nas.
Tražimo Te da nam pomogneš da se ne bojimo kamo će nas ta ljubav odvesti ....'' Amen.
kopiram s bloga Pčelice Maje! (hvala Majo! Prava stvar!)
Poštovani,
Dana 29.06.2008. godine u radio emisiji „Nikad nedjeljom“ koja se emitira na Radio Splitu, voditelj emisije g. Ivica Ursić slušateljima je objavio da mu uredništvo ukida emisiju te da se ona nakon 6 godina od 01.srpnja ove godine prestaje emitirati.
Radi se o emisiji koja je izvanredno kvalitetna i slušana ponajprije zbog izuzetnosti njena voditelja koji svojim životom svjedoči katolički moral i vrijednosti o kojima govori u svojim emisijama na temelju nedjeljne „Riječi Božje“. Od izuzetnog značaja je napomenuti da je emisija uređivana i u eter slana svim ljudima dobre volje, a da je kao takva u javnosti bila i prihvaćena svjedoče brojna javljanja u emisije slušatelja raznih vjeroispovijesti kao i ateista. Emisija je zaista zbližavala ljude u onom pravom ljudskom smislu bez obzira na sve različitosti koje smo među sobom kao ljudi stvorili.
Emisiju je prije 6 godina odobrila bivša odgovorna urednica Radio Splita Vedrana Dedić Žanko, a ukinula ju je sadašnja odgovorna urednica Vedrana Krstić Ivanišević.
Budući se Ivičina razmišljanja temelje na nedjeljnoj „Riječi Božjoj“ i budući je nedjelja dan kad bismo se sa svojim obiteljima trebali više posvetiti molitvi i razmišljanju o sebi i svojim postupcima u skladu sa nedjeljnom „Riječju Božjom“, nedjelja je jedini pravi dan za emitiranje te emisije.
Brojnom slušateljstvu ove emisije Radio Split službeno nije dao nikakvo objašnjenje ukidanja. Stoga nam na kulturan način valja izraziti neslaganje sa ukidanjem, inzistirati na obrazloženju razloga ukidanja i zahtijevati da se emitiranje emisije nedjeljom nastavi. Molim vas neka to zaista bude kulturan način, držati se teme razgovora, ne upadati u riječ, bez svađalačkog tona …valja imati na umu da već sama brojnost naših poziva mnogo govori i da mnogo više vrijedi za ostvarenje našeg cilja nego njihova i najbolja obrazloženja ukidanja emisije. Sve izvan kulturnog načina ophođenja više bi štetilo ugledu gospodina Ursiću kao i ostvarenju našeg cilja.
Radio Split ne postoji zbog njenih novinara nego zbog slušatelja. Oni su na svojim radnim mjestima kako bi stvarali program sukladan našim potrebama, kao pretplatnika HRT-a, kojemu Radio Split pripada, a ne da oni zadovoljavaju svoje potrebe servirajući nam ono što oni misle da nam je potrebno. Naravno, uredništvo ima pravo uređivati i ono uređuje program, ali ono mora uvažavati naše zahtjeve i potrebe.
Gospodin Ursić nas je svojim emisijama itekako zadužio i zaslužio široku i snažnu podršku. Stoga Vas pozivam da mi se bratski pridružite u izražavanju nezadovoljstva i zahtjevu da se emisija nedjeljom nastavi emitirati.
Nezadovoljstvo možete izraziti na različite načine na sljedeće adrese:
Radio Split
Mažuranićevo šetalište 24 a
21 000 Split (pismom s traženjem odgovora)
Radio Split
Tel. centrala: 021-366-666
Kontakt telefon: 021-539-300 (pozivom na ove brojeve)
Radio Split
Fax: 021-366-646 (slanjem telefaksa s traženjem odgovora)
radio.split@hrt.hr- e-mailom s traženjem odgovora
odgovorna urednica Radio Splita: vedrana.krstic.ivanisevic@hrt.hr - e-mailom s traženjem odgovora
program_hr@hrt.hr - e-mailom obavezno na ovu adresu s traženjem odgovora
Uprava HRT-a – odnosi s javnošću
hrt@hrt.hr - e-mailom s traženjem odgovora
Želju za nastavkom emisije uz slanje e-maila na navedene adrese vrlo je poželjno izraziti i javljanjem u kontakt-emisiju koja će se emitirati nedjeljom u terminu ukinute emisije na broj:
021-539-300.
Javljanja sa izražavanjem nezadovoljtva za ukinutu emisiju želimo fokusirati baš na tu prvu emisiju, na prvu nedjelju kada će se pojaviti nova emisija umjesto emisije „Nikad nedjeljom“. Na isti broj možete se javljati i u ostale kontakt-emisije Radio Splita, kao što je npr. emisija „Auspuh“ koja se emitira srijedom u vremenu od 09,05 – 10,00 sati.
Svi koji ovu akciju žele podržati neka mail poslan na jednu od navedenih adresa Radio Splita proslijede i meni radi evidencije svih poslanih mailova na jednom mjestu koja će nam koristiti u sljedećim koracima provođenja akcije ako bude potrebno.
Vrlo je važno da ovaj mail proslijedite dalje svojim prijateljima i poznanicima kojima je stalo do ove emisije, a i, uopće, do promicanja ljubavi, istine i dobra.
Samo zajedno, udruženi možemo ostvariti ovakve ciljeve.
Kako je kod nas u ovo vrime puno dice oko kuće salijetaju svko malo da in pričaš priču...
a oš neš postaneš kreativan i izmišljaš - bajke...
Eto tako su nastale i Ivičine bajke za djecu objavljivane nekad u dječjem listu 'Ciciban'... a otkad ne objavljuje tamo jer dica mu nisu vrtićke dobi...
manje piše. Šteta... A u ovu bajku nas je skoro sve strpa - sebe je izostavio (poniznosti radi, šta li?)...
da ne dužim, i tako je dugo... čitaj, ako i se čita - ili - ako ima oko tebe dice željne bajki...
OBRAČUN S KARAKONĐULOM
Dok je baba Kaja kod stare kuće u litnoj kužini pekla uštipke na ulju, njeni mali unuci su napeto slušali prababu Mašu kako in priča priču o Karakonđuli, čudesnoj zmiji koja navodno još živi u Peručkom jezeru.
U te zemane nisi smio puštat ni ovce ni koze blizu jezera, a kamoli dite malo. Bijo je veliki straj od zmije u narodu. Otkako je zmija izila pet janjaca iz Joketina stada, otada niko nije smio dotrat blago blizu vode osim…''
- A kako ji je izila zmija – upita mali šestogodišnji Toni. Jel jednu po jednu il sve zajno?
- A šta ja znan, ka da san ja bila tute – odgovori baba
- A kako ti onda to znaš? Nepovjerljivo će desetogodišnji Filip.
- Kako neću znat? Mali Ćipan Joketin je pripovidio cilom selu kako je gonio ovce na vodu da ji napoji kad ga je zmija iz vode zaskočila. Kaže da je bila velika ka tri čovika zajno.
- Moš mislit? – dometne mali Dominik koji je govorio da je Turpoljac jer je živio u Velikoj Gorici.
- A bila je debela da je niko ne bi moga rukon obujmit – nastavila je baba. I dočin su se ovce primakle da se napiju vode ona je iskočila vanka, zinula prema njimon tako da su i ovce i janjci namistu obamrli iniko se nije moga pomaknut s mista. Tako je ona zadavila petero janjaca i na mistu i' izila.
- A šta je napravio dječak, baba, je li on uteka – pitala je mala Mara koja je nikidan proslavila peti rođendan
- Ćipan ti je dite moje, kad je vidio da zmija napada ovce skočio na leđa ovnu zvonaru i tijo na njemu uteć kući. Ovan se isto živo ukopa i ni makac. Undan ti se Ćipan maši rukon za zvono dva tri puta. Kako on zabreca ovan se skoči i poleti uzbrdo priko smilja i kamenja! Ćipan ga je uvatio za rogove itako se jašući na ovnu spasio.
- A zašto zmija nije pojila sve ovce i janjce, bako? Jeli joj smetalo što su dlakave? – upitao je ponovo Filip, stariji brat od malog Turopoljca.
- Ma kakvi sinko, pjila bi ona i nji, al kad je ono Ćipan zabreca zvonon unda su se i ovce i janjci skočili i razbižali. Tako je izila samo pet janjaca.
- Znači da je Ćipan spasio sve druge ovce! – zaključi Toni.
- Baba odmane rukon.
- Dakuće! Ćipan je spasio sebe, ovce su same utekle..
- Ma, baba, Ćipan je njizi spasio! Da nije on zazvonio ko da bi one utekle! – nije se dao Toni.
- Ajde, dobro, Ćipan je spasio ovce… pomirljivo će baba Maša.
- A koliko je Ćipan išao na sat dok je jurio na ovnu, možda dvjesto? – pita je Dominik koji je volio brzine.
- Kakvi sat? Ko je unda vidijo sat, nije bilo ni kruva za izist…
Ali, nisam mislio da je netko imao sat na ruci, bako, nego kolikom je brzinom Ćipan jahao na ovnu, to sam te pitao…
- Ajde prođi me se, sinko, ka da ja znan kolike su brzine na ovnu… nisan ti ja to nikad gledala…
Male Kata i Klara, koje su nedavno proodale, donile su babi Maši svaka po jedan žuti uštipak kao 'nagradu' za ispričanu priču.
Iako nisu razumile ništa, očito je da su volile slušat babu kako priča tako da su cilo vrime bile mirne i gledale u nju. Toni i Mara su imali još puno pitanja o Karakonđuli, ali je baba rekla da će in to drugi put reć, jer da je sad ništo ''vrti u štumku', pa iđe malo u psotelju.
Fili je na to pozvao Dominika i Tonija da iđu gađat pikado, vanka na rastu. Teta mara je povela male curice u šetnju niz obližnju livadu na Krčinama. Brali su tratinčice i lovili leptiriće. Kroz po ure doletio je k staroj kući veliki čupavi pas Harry od strike Ante. Malo poslin i striko je bio tu. Oko vrata mu foroaparat kao i obično.
- Ko će ić s menon do jezera? – upitao je dičurliju.
Braća Filip i Dominik su bili spremni.
- Kad krećemo striko? – pitali su trpajući strelice pikada u džepove.
- A šta ćemo na jezeru? Oćemo li lovit karakonđulu, a striko? – pita Toni.
- 'Oćemo, oćemo, pa ćemo je dat Hariju da je poide – odgovori striko.
Teta Mara sa curicama je rekla
- ''Samo vi ajte, ako vas napane zmijurina, mi ćemo doletit upomoć!'
- Morete odma ponit i gradele da je isprečemo! – dobacio je striko na odlasku, šaleći se.
Strine Ankica, Antonija i Danijela su u hladu su u hladu pod orajon pile kavu idobacile: ''I mi ćemo doći na feštu!''
Striko Ante je stigavši u titlića dragu na jezeru htio pokazati svojim sinovcima kako pas Hary dobro pliva, pa mu je nekoliko puta bacio kamen u vodu, a on bi svaki put uskočio u vodu i plivao prema mistu du je kamen potonuo.
- Ajde da vidimo koliko daleko Hary može plivat – reče Filip i bacikamen skoro dvadeset metara od kraja.
Hary spremno pljusne u vodu i zapliva u daljinu. Kad je skoro stigao do mista di je kamen upao, odjednom zastane, tiho zalaje, a onda se okrene ipočne brzo plivati natrag.
- Ide sto na sat! – zaključi Dominik.
- 'Karakonđula!' – poviče Filip, vidjevši da za harijem plovi nešto veliko i zmijoliko.
- Bižmo kući! – poviče Toni.
U trenutku kad je Hary otplivao svjetski rekord za pse i izišao iz vode Toni se zaskoči na njega, ka Ćipan na ovna i potra ga kući.
- Pojuri konjiću! – povika Toni i čvrsto šakama zgrabi mokru Harijevu dlaku iza vrata.
Hary je u nekoliko skokova sa Tonijem na leđima nestao uz obronak.
Za to vrijeme jezersko čudovište je plivalo prema striki Anti koji je ušao do koljena u vodu da bi ga što bolje uslikao. Mislio je: najprije ću je uslikati, pa ću onda uteć.
Kad je ispružio fotoaparat i stisnuo blic prema velikoj zmiji, ona se još više razljuti i dugim jezikom, kao usisivačem, mu usisa fotoaparat i poždere ga.
Striko se tek tada dade u bijeg, povlačeći Filipa i Dominika za ruke.
Karakonđula se tada podigne u zrak koliko je god bila velika.
A bila je velika točno onoliko koliko je baba Maša ispričala: kao tri odrasla čovika, kad se popnu jedan na drugog. Ni rukama se nije mogla obujmit kliko je debela bila. Glava joj je tak velika da kroz prozor ne bi prošla.
- Čekaj striko – poviče Filip.
- Imamo mi oružje za nju!
Striko zastade u čudu. Braća tada iz džepova izvade svaki po tri strelice za pikado. U trenutku kad je Karakonđula još bila u zraku njih dvojica, jedan za drugim ispališe šest točnih hitaca prema njoj! Tri je pogodiše ravno u livo oko, a tri u desno!
- Sto pedeset bodova za mene! Juhuuuu – poviče Filip uzdignutih ruku.
- I za mene! – i
Striko ih tada podigne u naramak i potrča s njima uzbrdo.
Karakonđula je poludila od bolova i činjenice da su je braća strelicama solijepili, pa ništa nije mogla vidit. Bacala se svuda uokolo i grizla što je stigla. Pod njenim zubima i kamenje je pucalo! Bila je skroz luda od bijesa. Da je itko bio u blizini samlila bi ga u komadiće.
Kako su Filip i Dominik pivali na sav glas dok ih je striko nosio uzbrdo:
Karakonđula, crvić mali
Pogodite šta joj fali?
Zube ima, oči nema
Bezopasna sada drijema!
Ona je to dobro čula i po glasu krenula za njima!
Kad je stigla do Crnjina vinograda, još je pet metara bila iza njih. Činilo se da u zbilja gotovi. U jednom skoku mogla ih je 'smazati'.
Tada se začuje Harijev lavež. Trčao je prema njima a na njemu 'kauboj' Toni koji je pozvao pomoć. Iza njih je trčao Tonijev tata u policijskoj uniformi sa piđtoljem u ruci. Karakonđula to nije mogla vidit. Spremila se u jednom skoku progutati striku i onu dvojicu koja su joj uništila vid. Plicajac Mlađo tada povika:
- prokleta bila, sad si gotova!
Karakonđula nije ni pomišljala da je kraj. Samo je još jače iskesila svoje oštre zube koji su joj svjetlucali na suncu.
U tom trenutku Mlađo pritisne okidač na službenom pištolju. Čulo se samo škljoc, škljoc… šest puta zaredom. Shvati da nešto nije u redu s s pištoljem te ga baci prema zvijeri. Ona ga proguta kao bonbon pa se ponovo okrene prema striki i sinovcima koji bijaše pali na zemlju.
Mlađo tada zaskoči zvijer te je ošine pendrekom po leđima. Takvim udarcem Mlađo bi inače slomio drveni elekrični stup napola, ali Karakonđula samo zadrhta. To je bilo dovoljno da striko i sinovci ustanu i očnu bižat. Karakonđula ih pusti i okrenu se prema policajcu koji ju je i dalje udarao pendrekom po leđima. Naposljetku je i pendrek pukao napola. Mlađo vie nije imao izlaza. Kad je ugledao razjapljena usta jezerskog čudovišta, pokuša posljednji trik. Strgne sa uniforme službenu značku i fijukne je prema isplaženom jeziku karakonđule. Značka se zabode zmiji posred jezika te ona ustuknu. Okrene se tada odakle je došla i pobježe bezglavo jureći u jezero Za njom je lajao pas Hary, a Toni je vikao na sav glas:
- Platit ćeš nam ti glupo čudovište! Sredit će tebe moj tata! Da više nikada nisi dirala Filipa i Dominika! I nikoga! Jel ti jasno?
Kad su svi zajedno stigli kući niko im nije virova da su se borili s Karakonđulom. Strine u ladu su se smijale kad su Filip i Dominik pokušavali ispričati nevjerojatnu priču. Ni Toniju nisu virovali jer je on ionako stalno pričao neobične priče. Striko Ante i Mlađo nisu tili ništa pričat jer bi im se žene smijale dok su živi. One ionako ne viruju da je Karakonđula u jezeru.
Doduše, sada bez očiju, ali s pištoljem i fotoaparatom u utrobi, te policijskom značnokm na jeziku! Čuvajte se Karakonđule
..................
A što je s bajkom o Karakonđuli o kojoj u nastavcima piše Slobodna Dalmacija...?...
Pa zadnji put (treći nastavak) bijaše riječ o troglavim zmijama (jednu su stavili priko cile stranice, fuj!) ,
i nadodali još vjerovanja ovdašnjih ljudi u vile, vukodlake i koješta...
Ma je... sve vrvi od vila i vukodlaka...
Nema toga! A menije noćas došlo niko stvorenje na vrata od sobe, sa sjajnim očima... i da sam uvjerenja kako postoje mala i velika čudovišta pomislila bi svašta... Bijaše to neka luda mačka, ušla kroz balkonska vrata...
a malo kasnije i nešto drugo svjetlucavo mi se micalo po jastuku...
ah... kakvo je to malo 'čudovište'?... Krijesnica
E Emanuela, hvala ti, stvarno na donjem komentaru ispod festivala u Međugorju. Dala si mi puno posla. Ali neka. Ovo pisem sa zadovoljstvom.
Tila bi malo interpretirat ovu lipu pismicu…
A ti onda dodaj stagod u komentarima - kao svoju interpretaciju…
Ko što vidiš - našla sam i jednu i jedinu sliku s tobom, s Kornata (s plovećeg brodića, sidile smo tamo na kraju)
JOAN OSBORNE
- ONE OF US (1996)
If God had a name what would it be?
And would you call it to his face?
If you were faced with Him in all His glory
What would you ask if you had just one question?
And yeah, yeah, God is great
Yeah, yeah, God is good
yeah, yeah, yeah-yeah-yeah
What if God was one of us?
Just a slob like one of us
Just a stranger on the bus
Tryin' to make his way home?
If God had a face what would it look like?
And would you want to see if, seeing meant
That you would have to believe in things like heaven
And in Jesus and the saints, and all the prophets?
Back up to heaven all alone
No, nobody calling on the phone
No, just tryin' to make his way home
Nobody calling on the phone
'Cept for the Pope maybe in Rome
Pa idemo malo interpretirat…
Što je pjesnik htio reći?
JEDAN OD NAS
Da Bog ima ime koje bi to bilo?
I bi li ga zvao tako (gledajuć ga) u lice?
Da se susretneš s njim u Njegovoj slavi
Što bi pitao – kad bi trebalo pitati samo jedno pitanje?
…
…
Da, zanimljivo…
Da Bog ima ime koje bi to bilo?
Kaže jedna priča kako su pogani pokušavali smišljat ime bogu kojeg još nisu izmislili pa su nakon žestoke rasprave (nikad svi ne bi bili zadovoljni!) naposljetku odlučili da se zove 'bog ljubavi'. Svi zadovoljni.
To da je Bog – Bog ljubavi – to svima paše…
A oni nisu ni znali da nisu ništa nova izmislili nego da Bog JEST – Bog ljubavi!
Kao što reče sveti Ivan apostol: BOG JE LJUBAV…
Budući da je On sama ljubav to mu je nekako i ime…
Ah da… naravno – Bog se spustio među nas pa mu je tribalo dat i ime… i dadoše mu ime ISUS što znači - Spasitelj…
A tako ga može zvati samo onaj tko prizna da je bez Boga jadan i bijedan, da po sebi ne može ništa, ne zna ništa, da će opet zabrljat… i da je najbolje što zna – samo brljat, i brljat (Gorana će se ovde sitit jedne definicije njenog nećaka o čistilištu… ha, ha…)
I da… navjestili su njegov dolazak imenom 'EMANUEL' … što znači - BOG S NAMA…
Tako bi ga mogao zvati onaj koji je u iskušenju da pomisli: Bože, pa di si? Jesi li stvarno tu, s nama… Emanueleeeeeee… javi se.. ne znam ništa bez Tebeeee!
ili onaj tko uživa u Božjoj prisutnosti sretan što ga može pronaći u svemu oko sebe i svima oko sebe… i pjevuši od sreće:
''Emanuel…. Emanuel… ''
(usput, čula sam jednu rumunjsku pismu Emanuel… kojoj sam nažalost zaboravila melodiju jer nisam dovoljno često pivala… al najčešće se ponavlja samo to: Emanueel, Emanueeeeel… a mogla bi je slušat cili dan…)
Aha, …
Što bi pitao – kad bi trebalo pitati samo jedno pitanje?
E ovo mi je stvarno zanimljivo.
Trenutno mi pada na pamet važno pitanje…
Ali bi li ga 'prokockala' za neko još važnije…
O ovomu ću još razmislit pa ću ga morat ozbiljno pitat!
……………………………………………….
Ajmo dalje, druga strofa…
God is great!
Bog je velik!
Da… i u usporedbi s Njim čudno da se itko od ljudi može smatrati – velikim…
I da shvaćajući to – može – ne željeti to reći i drugima…
BOG JE VELIK! … Gledajući samo svoju životnu priču čudno je šta je od mene učinio… evo mali primjer: braća su me zvala: 'musa kesendžija' (jer sam bila musava, naravno… a uz musa im je nekako pristajao taj neki turski dodatak )…
A osim musava bila sam malo i 'mutava' … pa eno sad vjeroučiteljica… i da dalje ne nabrajam
Bog je velik…
………………………………………………………
Ajmo dalje, treća strofa:
Što ako je Bog bio jedan od nas?
Samo… kao jedan od nas.. (to 'slob' ne znam…)
Samo stranac kao jedan od nas?
Pokušavajući pronaći svoj put kući?
E da… iznenadit ćemo se kad gori kod Isusa vidimo film svog života drugim očima…
Kad u drugima oko sebe vidimo što sada nismo vidili…
Kao u priči o kralju prerušenog u prosjaka koji je tražio milostinju.
Onaj jedini čovjek koju mu se smilovao i dao kovanicu – bio je neočekivano nagrađen –
Navečer je prebrojavajući svoj novac pronašao među kovanicama jedan zlatnik.
Shvatio je da je nagrađen za učinjeno djelo…
Eh, mislio je – da je barem dao sve… sad bi sve bili zlatnici…
Isus je u svima koji trebaju pomoć.
On je i danas – jedan od nas…
Traži pomoć… traži put… traži… ljubav…
A mi ga možemo prepoznati ili ne… vjerom.
U djetetu, u svećeniku, u strancu, no što je malo teže: i u lopovu, u lažljivcu… u klevetniku – ne gledajući u čovjeku njegove mane nego središte njegova srca – tamo gdje stanuje – Bog…
…………………………………………………..
dalje, ...četvrta strofa:
Kad bi Bog imao lice kako bi ono izgledalo?
I bi li želio vidjeti ga, ako vidjeti ga znači
Da bi trebao vjerovati u stvari kao nebo
I u Isusa i u svece i sve proroke?
Bog je poželio imati lice – pa je došao dolje u Isusu…
A kakvo je lice imao Isus… to je Božje lice…
S pogledom punog ljubavi prema raskajanima…
Ali i s oštrim pogledom kojim je prekoravao farizeje, pismoznance… licemjere – dvoličnjake!
Tko bi ga želio vidjeti?
Pa… ja bi ga volila vidit – recimo u snu… i da mi nešto prišapne…
Ali ovako uživo! U 4 oka! Oooo, malo me je sram… moran priznat. A nisam dovoljno raskajana. Nisam dovoljno hrabra, (rekla bi Ana…), dovoljno malena, dovoljno kao dijete…
A u nebo, u Isusa, u svece… to će većina reći da već vjeruju… a sad kako oni zamišljaju Isusa…nebo…svece i proroke..
Kaže netko da je naše lice odraz naše vjere u Isusovo lice… tj. ako vjerujemo da je Isus prema nama blag onda je i naše lice blago, ako vjerujemo da je on prema nama krut, mrk, ljut, mrgodan, sa šibom u ruci… onda ćemo i mi biti takvi…
I zadnja…
Natrag u nebo – sam
Ne, nitko ne zove na telefon
Ne, samo pokušavajući naći put kući
Nitko ne zove na telefon
Osim možda – za papu u Rimu…
A ovu zadnju brate ( tj, sestro:-) ništa ne razumin…
Možda netko razumi?
Možda…
Šta ću… malo sam zbunjena. Eto. Dosta.
Odavno nisam napisala ovoliki post!
Ne znam što je pjesnik htio reći...
možda neto drugo što nisam ni spomenula...
al nema veze
Lipi pozdrav!
(p.s. Ema, pošalji mi broj mobitela mailom… )
Ponekad nas nečija šutnja može povrijediti. Duboko.
Tada se za nju ne može reći da je 'zlato'.
Šutnja može narušiti zajedništvo.
Pitanje je - što se želi postići šutnjom?
Ipak ponekad - šutnja je - zlato.- Kad pretpostavljaš da već ima netko tko će dotičnoj osobi reći ono što ti misliš.
- Kad pretpostavljaš da osoba kojoj govoriš već zna ono što joj želiš reći.
- Kad pretpostavljaš da tvoja riječ neće ništa promijeniti u dotičnoj osobi
Kakve onda ima koristi riječ...?
Što se njom želi postići?
Nije potrebno na sve reagirati, na sve odgovarati.
Nekad treba - (od)šutjeti.
E sad...
- kad šutjeti, a kad govoriti?
tu se svi nekad nađemo u problemu...
Evo napisat ću jednu malu zgodu (napokon…) koju sam pisala negdje nekad…
a palo mi na pamet radi Rinkike
...............................................................
(objavljeno u 'Svjedoku', list za vjeroučitelje, 2006.god)
Kinezi oko nas su sve brojniji. Susrest ćete ih makar ako idete kupiti nešto jeftino. Često će se ljubazno nasmijati i pozdraviti vas na nekom djetinjem hrvatskom jeziku, a vi ćete možda imati dojam kako su zaista simpatični ti mali kosooki ljudi..
Ili ćete ih promatrati kao neželjene goste jer se uvlače u kutove svig gradova i gradića u Lijepojh našoj, tamo gdje su možda naši ljudi mogli zarađivati svoj kruh svagdanji.
Ima srećom ljudi i među trgovcima koji ne dijele ljude po naciji i boji kože, kojima su svi ljudi braća jer svi smo od istog Oca na nebesima. Tako sam pretprošlo ljeto od jednog poznanika koji se bavi, između ostalog i trgovačkim poslom čula kako je učio kineza da se prekrsti.
I budući da kinez nije baš razumio značenje izgovorenih riječi pitao je za objašnjenje.
''Aha'' – nakon nekog vremena je shvatio i prekrstio se riječima: ''U ime Tate i Sina i Duha Svetoga''. Uslijedio je naravno smijeh, a kinez se valjda čudio jer zar postoji neka razlika reći: otac ili tata?
Kinez me tako još jednom podsjetio na nešto bitno. Bog, naš Otac želi da ga zovemo: ''Tata!''.
On ne želi biti daleki otac, u ''inozemstvu'',
želi da ga upoznamo kao brižnog i pažljivog, a uvijek prisutnog.
To je Tata koji nas u Svetom pismu podjeća: ''Ja znam sve o tebi, znam kada sjedneš i kada ustaneš, znam sve tvoje putove (Ps 139), znam i koliko je vlasi na tvojoj glavi (Mt 10, 29-31), znam te i prije tvog začeća (Jer 1, 4-5), Ja sam Ljubav (1 Iv 4,16) i ja te volim vječnom ljubavlju (jer 31, 3), ako me tražiš svim svojim srcem naći ćeš me (Pnz 4,29)…
A što se tiče Kineza, Engleza, Amerikanaca i Afikanaca, Korejaca i svih Europejaca, svih crnaca i svih bjelaca – sve su to naša braća i sestre jer kao što netko reče: ,,GDJE GOD BOG IMA SVOJU DJECU, TAMO JA IMAM BRAĆU I SESTRE.''
Poželimo svima da pronađu Oca koji nije daleko nikom od nas, Oca kojeg svatko smije zvati: ''TATA!''.
Pišem ovaj post gledajuć donji komentar…(ispod Dive Grabovčeve) jer mi je važno na ovo odgovoriti, a neću da bude sitno. Baš neću jer je važno. I jer je 'Obala bjelokosti' važna…
Dakle odgovaram ti – evo ovdje:
Moram priznat zanimljiv ti je komentar na komentar.
Sad i ne znam pravo kakav sam točno komentar na nedjeljno evanđelje poslala - jer sam dobila pater Lukin pa ga malo priuredila po svom i proslijedila tebi i drugima iz dodatne…
Biti malen – neostvarivo?
Na što se u stvari misli pod tim biti malen… Ne ono da budeš uopće važna drugima. Svi mi želimo biti nekom važni. Važna si svojoj obitelji. Sasvim normalno. A još kad si takva kakva jesi… U njihovim očima si velika u smislu – važna…
Lijepo je biti uspješan. Pametan. Bistar. Željeti veseliti svoje roditelje svojim dobrim rezultatima. Ali lijepo je i VESELITI BOGA OCA SVOJIM DOBRIM DJELIMA. I on ti se veseli. I Njemu si važna. Najvažnija. Odnosno – nikom nisi važna kao Njemu.
Ali - hoćeš li svu zaslugu pripisati sebi? Kao da ništa od tog nije – dar. Kao da si sama za sve zaslužna? Znaš.. neki dođu do 40.-e godine, (i više…) i smatraju se velikim kršćanima jer su učinili to…to..to…to… a nikako da shvate da je sve što imaju Božji dar… i da ništa od toga ne bi mogli napraviti da im nije darovano sve što su drugima dali…
Nadam se da tebi neće trebati puno da to shvatiš… a tek si sedmašica. (odnosno uskoro osmašica) Blago tebi. Pred tobom je – život… a već shvaćaš puno bitnog.
Budi i dalje ponos svojim roditeljima, ali budi ponizna.
To ti je ono – suprotno od ohola. Pojam koji nije moderan. Ali zato – važan.
Oholica uvijek smatra da je bolji od drugih. Da mu nitko nije ravan.
Bori se i dalje sa problemima odrastanja. Kao i onda kad je samo jedna osoba znala sve to što prolaziš… ali opet, nemoj se uzoholiti jer uspjevaš… sama… prolaziti kroz probleme…
Jer bolje je nekad ponizno potražiti pomoć nego oholo smatrati ''uspjet ću ja to… sama… ne treba mi nitko… pa ni Bog… On je ionako daleko (laž!)… ''
''Ono smo što smo pred Bogom, ni više ni manje''… kaže jedna pametna izreka.
Bog nas ne smatra malenima u smislu – ne važnima. Tako si mu i ti važnija od bezbroj zvijezda na nebu i planeta u svemiru… Mi smo maleni u odnosu prema njemu. Ništa. On je taj koji nam daje važnost. Vrijednost. Sve što imamo on nam je dao. Ama baš sve. Ništa ne možemo nabrojiti od svega što imamo a da ne bi mogli ine imati. Ništa što se ne bi moglo smatrati – čisti DAR. I ti si DAR. Obitelji, našem narodu, meni, prijateljicama, … Dar se može i ne cijeniti. Ali dar ne gubi na vrijednosti ako ga netko ne cijeni.
Učiniti nešto za čovječanstvo! To je velik i lijep ideal. Ljudi koji nemaju ideali su vrlo siromašni. Za idealima treba težiti. I to velikim. Jer mi i nismo rođeni za male stvari.
A sad… da te svijet pamti po nečemu… da… velika većina to potajno želi… a da te je strah nepostojanja… da i to je strah većine jer nam je tu težnju za vječnim postojanjem u srce usadio sam Bog koji tu težnju može i ostvariti. Nije nam ju uzalud dao. Dao nam je težnju da nikad ne nestanemo i da budemo važni jer On je taj koji nam želi dati VJEČNO POSTOJANJE… I ZA KOJEG SMO NEIZMJERNO VAŽNI…
Zasad je možda dovoljno da to želiš sama otkriti. Po- želi… I Bog će ti pomoći da Ga otkriješ.
A onda ćeš zaključiti kao što ima na jednoj sličici na tvom blogu:
''You stole my heart''
Ko zna, možda će i neki mladić ukrasti jednom tvoje srce (ako već nije?) … ali Bog ga je prvi 'ukrao' , zapravo.. pa da, on ga je stvorio… jer je od bezbroj mogućnosti odlučio da postojiš baš – TI…
Gledajući sličice iz boxeva nametne se misao da većina tvojih vršnjakinja sanjari o mladiću koji će im ukrasti srce…
Nadam se da će onaj u kojeg se jednom zagledaš znati cijeniti ono što ti nosiš u svom srcu. Moli Boga da ti jednom takvog pošalje. Ne bilo kakvog. I moli, (kao što neke cure mole na grobu Dive Grabovčeve, neke pred slikom Gospe Sinjske, neke na grobu svete Janje, neke na grobu Marije Goretti, neke … negdje u svojoj sobi…)
moli da te Bog očuva u čistoći srca… u djevičanstvu do braka!
.......
vraćam se opet na onu glavnu temu iz komentara...
Hrabrost - biti malen...
Hrabrost da ostaviš svoje postojanje. ..
Da… to je uistinu hrabrost.
Ali… u stvari, ma Bog ne želi da mi ostavimo svoje postojanje jer nas je stvorio za VJEČNO POSTOJANJE. Nego da ostavimo ono oholo postojanje.
On ne želi da se umislimo kako smo sami za sve što imamo zaslužni mi… ti… ja..
Niti želi od našeg života stvoriti pokoru.
Stvorio nas je za radost. Iako i za križ.
.......................
Spomenut ću na kraju još nešto, a pada mi to na pamet i zbog one sličice gore…
Danas mi brat priča o pismu jedne moje poznanice karmelićanke …
(vidiš, ona spada u one koja čini velike stvari za čovječanstvo a možda nikad nitko nigdje neće pisati o njoj… ni u enciklopediji, ni na internetu… osim možda ovako na blogu ne spominjuć joj ime i prezime… )… Dakle, piše ona između ostalog kako je kod njih u karmelu velik dan jer – dobivaju nove rešetke (!) …
Ha, ha… smijali smo se tomu… Zaista, blago njima kad se znaju veselit novim rešetkama. Jer one su duboko svjesne da su duboko slobodne. I da je Isus uvijek s njima.
One nas podsjećaju na to kako je Bog, stvoritelj naših srdaca, kadar ispunit ta srca radošću… za kojom svi duboko težimo…
Kad otkrijemo da je Bog osoba, (ne neka energija, neka sila u svemiru, daleko od naših problema odrastanja…) osoba koja je prisutna u svakom trenutku našeg života – e onda bi se moglo dogoditi da poželimo biti veliki samo NJemu. Važni samo njemu. I da nas ne brigaju druge veličine.
A to da nemaš tu hrabrost… eh, nemam je ni ja. Ali volila bi je imat.
Za njom težim. Da me nije briga šta će o meni mislit ovaj ili onaj. Roditelji ni braća. Prijatelji i poznanici. Kolege i kolegice. Blogeri i blogerice. Učenici i učenice.
Briga me je. Ali težim za tim da me ne briga. Da me briga samo šta je Bogu važno.
Želim ti... da i dalje imaš dobre, VELIKE ŽELJE...
a uz sve to ostaneš ponizna - priznajući Bogu da je sve što imaš -
NJEGOV DAR...
Eto, nadam se da ti ovaj post nije bio predug za čitanje:-)
Znate da ono Thompson piva jednu pismu o Divi Grabovčevoj...
Pa kako sam počela s Goraninim pričama, a ona neće da piše svoj blog (!) (eej Gorana, opa stvarno vrime je da više počneš!!!, pa di ću stavit sve te priče:-)
a danas je otišla na grob Dive Grabovčeve s jednom povećom grupom... Ko je ta Diva Grabovčeva?
- To je jedna cura koja je bila jako lipa i upala je u oko nekom turčinu.
On ju je tio oženit, a ona nije tila.
Odlučio ju je silovat no Diva se branila i turčin ju je ubio.
Jednom godišnje tamo je misa, na grobu Dive Grabovčeve,
a tamo dolaze djevojke iz mnogih krajeva zavjetovat se na djevičanstvo do braka...
Ma nisam zapantila detalje o mistu di se to točno nalazi, ali čini mi se da je blizu Rame...
eto Gorana - moraš pisat ti da to bude točnije, izvornije, i .. .
pa da moran napisat i onu priču o ''donatoru 408'',... al to ću možda sutra...
ne mogu više...
a dužna sam i Rinkiki post o kinezu:-) a to ću prepisat kad uvatim više vrimena...
Sajonara!
Rinkashikizuka Jikaarinokashi te puno pozdravlja!
(važno da Rinkika razumi)
A i ovo mi je jučer pričala Gorana.
Kaže kako je jedan prostant izjavio da se osjeća užasno kad vidi Majku Terezu na slici, na televiziji, kad čuje nešto o njoj...
To ga je izluđivalo, frustriralo,...
Jednostavno ju nije mogao podnijeti.
Grozno.
Kao da ju je mrzio.
A zašto pitate se...
(baš sam se i ja čudila pitajuć se pa šta bi moga bit razlog...)
a razlog je bio...
svaki put kad mu je pred očima Majka Tereza on poludi od pomisli:
''Ma koliko je ona dobra učinila u svom životu, a ja?
Šta ja radim?''
.............
Eto, postavlja se pitanje i nama: A mi šta mi radimo?
Gledamo li kako ugoditi Bogu, i činiti dobro koje možemo... ne očekujuć ništa zauzvrat... ili želimo gaziti pred sobom druge u želji da se domognemo nekakvog sebičnog cilja?
Isuse blaga i ponizna srca učinini srce moje po srcu svome!
Blažena Majko Terezo - moli za nas!
Život - borba! - rekla bi naša Ljubica... i baš tako. Jer je.
Ali evo i Ljubici je bila lipa jučerašnja prispodoba kao i većini slušatelja vjeroučitelja u kojoj je benediktinac Jozo Milanović za život rekao da je kao - SKLADBA.
Sve ono što u životu radimo je kao jedna nota u skladbi.
Rad je jedna nota.
Molitva je jedna nota.
Ustajanje je jedna nota.
Izlazak u grad je jedna nota.
Pisanje je jedna nota.
Pospremanje za sobom je jedna nota.
Odmor je jedna nota.
itd...
Naše je da osluškujemo Boga i skladbu koju je za nas napravio.
AKo smo pažljivi u slušanju i sviranju prema Božjim notama onda će skladba lijepo zvučati.
Ali što mi često radimo?
Ono što bi u skladbi trebalo trajati duže mi to skratimo.
Npr. tamo stoji vrijeme za molitvu... polovinka... a meni se to ne da... pa lijepo stavim osminku...
ili produžim ono što je u skladbi trebalo biti kraće...
tamo stoji osminka... a ja sviram cijelu notu...
I naravno, kad radim po svom - onda to ne ispadne lijepa skladba.
Ispadne nešto ružno.
..................
ŽIVOT JE SKLADBA.
OSLUŠKUJ BOŽJE NOTE... I SVIRAJ PO NJEGOVIM UPUTAMA...
Ovo sam čula jučer od Gorane u autobusu pa vam moram prepričat:
Došao student na ispit.
Njegovo znanje bilo je – katastrofa.
Profesor na kraju upita studenta da mu da indeks.
Uzme ga i napiše: Glupan
Student uzme indeks, pogleda pa usklikne:
- Profesore,… pa samo ste se potpisali, a niste mi upisali ocjenu…
........................................
(Puno pozdrava onoj koja će u utorak na važan ispit!!!
siti se da će to u sridu biti već - prošlost...
a ako ti pomaže da se nasmiješ - siti se i ovog vica...
al nemoj ga prepričat profesoru:-)
Mislim da će vam se svidjeti ova prezentacija... a tko ju je napravio...
e otvorite je pa ćete naći na kraju i autora teksta i autora prezentacije...
(ma zamisli upotrijebila je i neke papagenove slike.
Eto papageno... baš si faca:-)
---------------------
(p.s. ovo je 300.i post ove godine...)
pa molim umjesto čestitki - pogledati prezentaciju... thanks!
Uzmi za ljepotu ovo uzmi ono...
Osobito su oko toga zabrinute žene.
Jučer pročitam savjet za prirodno mršavljenje:
''Ako želiš skinuti kilograme vozi se u Prometovim autobusima
pa će se lako otopiti''
Ha, ha...
Moram priznat i ja sam bila tanja dok sam se vozila Prometovim autobusom, tri godine, na relaciji hotel ''Medena'' - Trogir - Split...
(al dobro sad... ne zbog autobusa)
No dobro.
Počela sam nešto o ljepoti.
a i o bahatosti.
Eto to dvoje nekako ne idu skupa.
Jer, ajde recite pravo - da skinete svaki suvišni gram, da ispeglate svaku nepoželjnu crticu na svom licu, da odstranite svaki nepoželjni prištić, da vam solarij pripomogne oko savršene boje kože, da vas stručnjak savršeno našminka, da ...
je li to sve što možeš učiniti za svoju ljepotu? Nije...
Žene bi se trebalo bi se odreći ne - ženstvenog ponašanja
a muškarci ne - muževnog...
Da... i kad bi uz svu tu 'ljepotu' - dodali - bahatost u ophođenju s drugima...
ma džaba sve...
Bahatost nije ni muževna, a još manje ženstvena.
- Želim li biti bahata? Je li to baš jače od mene?...
- Ako ti to ne želiš - nitko te ne može natjerati na to...
E, pade mi na pamet citat neki - o svetosti...
''Da budeš svet-a : nitko ne može natjerati,
ali niti spriječiti''
pa ti sad umijesto svet-a stavi lijep-a i vrijedit će isto...
......................................................................................
p.s. ne pišem ovaj post tek misleći na tamo neku bahatu xy...
nego misleći i na sebe... na žalost
TREMA. Ma ko je nema?
Dobro aj recimo da ima i takvih, ali ja recimo nisam te sriće.
Iako je danas sv. Toma apostol pada mi na pamet nešto vezano uz blagdan Tome Akvinskog.
Bila nekakva svečanost na teologiji pa mi dali da recitiram pjesmicu: ''Tri su mi se sina'' (a ne mogu je na internetu nigdi pronać, ko zna di su je iščupali)
Sa mnom je iša brat kao podrška. Zapravo, dva brata. Jedan me podržava prisutnošću a drugi mi govori jednu korisnu misao 'protiv treme':
- Znaš šta: pomisli na to da svi oni idu na wc! …
Ha, ha… zaista, ma ko bi na to pomislio… mislim, znam, naravno… ali … ha, ha… da na to mislim pred recitaciju… pa nije to uopće loša ideja.
I sitila san se te korisne misli.
U pismi nisan ništa zabucala. Na kraju je ispalo da su tremu imala njih dva (– kako kažu –) veću nego ja… …
Ipak nije svaka rabrost vrlina, zar ne.
Ako te netko nagovara da učiniš nešto loše – jer ćeš tako dokazati svoju hrabrost – je li to vrlina? Kako bi mogli nazvati ovakvu 'hrabrost'?
- Na primjer - hrabrost da izrečeš nekom sve što misliš o njemu i to na vrlo grub način? (ne s ljubavlju, već čak s nekom mržnjom)
- Hrabrost da se otvoreno rugaš nekom… i poniziš ga pred drugima?
- Hrabrost da uzmeš u ruku škorpiona?
- Hrabrost da skačeš s ogromnog kamena u vodu?
- Hrabrost da razbiješ prozor susjedu kojeg ne podnosiš?
- Hrabrost da opsuješ, makar ti se to gadi…?
- Hrabrost da se opiješ, makar ti se i to gadi…?
- Hrabrost da se voziš na motoru 200 na sat bez kacige?
-
Očito su neke hrabrosti – ludosti!
To nipošto nije hrabrost za kojom bi trebali težiti.
Ovakva hrabrost ne čini na s više čovjekom nego radije – nečim drugim…
I lako ćemo za zvijeri zvane 'Karakonđule'… jer neki ljudi koji 'odvažno' čine loše stvari su gori od Karakonđule.
Nemaš li i ti neko iskustvo da te tako 'odvažno' napadne i duboko povrijedi… a znaš da je taj način pogrešan… Netko npr., kako kažu, nema dlake na jeziku, pa kad počne nekog 'blatiti' (možda tebe) ne staje, iznosi mnoge nevaljale razloge, al ne mari… i dalje govori, vrijeđa, … grmi i sijeva…
Nekad ti se možda čini da je ta osoba baš hrabra i da i ti želiš takvu hrabrost… čak ti se učini kao neko umijeće znati povrijediti drugog…
A je li to umijeće? Povrijediti drugog… i imati jako bujnu maštu u tu svrhu… zar je to maštovitost i kreativnost?
Onaj tko druge vrijeđa vjerojatno je i sam povrijeđen.
Onaj tko druge ne voli vjerojatno i sam čezne za ljubavlju više nego drugi.
Onaj tko želi druge poniziti vjerojatno želi da tako sam bude uzvišeniji…
Neke hrabrosti ipak nisu ludost nego - vrlina.
Ako u sebi znaš da je nešto dobro, stvarno dobro, a bojiš se to napraviti iz obzira da će te netko ismijati, napasti, bojiš se ako to dobro napraviš da će ti kasnije biti teško i da te drugi neće razumjeti, da ćeš se boriti sa osamljenošću…
onda se tu radi o pravoj hrabrosti (ili pravom kukavičluku…)
- Imaš li hrabrosti podignuti kruh koji je netko bacio na pod a gleda te stotine očiju
- Imaš li hrabrosti braniti onog tko je nedužan napadnut riječima ili šakama
- Imaš li hrabrosti biti drugačiji od drugih – ali na dobar način…poštujući uvijek druge
- Imaš li hrabrosti reći drugom neku istinu - za njegovo dobro, ali ne bilo kako nego s ljubavlju
- Imaš li hrabrosti odbiti društvo za koje znaš da je loše i stvari za koje znaš da su loše
- … a budući da smo vjernici (makar kažemo da jesmo):
- Imaš li hrabrosti priznati svoju vjeru, priznati Isusu da ti u životu (naj)više znači: (a postoje mnogi načini: u odlascima na sv. misu, u čekanju na red za ispovijed, u nekom vjerskom simbolu kojeg nosiš, u razgovoru o pobačaju, ili recimo o predbračnim spolnim odnosima, u dizajnu svog bloga čak – ako ga imaš, u slikama koje imaš u svojoj sobi, u čitanju neke vjerske knjige na plaži…)
Eto, razmisli i ti o lažnoj i pravoj hrabrosti…
I dodaj neku svoju misao. Pada li ti na pamet primjer te loše 'odvažnosti' koja se često smatra hrabrošću i pričinja se poželjna… a u stvari loša je
Ili – pada li ti na pamet primjer dobre odvažnosti, dobre hrabrosti na koju smo svi pozvani, da budemo više plemeniti, više velikodušni, više – ljudi!
A onda i više vjernici
Isus dolazi...
''BDIJETI – znači slijediti Gospodina, izabrati što je On izabrao, voljeti što je On volio, suobličiti svoj život Njegovu;
Bdijeti znači svaki trenutak svog života provoditi u horizontu njegove ljubavi ne dajući da nas nadvladaju svakodnevne poteškoće i problemi'' (Papa Benedikt XVI)
OČIMA VJERE(= eyes of faith)
Look at the life with the EYES OF FAITH!
(Whenever there is difficulty in your life look that situation with the eyes of faith!''
pope John Paul II)
''Kad god si u nekoj teškoj situaciji pogledaj na nju - OČIMA VJERE!'' (papa Ivan Pavao II)
eto otud ideja za naslov bloga...
a i svaku situaciju u našem životu dobro je promatrati
- očima vjere
........................
od 1.1.2008.
''Budite narod nade!''
(papa Ivan Pavao II, Hrvatima) ''Be a people of HOPE''
(Pope John Paul II to Croatian people)
-------------------
''Nitko nema veće ljubavi od OVE...''
--------------------
-------------------
autor bloga:
Marija Gašpar,
iz Potravlja kod Sinja,
vjeroučiteljica.
e - mail: mari_ela@net.hr ili marija_gaspar@net.hr
Misli
donje sličice poslala Emanuela B. (Lovreć)
...........................
Ima misli koje je dobro zapamtiti...
ima knjiga koje bi valjalo (pro)čitati...
a od svih
najljepša
najbolja
najpametnija
najspasonosnija
je - BIBLIJA!
(Uzmi, čitaj!)
IZ GORANINE POŠTE:
Ne govori: 'Ovaj mi čovjek ide na živce'. Misli: - 'on mi pomaže svetosti'(sv. J.M. Escriva)
Bog nikada ne remeti radosti svoje djece, ako im već ne priprema sigurnije i veće (A. Manzoni)
Iako putujemo svijetom da nađemo ljepotu, moramo je nositi sa sobom ili je nećemo naći'
(R.W.Emerson) Darovan ti je ovaj dan. On ti je dobra prilika. Što ćeš s njim učiniti?
(don Tomislav Ivančić) Vi ste Božje umjetničko djelo. Kao što je rekla Ethel Waters: Bog ne pravi bezvezarije!' Najteže je što Bog kao odgojitelj ne drži odgajanike za ruku nego ih pušta da sami hodaju, makar posrtali i padali''
(don Živko Kustić) ''Ne bi nas on poticao na molitvu da nije spreman dati!'' (sv. Augustin) ''Neboj se nikad reći istinu, a ne zaboravi da je ponaekad bolje šutjeti iz ljubavi prema bližnjemu. Međutim nemoj nikada šutjeti zbog nehaja, zbog lagodnosti ili kukavičluka'' (sv. Josemaria Escriva) ''Oluja koja bjesni bez naše krivnje, znak je da će domalo doći uspjeh'' (sv. Ignacije Loyola) ''Prirodnost, iskrenost, radost: potrebni su uvjeti za apostolat da bismo privukli ljude'' (sv. Josemaria Escriva) ''Čovjek živi samo jedanput (na zemlji) ali ako to čini ispravno, jedanput je dovoljno.''
(J.Lewis) Kroz ovaj svijet proći ću samo jedanput. Svaku dobru stvar, svaku uslugu koju mogu iskazati ljudima, daj Bože, da učinim i ništa ne propustim'' (S. Grelet) ''Naša najveća greška je naša preokupacija greškama drugih'' (Halil Džubran) ''Jedna loša osobina nipošto ne znači i loš čovjek.
Jedan loš dan nikako ne znači i loš život.“ ( Phil Bosmans ) ''Želiš li popraviti svijet, tada počni od samoga sebe .“ ( sv. Ignacije Loyola ) ''Bog je Bog sadašnjosti . Kada te sretne, uzima te i prihvaća .
Ne pita te tko si bio,nego tko si sada .“ ( ECKHART ) ''Iskustvo nas uči, da se ondje nadati većem plodu, gdje je mnoštvo protivština.“ ( sv. Ignacije Loyola ) Ustraj u molitvi . Ustraj,makar ti se napor činio uzaludnim.
Molitva uvijek rađa plodom.“ ( sv. Josemaria Escriva´ ) ''Isus ne treba odvjetnike, nego svjedoke .“ ( fra Miroslav Bustruc ) ''Isus je svojim učenicima prao noge, a ne mozak !“ ( Marianne Fricke ) ''Danas je prvi dan ostatka tvojega života.“ ( Anne Wilson Schaef ) ''Genijalnost je 1% nadahnuća + 99 % znoja .“ ( Thomas Alva Edison ) Kapi izdube kamen ne zato što su jake, nego jer su ustrajne .“ ( Ovidije ) „Gospodin je u stanju u jednom trenutku isplatiti svo čekanje .“ ( don Ivan Šešo ) „Kad god izgubiš nadu u budućnost, osvrni se natrag po svom životu i čitaj tragove Božje prisutnosti u njemu!“ ( don Tomislav Ivančić ) „Evo lijeka protiv tog tvog nemira : strpljivost, ispravna nakana i pogled na sve s nadnaravnog vidika .“ ( sv. Josemaria Escriva´ ) ''Izmoli dnevno molitvu za one koji te ne vole ili su loše postupali prema tebi . To će ti dati izvanrednu snagu .“ ( Theodor Bovet ) ''Ne daj se smesti . Mudraci ovoga svijeta uvijek su Božja djela smatrali ludošću. Naprijed, hrabro!“ ( sv. Josemaria Escriva´ ) „Molim strpljenje; nisam dovršen; Bog još uvijek radi na meni !“ ( Rick Warren, knjiga Svrhovit život ) „Često zaboravljamo da su osobe s kojima smo prisiljeni živjeti, isto tako prisiljene živjeti s nama.“ ( Ricarda Huch ) „Htio ti ili ne htio , imaš lice svoje duše .“ ( Michel Quoist ) Osmijeh je najbolji način da se ljudima pokažu zubi.“ ( Werner Finck ) „Mnogi ljudi koriste novac da kupe stvari koje ne trebaju, kako bi zadivili ljude koje ne vole .“ ( Handelsblatt ) ''Kada bi mnogi mali ljudi, na mnogim malim mjestima,činili mnoge male korake promijenili bi lice zemlje.“ ( afrička poslovica ) „Prava ljubav brani čovjeku da se dira tuđih rana, osim ako ih ne misli izliječiti.“ ( J. J. Strossmayer ) ''Katolik bez molitve ? ... Isto je što i vojnik bez oružja. „ ( sv. Josemaria Escriva´ ) ''I vrline su zarazne !“ ( Erich Kastner ) ''Ne gubite nadu! Krist je s vama !“ ( papa Ivan Pavao II. ) ''Slabi nikada ne mogu OPROSTITI.
Oprost je vrlina jakih.'' (Ghandi) ''Valja se pokoravati Gospodinu preko događaja.'' (Michel Quist) ''Bog ti šalje svoje darove jer te ljubi, iako ih ti ne razumiješ.'' (Hombach)
iz MATILDINE POŠTE:
Ono što ti možeš učiniti samo je kap u oceanu, ali to daje smisao tvom životu. (A. Schweitzer)
Božji je blagoslov moći reći samome sebi na kraju veoma naporna dana: Jako sam umoran. (?)
Ljubav bližnjemu zla ne čini. (Rim 13,10)
Ljude oko tebe ne obasjava samo sunce već i nevidljive zrake ljubavi što isijavaju iz tvog bića (?)
Ovo je jedino što sam ikada znao sa sigurnošću: Bog je ljubav. Čak i ako sam u krivu što se tiče drugih stvari ipak sigurno znam da je Bog ljubav. (S.Kierkegaard)
Prijatelji su anđeli koji nas dižu na noge kada naša krila zaborave kako letjeti.
Ljubav je kao vatra. Ako se ne podržava - gasi se.
(poslovica)
Radost je poslije ljubavi nešto najljepše što je Bog stvorio.
(don Ivan Bosco)
''Stvoreni smo za velike stvari - stvoreni smo da volimo i budemo voljeni'' (Majka Tereza)
iz IVANINE POŠTE:
Marija je ispraznila sebe da je Bog može ispuniti sobom,
gdje je Marija tamo je nada, život, radost, Isus (M. Tereza)
Ne vršite volju Božju s ljutnjom i napetošću. Opustite se, olabavite držanje i predajte se Bogu! (Thomas Kelly)
Kroz život sam naučila da Bog ima svoje vrijeme za mnoge stvari koje mi požurujemo a onda se pokaže da je baš TO vrijeme bilo najbolje. (B.Pesorda)
Ta ni drvu nije nada sva propala. Posječeno - ono opet pozeleni i mladice nove iz njega izbiju. Job 14, 7
Da lijep pothvat uspije pomažu nam razum i umijeće, ali je jedno i drugo uzaludno ako nam nebo leđa okreće. (Metastazije)
Nikad ne budite ljudi velike akcije a male molitve.(JM Escriva)
Vjera u sudbinu je kočnica ideala i nade. (don Srećko Bezić) Tamo gdje ne nalaziš ljubav moraš je najprije posijati
Shvati: nema žetve, bez sjetve! (iz Rheme)
Hrabrost je kada činite ono čega se bojite.
Ne može biti hrabrosti ako se ne bojite.
(E. Rickenbacker)
Patnje i žrtve otrpljene iz ljubavi postaju cvijeće u buketu koje darivamo Bogu.
(Mala Terezija)
......
O trpljenju od Franje Saleškog
"Da su svi anđeli, svi geniji svijeta
proučavali što bi bilo na korist
baš u ovoj ili onoj situaciji,
ova ili ona patnja,
ovo iskušenje ili onaj bolni gubitak,
oni nebi bili u stanju pronaći
nešto što bi ti bolje odgovaralo
od onoga što te zadesilo.
Božja je vječna providnost
još u početku naumila
da ti daruje ovaj križ
kao skupocjeni poklon svoga srca.
Ali prije nego će ti ga poslati,
Bog ga je promotrio svojim svemogućim očima,
razmislio o njemu svojim Božanskim umom
ispitao ga svojom mudrom pravednošću,
i zagrijao svojim ljubaznim smilovanjem.
Odmjeravao ga je obim svojim rukama
da nebi slučajno bio milimetar prevelik,
ili miligram pretežak.
A zatim ga je blagoslovio
svojim svetim Imenom,
pomazao ga svojom milošću
i prodahnuo svojom utjehom,
pa još jednom pogledao tebe i tvoju hrabrost.
Tako ti on stiže iz samog Neba
kao dar Njegove milosrdne ljubavi
da bi ti doista postao ono što jesi
i našao u Bogu svoje ispunjenje."
(Sv. Franjo Saleški)
NAUČIO SAM
Naučio sam da ne možeš natjerati nekog da te voli.
Sve što možeš je – biti netko tko može biti voljen. Ostalo je na drugima.
Naučio sam da bez obzira koliko pažnje posvećuješ drugima neki ljudi jednostavno neće uzvratiti.
Naučio sam da trebaju godine kako bi se sagradilo povjerenje a samo sekunde da se unište.
Naučio sam da nije stvar u tome što u životu imaš nego koga imaš.
…
Naučio sam da sebe ne treba uspoređivati sa najboljim što drugi mogu učiniti nego sa najboljim što sam mogu učiniti.
Naučio sam da nije stvar u tomu što se ljudima dogodilo nego što će učiniti s tim.
Naučio sam da one koje voliš uvijek trebaš napuštati s lijepim riječima. To može biti posljednji put da ih vidiš.
Naučio sam da se može hodati još dugo nakon što misliš da ne možeš dalje.
Naučio sam da su heroji ljudi koji učine ono što treba biti učinjeno, bez obzira na posljedice.
Naučio sam da postoje ljudi koji te uistinu vole a jednostavno ne znaju to pokazati.
Naučio sam da sam nekad ljut i da imam pravo biti ljut, ali nikad nemam pravo biti okrutan.
…
Naučio sam da bez obzira kako prijatelj bio dobar ponekad će te povrijediti i moraš mu oprostiti.
Naučio sam da nije dovoljno da mi drugi oproste …ponekad trebaš oprostiti sam sebi.
Naučio sam da bez obzira kolika je tvoja bol svijet ide dalje… i ne obazire se na tvoju bol.
Naučio sam da ako se dvoje ljudi prepiru – to ne znači da se ne vole, ili ako se ne prepiru – ne znači da se vole.
…
Naučio sam da dvoje ljudi mogu gledati potpuno istu stvar a vidjeti je potpuno drugačije.
Naučio sam da oni ljudi koji su pošteni stignu dalje u životu.
…
Naučio sam da pisanje, kao i govorenje, može prouzrokovati osjećajnu bol.
Naučio sam da ljudi do kojih ti je u životu najviše stalo budu prebrzo 'odneseni' od tebe.
NAUČIO SAM DA JE TEŠKO POVUĆI CRTU IZMEĐU 'BITI ULJUDAN I NE VRIJEĐATI TUĐE OSJEĆAJE' I 'BRANITI SVOJE UVJERENJE'…
