07

ponedjeljak

travanj

2014

Živimo ispod svojih mogućnosti

Mi živimo ispod svojih mogućnosti i već neko vrijeme me poprilično iritiraju one papige tupave što stalno ponavljaju da živimo iznad svojih mogućnosti ili da smo prije živjeli iznad svojih mogućnosti pa smo sad u problemima.

Mi stalno živimo ispod svojih mogućnosti i to još tamo od stoljeća sedmog.

Kod nas se ne uvozi hrana jer ne možemo proizvesti više nego što je proizvodimo, jer su mogućnosti proizvodnje došle do kraja, jer je sva zemlja iskorištena za proizvodnju. Da je to slučaj onda bi živjeli, hranili se, iznad svojih mogućnosti.
Ovako mi živimo ispod svojim mogućnosti.

Mi imamo oranicu u ledini, pustu štalu i seljaka bez posla.
Napuštene tvornice, strojeve što ne rade i radnike koji znaju svoj posao, a nemaju posla. mi živimo ispod svojih mogućnosti jer imamo i strojeva i ljudi koji bi radili.

Mi imamo mlade nazaposlene koji bi učili, radili, osamostalili se, a nemaju prilike naći posla. Oni žive ispod svojih mogućnosti.
Doktori koji ne mogu na specijalizaciju, duge liste za preglede i aparate u bolnici koji se koriste samo dio dana. Mi živimo ispod svojih mogućnosti.
Hoteli i apartmani koji rade samo par mjeseci. Mi živimo ispod svojih mogućnosti.

Polja koja se ne navodnjavaju i rijeke pored njih. Mi živimo ispod svojih mogućnosti.
Drva u izobilju, a uvozimo namještaj. Mi živimo ispod svojih mogućnosti.
Stanove bez ljudi i ljudi bez kuće. Mi živimo ispod svojih mogućnosti.

Pametne ljude koji si prisiljeni raditi glupe poslove i slušati glupe šefove, oni žive ispod razine svojih mogućnosti.
Plaće koje nisu dovoljne da zadovolje životne potrebe građana i premalu potrošnju. Mi živimo ispod svojih mogućnosti.


To da živimo ispod svojih mogućnsti možemo provjeriti i na primjeru onih koji su otišli vani. Rade, napreduju, obitelji im napreduju, imaju i kuću i auto, mogu i na putovanja. Oni žive u skladu s onim što mogu napraviti, oni žive u skladu sa svojim mogućnostima. Da su ostali kod nas, živjeli bi život ispod svojih mogućnosti.

I kad bi povjerovali onima koji govore da živimo iznad svojih mogućnosti, kakav bi to život bio?
Digo si kredit (za stan), živiš iznad svojih mogućnosti. Imaš auto, živiš iznad svojih mogućnosti. Mobitel? Iznad mogućnosti. Ljetovanje, zimovanje? Iznad mogućnosti.
Internet? Kompjuter? Iznad mogućnosti. Kupuje se odjeća? Iznad mogućnosti.
Pristojna plaća? Iznad mogućnosti.
To je na razini pojedinaca i njihovih obitelji.

Onda idemo na društvo. Besplatno školovanje? Iznad mogućnosti. I zdravstvo je iznad naših mogućnosti. Javna infrastruktura? Iznad mogućnosti? Kultura? To je isto iznad naših mogućnosti.

Što nam onda ostaje, da isključimo vodu, struju i internet, preselimo se u pećinu ili brvnaru u šumi, odreknemo školovanja djece i zdravstvene zaštite, kulture, cesta, vodovoda, željeznica, pošte...
Natrag u srednji vijek, ako i srednjovjekovni standardi nisu iznad naših mogućnosti.

Jedino što imam reći o onima što govore da živimo iznad svojih mogućnosti jest da je iznad njihovih mogućnosti shvatiti što i kako nam je raditi da napredujemo i da nam svima bude bolje. Oni nemaju ni znanja ni volje ni mašte ni želje da poboljšaju život u zemlji. Oni znaju samo uskraćivati i to je dokaz da je bilo kakava javna funkcija iznad njihovih intelektualnih i ljudskih mogućnosti.

Ne žive građani zemlje iznad svojih mogućnosti, nego su društvenie elite na položajima koji zatjevaju razinu rada, odgovornosi i znanja koja je iznad njihovih mogućnosti.

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.