ponedjeljak, 21.04.2008.
Ljubav i trenutak poslije
Ona je bila odrasla žena, a opet mala djevojčica. Tako krhka, a tako snažna. Voljela je živjeti u snu, voljela je smijati se, to je jedino što je zaista voljela.Imala je divnog supruga koji ju je obasipao ljubavlju koju ni sama nije znala spoznati, ljubavlju koja je bivala sve jača, a istovremeno sve slabija. Imala je krasnu kćer, kakvu samo može poželjeti. Trudila se ostati na ovom svijetu, ali jednostavno nije mogla, znala je da nešto nedostaje, neka nit koja ju je oduvijek povlačila u dno dna. Živjela je svoj život kao i svaki dan, odlazila je na posao, vraćala se kući i tako neprestano. Ponekad je znala sam sjediti i šutjeti jer nije imala snage uopće govoriti. Još od mladosti imala je problema, svakoga saslušala i sve svoje savjete potrošila na druge, a od sebe stvorila utvaru koja slobodno šeće ovim svijetom. Jedne noći, kad je nebo postalo sjajno od zvjezdica, nije mogla zaspati, imala je nekakav čudan predosjećaj, sve se uzdizalo u njoj kao valovi na moru lupali su o njeno srce. Toga jutra, sve je bilo kao i prije, uobičajene stvari i sitnice. Uzela je stari, bijeli šešir, stavila ga na glavu i izašla trkom iz kuće. Došla je u trgovinu, kupila sve što treba i vratila se kući kako bi što prije pripravila ručak i krenula na posao. Čim je ušla u kuću, osjetila je nekakvu čudnu prisutnost. Na stolu je našla buket bijelih ruža, a znala je da je samo jedna osoba imala uopće pojma da ona obožava bijele ruže. Stavila ih je u vazu i njihov miris počeo se širiti cijelom kućom. Vrativši se, na stolu je našla nekakvo pismo. Zabrinuto je sjela i otvorila ga. Bila je jako uzbuđena. U pismu je pisalo:
Draga moja ljubljena, prošlo je toliko vremena, a čini se kao sekunda, toliko toga se izdogađalo, toliko suza i neprospavanih noći, ali moje misli uvijek su bile tu, uz tebe. Znam da je kasno da se vraćam u tvoj život i potpuno poremetim balans u njemu. Žao mi je što nisam prije došao i otkrio sebe. Nadam se tvom oprostu i ako me još uvijek želiš vidjeti, bit ću tamo. Na našoj plaži. Čekam te, jedina moja. I ako ne dođeš, razumjet ću, sve je ovo moja krivnja, ali želim da znaš da te volim i da ću te uvijek voljeti.
Zauvijek tvoj.
Istoga trena je znala o kome se radi, suze su padale niz njeno istrošeno lice, srce joj je lupalo kao da je upravo pretrčala 5 km. Odjednom je počela osjećati miris njegovog parfema u svom stanu. Osjećala se prestrašenom, a istovremeno posebna sigurnost je rasla u njoj. Nazvala je supruga i poručila mu da danas mora na poslovni put i da je neće biti. On je, s druge strane pun ljubavi i razumijevanja to shvatio i rekao joj da ide. Sjela je u auto, brisajući suze i vozila je najbržom brzinom do plaže. Kapljice suza su padale na njeno lice i ruke su joj se počele tresti i drhtati. Konačno je stigla. Nije znala što prvo učiniti. Bio je već mrak. Prešla je dug put do spoznaje svog postojanja. Izašla je iz auta, nježno zakoračila na tlo i krenula put plaže. Stigavši tamo, ugledala je njega. Suze su joj tada sve više krenule, drhtala je i jecala, imala je osjećaj da će pasti. Laganim korakom krenula je prema njemu i kad je konačno došla pala mu je u zagrljaj. Zagrljaj koji je čekala cijelu vječnost, koji je odagnao svu njenu tugu i radi kojeg je vrijeme stalo. On ju je ljubio svom snagom, a ona nije još niti bila svjesna da je on tu, da ga konačno može osjetiti. Bacala je ruke po njegovom tijelu, vrtjela se samo da se uvjeri da ovo nije san. Sve je u tom trenutku nestalo, svaka tuga činila se manjom nego što jest i sve je konačno imalo smisla. Posjeo ju je na pokrivač i snažno poljubio. Ostala je bez riječi, nije mogla disati od uzbuđenja. Njegova milovanja, dodiri, sve je bilo tako stvarno. Uspjela je izustiti one dvije slatke riječi koje je već dugo, dugo čekala da kaže. Rekla mu je " Volim te." On je samo šutio i ljubio je. Izgubila se u sjeni njegovih poljubaca, dala mu je čitavu sebe, najbolji dio njenog postojanja. Zvuk valova pjevao im je najljepšu pjesme, a zvijezde su milovale njihovo lice. Odjednom, svijest im se vraćala, shvatili su da su tu jedno uz drugo. Ona je ležala nepokretno na pokrivaču napravljenom od želja. Primio ju je za ruku i snažno je stisnuo. Krv joj se vraćala u srce. Rekao je: " Gledaj ljubavi, ovo je naša zvijezda." Pogledala je prema nebu i zaista vidjela zvijezdu kako sjaji najjačim sjajem i kao da zauzima cijelo nebo. Grlila ga je snažno i neprekidno govorila da ne želi da ode, da ne smije otići, iako je njena podsvijest znala da ne može napustiti obitelj. Blagoslovljena njegovim poljupcima, ležala mu je u naručju i njihova ljubav odjednom je započela. Nije bilo razgovora o starim vremenima, nije bilo tuge , niti krivnje, nije se niti trudila povisiti glas na njega ili ga čak udariti. Neumorno je šutjela i odala se jačini njegovih poljubaca. Čitavu noć proveli su zajedno. Pod okriljem svoje zvijezde. Ljubeći ga i dodirivajući ga osjećala je posebnu energiju koja je dolazila u onaj dio njenog srca koji je već dugo vremena držala zatvorenim. Znala je da mu ima toliko toga za reći, ali nije htjela prekidati savršen trenutak koji je opijao njeno stanje. S poljupcima došlo je i jutro. Probudila se u njegovom naručju i stisnula njegovu ruku da se još jednom uvjeri u njihovo postojanje.Više nije bilo on i ona, bili su ONI. Zaboravila je sve probleme i svaku tugu, svaku bol, svaku suzu. Ustali su i prošetali još jednom njihovom obalom. Razgovarali su o svemu onome što je bilo i što će biti. Dok su vodili ljubav noć prije shvatila je da je on dio njena srca koji će zauvijek živjeti. Vidjela je koliko je sati i svakom sekundom je govorila kako mora otići, da joj se žuri i da mora kući. On ju je zadržavao jer je znao da je ovo jedini trenutak kada mogu biti zajedno. Dok je ležala na njemu i ljubila ga, on joj je nježno govorio: " Volim te." Znala je da je vrijedilo ispustiti svaku suzu mladosti za ovaj trenutak koji je vječan u svom njegovom trajanju. Pogledala je na sat i shvatila da mora kući. Poljubila ga je na rastanku i dogovorili su se vidjeti sutra u isto vrijeme na istom mjestu. Vozeći auto poželjela se vratiti, a to je i učinila. Snažno je zaokrenula volan i zaletjela se u veliko drvo.Alarm je pištao na sve strane, proizvodio je nesnošljiv zvuk. Kada je čuo zvuk alarma, on je svom brzinom potrčao prema njoj. Izvukao ju je iz auta i govorio:" Nemoj me ostaviti molim te, ne sad, nemoj mi to činiti." Njene oči su se polako zatvarale pod okriljem njegovih poljubaca. Izvukla je snagu za još koju riječ. Izustila je:" Ne budi tužan, znaš da ću uvijek biti tu, znaš koliko sam čekala ovaj trenutak. Pusti me da umrem u sreći, u miru koji me sada ispunjuje. Moći ćeš ti bez mene, dovoljno si jak. Čekat ću te gore na nebu, na našoj zvijezdi." Suze su mu tekle i nije ih mogao zaustaviti. Zvuk hitne pomoći bio je sve bliži i bliži. Zagrlio ju je i poljubio. Ona je jecala od boli koja ju je polako ubijala svojom slatkoćom opijenosti. Rekao je: " Volim te ljubavi, sretan ti put do naše zvijezde." Zadnje što je rekla bilo je: " Mi smo vječni, zapamti to." Onda je nestala u suhom vjetru koji je oduvijek bio njen prijatelj. Trenutak je stao i sve se činilo potpuno besmislenim. Njegove suze nisu prestajale teći. Proglašenje smrti bio je najteži trenutak. Nakon nekog vremena, počeo se osjećati loše i nije mogao doći k sebi. Odjednom, ugledao je vlak kako se približava, brzi vlak. Želio je nestati u jačini njegove brzine. Zatrčao se i skočio u smrt. Pao je pod vlak koji je uništio njega kao osobu i kao misaono biće. Liječnici su počeli osjećati bilo umrle žene. Njeno lice počelo je gubiti mrtvačko blijedilo i dobilo je boju života. Dok je bila mrtva vidjela je kako on umire, bila je svjesna da je dao svoj život za nju. Čim se probudila, zaplakala je kao malo dijete, a liječnici su još uvijek bili u čudu.Zaprepašteni onime što se dogodilo, htjeli su je odvesti kući. Nije htjela. Ustala je i došetala se do plaže. Vidjela je njegov lik u moru i začula čudesan glas koji je obuzimao njezino tijelo. Osjetila je nekakvu čudesnu energiju i snagu. Osjetila je ljubav. Vratila se kući tužna i sjetna i nije mogla ispričati nikome što joj se dogodilo, dan danas nitko za to ne zna. ONA i ON jedini znaju tajnu njihove ljubavi, jedini se sjećaju one čudesne večeri pod okriljem zvijezda, a ona kad god je tužna pogleda u tu zvijezdu koja tada sjaji još jačim sjajem, zvijezdu koja hrani njezinu dušu i koja čeka njen tajanstven dolazak. Vječno će mu biti zahvalna, čuvat će uspomenu na njihovu ljubavnu noć. U tom trenutku spoznala je pravo značenje ljubavi, a to nije sam ljubavni čin nego onaj trenutak poslije, kad sve stane i izgubi se potpuni pojam o vremenu, onaj trenutak kad je poljubac jedina okupacija i kad zvijezde, mjesec i noć jedine znaju što je ljubav i sudjeluju u magičnoj čaroliji sreće. Njen život je sada drugačiji, on joj je ostavio nešto što će ju zauvijek podsjećati na njega. Ostavio joj je dijete, istih crvenih obraza, istih rumenih usana i istog pogleda koji je toliko vječan da ga niti trenutak ne može uništiti. Ona je krenula dalje, bez njega, ali sa njim, živi za to dijete, za plod njihove ljubavi sa pjesmom koja još danas svira, a to su riječi koje je čula ugledavši njegov lik u moru. Čuvaj se mila moja ljubavi, čuvaj se za mene i ponesi me daleko, daleko u neistražene daljine gdje ljubav još nije kročila. Ponesi me draga u svoj srcu i čuvaj onako kako ću ja tebe čuvati s druge strane svijeta.
Ona živi za ljubav i onaj trenutak poslije, ona svoje misli pretače u stih, a on ju nježno ljubi ostavljajući topao dah na njenim usnama i snažne riječi koje odzvanjaju u njenom srcu: " Volim te."
Posvećeno njemu i našoj ljubavi...nama kao jednoj osobi...
- 07:52 -
