Opet sam malo pukla i tako... vrtim sve moguće blogove sa skinsima, i nikako nać odgovarajuć, možda ovaj izdrži dan-dva!
Počela sam pisati post prije nekih dva-tri dana (sva sam u matematici, zato i imam jedan!), ali taj post ne da bi bio pesimističan, nego katastrofalan.
Napisala sam ga i obajavila, ali sljedeće jutro sam ga maknula...nije u mom stilu...

Nego, muči me nesanica u zadnje vrijeme, i onda tako gledam u jednu točku do nekih 3-4 sata i razmišljam...a kad ja razmišljam to ne valja
Uglavnom, dogodila se situacija kada sam trebala sebe testirati , znači jesam li naučila ili pak nisam na onome što je prošlo, kroz što sam jednom prošla.
Moje naporno razmšljenje rezultiralo je uspjehom !!!
Ipak je sve i jedna suza imala svoje zasluge, naučila me što i kako, ovaj put sam znala...

Možda sam u cijeloj situaciji ispala malo i ohola i bezobrazna, ali drugačije nisam mogla...samo sam naučila da se rijetko dobro dobrim vrati i ako jednom dopustim da se gazi po meni, gazit će uvijek...
Naučila sam povući neke crte i granice do kojih mjera mogu trpjeti i prelaziti preko određenih stvari...ne preko svih...
Uglavnom, zadovoljna sam učinjenim !!!

Nisam nikada navikla na neke dobre stvari, uvijek su bili prisutni i porazi i pobjede, i stepenice na putu prema dolje i gore, tako da još jedan poraz u nizu ne bi mi pao tako teško...
Ali ako sam već nešto stvorila iz ničega, onda ću nastaviti stvarati pa kako teško ili lako bilo...
Nekada treba stisnuti zube, jedino tako dobijemo ono što želimo!
Najprije sam htjela dignuti ruke od svega, neka ide kako ide, ali neću, za svoju sreću se bori svatko sam!

Maknut ću se od svega i odustati onog trena kada shvatim da ništa od toga nema smisla, da zapravo i ona druga strana nema potrebe da bi stvarali zajedno...kada dođe do toga, odustajem i odlazim i to je konačno!
Nema onda više ni naprijed ni nazad!
Da, svjesna sam toga da svatko zaslužuje i vremena, i prostora i drugu priliku, ali pitanje je tko je toga vrijedan.
Zato sam postupila tako kako jesam, nisam se htjela zezati jer kad sam se opekla, a taj sam način izgubila puno toga što mi je značilo...
Ovaj put želim to zadržati!



I da se osvrnem malo na svakodnevne probleme :
Znači škola, bezveze, nije vrijedno ni spomena, katastrofa, užas, ma grooozno ...ljubazno preskačem ovu temu.
I sad ono što me čini sretnom to su izlasci.. Da, one svakodnevne kave za vrijeme praznika su se prorijedile, tako da subotom sve nadoknađujem . Uglavom, lokacije su razne, no ono najvažnije je to što nije bitno gdje sam nego ljudi koji su sa mnom , uz njih bi i na pustom otoku bilo dobro.
Počela je maškarada takod a bi mogle i ovaj vikend zaletit do vatrogasnog...i tako nije bitno jesam li maskirana ili ne, svi nosimo maske!
No o ovoj temi drugi put...

Sad lagano put pod noge i krećem učiti !
Hvala vam na posjeti i komentarima!

VOLIM VAS
Jaca

Ovu priču nisam napisala tako davno, zapravo novijeg je datuma...
...jednostavno, u životu se dogode stvari koje ti sruše snove i želje, nakon kojih više nisi isti... sve što ostaje je da ponovno ustaneš na noge i kreneš dalje...



...meni je moj oslonac u tom trenutku bio papir i mala olovčica
...pisala je tek toliko da se vide obrisi, ali nako toga, ustala sam i krenula dalje...
...te riječi plod su moje mašte, ali stvarala sam ih onda kad su se stvarali i moji snovi...

" Ustala sam pred zoru, nisam više mogla spavati...
Iako to nikada ne činim uzela sam stare slike i jednu po jednu detaljno pregledavala... došla sam do slike na kojoj smo se nalazile ja i moja sestra. Slika je bila prilično stara, nekih sedam, osam godina. Iako sam sve slike lako prelistala i krenula na druge, tu sam dugo držala u ruci...
Smijala sam se svojo kratkoj raščupanoj kosi i svojoj majici na Tweety koju sam stalno nosila, obožavala sam je...
Namijala sam se sekinoj kratkoj frizuri koju je mrzila, još su joj se ocrtavale suze u očima od plakanja, voljela je svoju dugu kosu, a mama je uspjela dignuti na trik i ošišati. Stajale smo u kutu naše sobe, onako zagrljene tek radi reda, a sjećam se da čim je mama pritisnula dugme fotoaparata da smo se posvađale...onako tipično za nas. Slika je snimljena na mom rođendanu. Osmjesi nisu izostajali, vidjela sam svoj osmjeh koji nije imao granica, koji je pokazivao sve i jedan moj zubić, koji je pokazao onu dječju stranu sreće i radosti.
U lijevom uglu slike vidjela se moja torta, koja mi je tada bila pojma, s koje se nisu skidale oči...danima prije bi je sanjala i maštala kako će izgledati. Seka, iako razočarana svojom frizurom, s ponosom je nosila svoju novu majicu. U očima je viđen onaj poseban sjaj, onaj sjaj kada krećeš u svijet i sve ti je još nepoznato.
Na slici sam vidjela naše dječačke snove...
One snove za koje mi nitko nije rekao da ih samo mala stvar može uništiti, da oni mogu postati neostvariti i da možda do njih nikada neću uspjeti...
Spustila sam sliku, jer da sam je gledala još koju sekundu, suze ne bi izostale...
Vratila sam slike u kutiju, nisam imala snage više ih gledati, boljelo me to što su svi oni moji snovi bili srušeni, što sada više nemam snage ni stvarati ih a kamo li ih ostvarivati.
Zaspala sam i tu je počeo moj san...Sanjala sam sebe opet kao onu malu djevojčicu koja ima snove, koja je spremna suočiti se sa svime, imala sam snove i želje, bila sam sretna i još uvijek sam čekala da mama donese moju "Barbie" tortu. Trčala sam, skakala i smijala se... nisam imala granice. Shvatila sam da mi je pružena prilika da opet budem dijete.
Probudila sam se...bilo je tek 8 sati. Sjela sam na rub kreveta i ponovno uzela istu sliku.. ovaj put sam joj se iskreno nasmijala.
Više nisam isto ono dijete, prošlo je puno stvari i događaja koji su me promijenili, ali još uvijek u meni živi ono dijete sa snovima...
Ono dijete koje se smije, koje se veseli, koje iščekuje i koje želi svoje želje svaki put kada puhne u svjećice.
Shvatila sam da onih 8 godina koje su činile razliku između mene tada i sada, nisu bitne...bitno je samo to da sam ostala pri svojim željama i snovima, da sam ponovno ono dijete koje želi živjeti i čekati s osmjehom svaku sljedeću stvar, bila ona dobra ili loša...
Shvatila sam da je ono dijete ponovno zaživjelo u meni i dalo mi snagu da ponovno zaživim i ostvarim svoje dječje snove!"


Volim vas...
Pusa

Hello moji najdraži ljudovi...
...u punom sam naletu energije iako sam tek došla iz škole
...pa rekoh da napišem par riječi dok sam ovako dobre volje

Sjećate se mog prepričavanja sna iz prošlog posta, zar ne?

...e pa to mi se upravo dogodilo
...uglavnom, sjedila sam na kavi i zazvonio mi je mob, totalno nepoznat broj ali par znamenki mi je ipak bilo poznato
...nakon pola godine čula sam poznati glas s one strane slušalice
...bilo je zanimljivo što su mi u prvom trenu prošle razno-razne misli, no kasnije sam se sabrala, razgovor je trajao oko minute, a kada sam poklopila slušalicu vratila sam se na mjesto gdje sam se nastavila smijati zaboravljajući u sekundi da sam upravo završila razgovor sa dotičnom osobom
...samo sam se cinično nasmijala na cijeli razgovor i vratila se tamo za što sada živim

...bila sam tako sretna, jer mi ta osoba više ništa ne znači, nakon što sam spustila slušalicu nisam ga se više ni sjetila
...onda sam se sjetila sna i lagano se nasmijala
...i u stvarnosti sam izabrala OSMJEH
Izgradila sam sebe nakon njega, sasvim drugačija... ne želim više biti onakva kakva sam bila, takvu me više neće nikada vidjeti...nadam se da je shvatio!
Nisam bila niti bezobrazna niti arogantna prema njemu, postupila sam onako kako sam se osjećala taj tren...a sve što sam osjećala je gađenje!
Nadam se da je shvatio!



Na pragu nečeg novog sam, okrenula sam leđa prošlosti i živim samo za ovaj tren... ne gledam niti naprijed niti nazad...jednostavno sam tu gdje jesam

U petak sam izašla na kavu, kad sam se vratila kući...pukla sam
...vjerojatno se skupilo sve, bila sam na rubu suza, ali nisam plakala
ZAŠTO?
Zato jer nisam htjela prekršiti svoje i Marijino obećanje
...to mi je dalo snage da se pokupim u krevet, da zaspem i dočekam novi dan kada ću ponovno morati ustati i krenuti dalje
...ponekad je itekako važno dati prvenstveno sam sebi neko obećanje, a još je važnije isunjavati ga... i baš mi je drago što sam uspjela!

...tu večer sam napisala tekst od tri velike stranice, na kraju sam izbrisala i nasmijala se
...samo sam shvatila "da se najbolje stvari dogode kad se nadaš najmanje"



škola je počela, znači neću imati baš vremena često vam pisati
...ali ću se truditi koliko god je moguće
VOLIM VAS!!

Dragi moji, najdraži,vjerojatno bi ovaj post ostavila za sutra
da mogu kao čitav normalan narod spavati...
...ali ubija me ovaj kašalj, i taman kad zaspem, kašalj me probudi!
Već mi je dosta čajeva, limuna, meda i tableta...mislim da umirem

Bila sam večeras na kavi, nešto kraće nego uobičajeno i čim sam došla kući zaspala sam....
...sve bi to bilo u redu da me ne probudi kašalj...i nekako na trenutke mi vraća dijelove sna.
Ne znam zašto baš to, sada nakon svega i zašto meni, ali u redu... shvatila sam to samo kao san koji mi i sada ne da zaspati!



Sjećam se početka sna kada sam krenula kući iz grada, šetala sam i razmišljala, uspjela sam nasmijati samu sebe, i smijući se šetala sam prema kući...
...iznenada ispred mene se našla osoba koja je već jako dugo stvar prošlosti, prema kojoj me ništa ne veže osim određenog vremena koje je odavno prošlo...

Htjela sam ga zaobići, ali nije mi dao...uporno me zaustavljao i molio me da ga saslušam...i dalje nisam htjela dok nisam osjetila kako je možda upravo vrijeme da završim ono što sam već odavno završila,ali ovaj put zajedno s njim... Pričao je, tražio da mu oprostim, objašnjavao mi kako i zašto, ali smijala sam se, više mi nije bilo važno što govori i što više želi od mene....

U daljini sam vidjela osobu kojoj sam se nasmijala, koju sam s nestrpljenjem očekivala i s kojom sam jedva čekala provesti onih par minuta koje još imam na raspolaganju... on je i dalje stajao, molio me i tražio da se vratim da završi ali nisam htjela...

Bila sam na raskrsnici...birati osmjeh ili ponovno suze?!?
izabrala sam OSMJEH, to barem nije bilo teško!



I kad sam otvorila oči nasmijala sam se... ne njemu, već osobi koja me čekala...shvatila sam da je samo san, ali i dalje sam se smijala...

...a ono zbog čega ne mogu sada zaspati nije stvar ružnog sna niti ponovno sjećanje onog što je bilo već onog osjećaja kada se ponovi ista ta situacija koja ti je prvi put srušila sve snove...
... vrati ona ružna sjećanja i izgubiš volju da kreneš dalje, da ponovno budeš sretna i da ponovno vjeruješ!
Još do prije par tjedana često sam se pitala što bi i kako bi da ponovno s istom osobom iz prošlosti krenem dalje...
...više se to ne pitam, jer sam sigurna da ponovno iste strahove i isti put ka dnu ne želim proživjeti...
Možda je krivo što ne bi dala još jednu šansu, ali trebao je i ovu prvu iskoristiti bolje...uostalom, ovaj svoj, iako tek zamjetan osmjeh na licu želim zadržati!

Krećem skupljati po sobi svojih plišanih medića
...pa krećem lagano na spavanje
ovo tipkanje u kasne sate pod ovakvim dojmom mi je zaista trebalo
... pusa...

Dragi moji...


Visit www.hostdrjack.com

CLICK HERE!

...nisam neki savršeni pjesnik, ali svaka riječ bila je od srca
...pa još jednom da ponovim:
SRETNA NOVA 2008! GODINA!

...ponovno na početku nakon 365 dana, ali na sasvim novom početku
...i eto prošla je i ta najluđa i najduža noć u godini
...ispratili smo Staru i neka je tamo, tu je Nova da krenemo dalje, da nastavimo novim početkom



...došla sam kuću jutros, u određeno doba mada sada nećemo u detalje
...pošto stajati u čizmama na petu (8 cm!!) nije tako lako, jedva sam dočekala doć kući i baciti se u svoj topli krevetić
...i mislila sam kako ću brzo zaspati jer sam bila umorna od plesanja i šetanja, ali od sna ni s
...ne znam što me uhvatilo, ali prevrtila sam prošlu godinu, onako, razradila je u detalje, sjetila se velikih i malih stvari
...i sada mi je drago da je iza mene
...jer u cijeloj prošloj godini najmanje je bilo onih lijepih stvari
...promijenila sam pogled na sitnice, promijenila sam način svog života i ono što je najgore ( ili najbolje) htjela ili ne promijenila sam se ja kao osoba
...da kažem da je to bilo planirano, lagala bi, jer stvari koje su me promijenile dogodile su se preko noći...a bila sam uvjerena da na tako nešto nikada ne bi bila odvažna, niti dorasla takvim situacijama
...ali prešla sam i to, jača nego ikada

...ne mogu reć da nije bilo lijepih stvari, je, dapače, ali su trajali tako kratko da samo jedna ružna stvar uništila bi upomenu na sve ono lijepo
...bilo je varljivo, kao da se netko igrao sa mnom, ali eto... možda sam mogla drugačije, možda nisam, ali ispalo je tako kako je, nema nazad, ni ne želim...

...sreća je u tome što sam uvijek u sebi čuvala onaj dio hrabrosti koji me držao da idem dalje, da ne odustajem i kada se događa ono najgore
...bogatstvo je u tome što sam upoznala toliko dobrih ljudi koji su bili uz mene, koji su bili i otišli, te oni koji nisu nikada bili tu a mislila sam da su mi prijatelji
...zahvalna sam svima njima, naučili su me što da cijenim



Još jednom dragi moji...
SVE NAJBOLJE, NAJISKRENIJE, NAJLJEPŠE, NAJLUĐE I NAJZANIMLJIVIJE U NOVOJ, OD SRCA VAM ŽELI JACA!