Marketing
...srce moje nije bumerang ti to dobro moraš znati, kad ga od sebe odbaciš ne čekaj da se vrati...
Dragi moji, najdraži,vjerojatno bi ovaj post ostavila za sutra
da mogu kao čitav normalan narod spavati...
...ali ubija me ovaj kašalj, i taman kad zaspem, kašalj me probudi!
Već mi je dosta čajeva, limuna, meda i tableta...mislim da umirem 
Bila sam večeras na kavi, nešto kraće nego uobičajeno i čim sam došla kući zaspala sam....
...sve bi to bilo u redu da me ne probudi kašalj...i nekako na trenutke mi vraća dijelove sna.
Ne znam zašto baš to, sada nakon svega i zašto meni, ali u redu... shvatila sam to samo kao san koji mi i sada ne da zaspati!
Sjećam se početka sna kada sam krenula kući iz grada, šetala sam i razmišljala, uspjela sam nasmijati samu sebe, i smijući se šetala sam prema kući...
...iznenada ispred mene se našla osoba koja je već jako dugo stvar prošlosti, prema kojoj me ništa ne veže osim određenog vremena koje je odavno prošlo...
Htjela sam ga zaobići, ali nije mi dao...uporno me zaustavljao i molio me da ga saslušam...i dalje nisam htjela dok nisam osjetila kako je možda upravo vrijeme da završim ono što sam već odavno završila,ali ovaj put zajedno s njim... Pričao je, tražio da mu oprostim, objašnjavao mi kako i zašto, ali smijala sam se, više mi nije bilo važno što govori i što više želi od mene....
U daljini sam vidjela osobu kojoj sam se nasmijala, koju sam s nestrpljenjem očekivala i s kojom sam jedva čekala provesti onih par minuta koje još imam na raspolaganju
... on je i dalje stajao, molio me i tražio da se vratim da završi ali nisam htjela...
Bila sam na raskrsnici...birati osmjeh ili ponovno suze?!?
izabrala sam OSMJEH, to barem nije bilo teško!
I kad sam otvorila oči nasmijala sam se... ne njemu, već osobi koja me čekala...shvatila sam da je samo san, ali i dalje sam se smijala...
...a ono zbog čega ne mogu sada zaspati nije stvar ružnog sna niti ponovno sjećanje onog što je bilo već onog osjećaja kada se ponovi ista ta situacija koja ti je prvi put srušila sve snove...
... vrati ona ružna sjećanja i izgubiš volju da kreneš dalje, da ponovno budeš sretna i da ponovno vjeruješ!
Još do prije par tjedana često sam se pitala što bi i kako bi da ponovno s istom osobom iz prošlosti krenem dalje...
...više se to ne pitam, jer sam sigurna da ponovno iste strahove i isti put ka dnu ne želim proživjeti...
Možda je krivo što ne bi dala još jednu šansu, ali trebao je i ovu prvu iskoristiti bolje...uostalom, ovaj svoj, iako tek zamjetan osmjeh na licu želim zadržati!
Krećem skupljati po sobi svojih plišanih medića
...pa krećem lagano na spavanje
ovo tipkanje u kasne sate pod ovakvim dojmom mi je zaista trebalo
... pusa...
Post je objavljen 09.01.2008. u 00:19 sati.