Life in Amsterdam
četvrtak, 03.03.2011.
Ufatite lopova !!!!
Mjesto zbivanja: plocnik ispred moje zgrade
Ucesnici: dva vesela striceka i dva policajca na biciklu
Krim: pjevanje i malo preglasno prepucavanje kao posljedica intoksikacije alkoholom iliti po nasem "striceki su si malo previse popili"
Vrijeme zbivanja: prije 10 minuta
Obavljajuci u kuhinji kuhinjske poslove zacuh galamu izvana. Kako to nije neuobicajeno u Amsterdamu, nisam tome pridavala previse paznje. Ali galama se pojacavala, pa sam virnula preko balkona. Vidjeh tamo: policajca sa biciklima: dva, veselih sticeka: dva, od toga jedan ima lisice, pribijen uz zid sa nosem u mom postanskom sanducicu. Drugoga su pustili bez lisica jer je u to vrijeme pjevao nizozemsku himnu na sav glas, pa ga nisu htjeli ometat. Plus toga, bio je jedno 10 metara udaljen od ovoga u lisicama, pa se policajcima nije dalo trcat za njim, jer covjek lijepo pjeva i stoji na mjestu, uostalom, sa rukom na srcu, odjeven u narancastu jaknu (nacionalna boja). On je, onak veselo, izmedju kitica himne, vikao svom kolegi: "kompa, budi pristojan prema policajcima, ja dodjem odmah, samo da stavim navlaku na sjedalo mog bicikla!!!" i nastavi pjevat. Policajci cekaju. Dolazi policajac motorist. Blokira ulicu poprecno sa motorom. Opet cekaju. Dolazi drugi motorizirani policajac. Ostane sjedit na motoru, kao pojacanje. Za to vrijeme, jedan policajac u plavom, dakle biciklist-policajac, hoda onak nezainteresirano prema "pjevacu", okrece mu ruke na ledja, a ovaj i dalje pjeva. Bez otpora. U medjuvremenu dolazi i treci motor-policajac, taj vise nema gdje parkirati, pa se smjesta sa motorom na plocnik. Kordon se pojacao dolaskom policijskog "haps-kombija" sa jos dvoje polikajaka, pardon, jednom policajkom u uniformi i jednim u civilki, koji je zvakao sendvic. U daljini se cuje policijska sirena. Sad vec pomalo sa strahom promatram taj policijski "overkill" i ocekujem jos jedna policijska kola. >>Srecom, samo je prosao sa rotirkom pokraj svojih kolega, koji su uljudno odmakli svoje motore e da bi prosao kolega koji "eto, lovi prave kriminalce, dok se mi zekamo sa ovima glasnima !!...Utrpase veseli dvojac u kombi, uz grleni poklic "pjevaca" : "Cuvajte mi bicikl !!!!" I odose.
Osobno, nemam nista protiv ljudi koji popiju casicu vise. Dapace, ako se ne prekoraci granica, ljudi su veseliji, opusteniji i mozda kroz njihove roze naocale svijet vise nije tako surov. Druga stvar je kada to predje u ovisnost. Ondak je grdo. Ostadoh frapirana neki dan clankom u novinama : "Oko 10 % lijecnika ovisnici o alkoholu i drogama". Clanak navodi kako su , osim sto su ovisnici, i jako tvrdoglavi, jer lijecnik je zadnji koji ce sam sebi i drugima priznat da je ovisnik. I zato su ovi ovdje osnovali "prijavne punktove"- ali ne za javnost, nego da se lijecnici sami prijave i tako anonimno dobiju pomoc. I onda, kada se prelome i priznaju svom kolegi lijecniku da vole gledat u dno casice, taj isti lijecnik pomagac prizna da je i on "mokar sudrug u nevolji" i da i on nije neprijatelj maligana i tako se nas "originalni" lijecnik pobratimi i zavrse u nekom "kroegu" ili po domacem "prcvajzlu" na casici, dvije, tri... I zato su ovi sa "prijavnog punkta" odlucili i dosjetili se jadu i pozvali apotekare da prijave lijecnike koji malo previse lijekova za smirenje, uzbudjenje, spavanje, depresiju itd... sami sebi propisuju. I to ne da bi ih se pozvalo na red, nego da im se ponudi pomoc. A u medjuvremenu mogu slobodno prakticirati medicinu, pa ako i cujemo poneki "hik" ili cekamo da se lijecnik opce prakse probudi iz "tripa", moramo se tjesiti pomislju da imaju "prijavni punkt" i da ih je sigurno apotekarka prijavila !!!!
Veliki puljubac i voli vas mama iz Amsterdama !!!
