Life in Amsterdam
srijeda, 22.08.2007.
Bijah, vidjeh i odoh teske muke....
Kao prava plavusha, nadala sam se da ce se tijekom naseg boravka u Hrvatskoj ovdje u Amsterdamu nesto promijeniti. Nabolje. Yeah, right. Naime, da, promijenilo se to sto je lisce vec pocelo padati sa drveca, ljudi izbezumljeni hodaju u kratkim rukavima pod ruku sa onima u jaknicama i dugim hlacama i bojazljivo pogledavaju u nebo ne bi li se smilovalo i malo zatoplilo. Temperature su se popele na 22 stupnja, sto je isto tako promjena sa srpanjsko-kolovoskih temperatura izmedju 14-17 stupnjeva (!!!!!). Zivi uzas !!!
Moji Pikula i Pikulina nikako da shvate da kratkim rukavima i leprsavim haljinicama mogu reci pa-pa do sljedece godine. Pa kaze Pikulina: " Pa kako mama, pa jos je ljeto?" " Ma koje crno ljeto", odgovaram ja, " u Nigdjezemskoj nema ljeta, ovdje je vjecna jesen", na sto moja Pikulina brizne u plac od jada i cemera. A za njom i ja !
Summer Report moze se svesti na jednu rijec: iznenadjenje !!!!
Bilo je puno iznenadjenja, sto dobrih sto losih. Jedno od prvih je bilo iznenadjenje nasih familija kada smo rekli da dolazimo na dva mjeseca. Jedni su cijukali i jujuskali od veselja, drugi su cupali kose. Prva kategorija su bili oni koji nas vide jednom u godinu dana, druga je bila ona kod koje smo boravili. Pa se pitas: jesmo li mi morti kome opterecenje ????
Drugo iznenadjenje je bilo sto Pikula niti pod razno nije uopce htio u more niti mali prst umocit, a kamoli zaplivat !! Vikao je cijelo vrijeme da mu je more hladno iako je bilo jedno cca 29 stupnjeva, jos je samo trebalo sampon dodati i bilo bi ko kupanje u kadici. No, moj Pikula je bio ustrajan u sjedenju u hladu, grickanju stapica, kibiciranju bikinija..netko bi mogao pomislit da je dalmatinski " galeb", ali za to mu treba barem rekvizit bijelo-plave prugaste mornarske majce na preplanulom i misicavom tijelu a on nema niti jedno od toga. I tako je moj mali "galeb" ostao bijel ko covjecja ribica uz par ranica na koljenima, rebrima, laktovima i guzi jer je sklon " slobodnom padu" prilikom roditeljskog lova na njega da ga se barem umoci u more, pa ako treba i samo malo, naglavacke. Poceli smo se pribojavati da nas netko ne prijavi zbog maltretiranja djeteta. Pa smo odustali.
Za razliku od njega, Pikulina je zapocela ko Veljko Rogosic, hrabro se zalecuci u vodu, bila ona hladna ili topla (voda, mislim). Brckala se ona tako par dana, onda je otkrila masku i otad je odlucno odbacivala plasticne plivace narukvice, e da bi pocela ronit !!!! Moje zemsko dijete je naucilo ronit prije nego li je proplivalo, radila je salto u moru, izronjavala kamenje sa dubine od cca 1.80 m, naganjala racice, lovila skoljke, pokusavala rukama uhvatit ribe i fotografirala se sa netom ulovljenom hobotnicom koju je haklberijevski drzala u rukama, bez imalo straha i gadjenja ! A boji se muhe !!!! To je bilo jos jedno od iznenadjenja. Kao ponosni roditelji, napuhanih prsa ko uskrsnji purani svima smo govorili da cemo nasu djecu naucit plivat da se ne utope u kojim od ovih amsterdamskih kanala ako slucajno upadnu, a na kraju se svelo na to da jednom more " smrdi" a drugom ne " smrdi" ali opet ne zna plivat. Samo ronit, sto bas i nije neka fora, s obzirom da bih trebala onda stalno nosit sa sobom masku, pa ako vidim da se dijete utaplja - hop, evo ti maska, pa sad roni !!!
Slijedece iznenadjenje je bilo...sutra...emergency
