Lika na dlanu ...

Fotografija
G.Mandić

Pod suncem koračaju ljudi i mravi. Šapuću trave i šuti kamenje pod koracima njihovim, praštaju mravi dok ljudi kunu i pljuju na zemlju i dlanove tvrde od kamena i zemlje.
Korača čovjek i žena da djeca njihova kad ljudi postanu na kamenu epitaf ispišu prije nego zaborav u rastu nadvisi krune lipa i čempresa iznad zaravnjenih grobova.
Tako trka za srećom traje, luda, zasoptala, u kojoj ljudi sreću preskaču slijepi i obezglavljeni, ne pojme da se ta velika sreća krije u grumenu zemlje, u zvonu ovna, u jaslama, u opanku običnom – sreća za koju ljudi saznaju kada im te grube stvari sudbina uskrati i zamijeni drugima neusporedivo sjajnijim i ljepšim, ali za njih isto toliko ledenim, tuđim i bolno nezamjenjivim.
Već treću godinu stara Olga nije vidjela svoga sina. Koliko je puta u te tri duge godine proklela svoju sudbinu što je zbog čuvanja ovaca otac ne posla u školu, pa sada ni pismo od sina ne može pročitati niti mu odgovor poslati. Ona nikako nije mogla stvoriti predodžbu gdje se nalazi njen Dane. Znala je samo toliko da je ta prokleta zemlja negdje daleko, gore na sjeveru, gdje je uvijek snježno i hladno. O tome su joj pričali unuci koji su pohađali školu i koliko su se god upinjali da joj to objasne, njoj je svaki put sve to bilo još nejasnije.
Od svih pisama stariji sin joj samo jedno na glas pročita ...
„Draga majko,
Od kada Mica radi, naš mali Mišo strašno pati. Kada bi ti mogla doći da ga čuvaš, sve bi bilo u redu. Dođi, majko, bit će Ti ovamo lijepo. Mi imamo dosta svega u našem lijepom stanu kod gospođe Olafson. Majko draga, nigdje Ti ne bi bilo kao kod nas, imala bi što Ti srce želi, a sav bi ti se rad sastojao u čuvanju maloga Miše.
Ta stara gospođa Olafson s Mišom postupa kao sa odraslim čovjekom. On ne zna kazati što ona sa njim radi, samo od nje bježi kad se mi kasno vratimo kući iz tvornice gdje radimo. Tko zna, možda ga i tuče.
Odmorit ćeš se ako ovamo dođeš i svijeta ćeš se nagledati, a mi ćemo lijepo živjeti kada Ti budeš s nama. Majko, pomozi nam ako si nam majka – čekamo Te – i stalno mislimo samo o Tebi i Tvome dolasku.“
Ubrzo se stara Olga slikala. Nabaviše joj lijepu, u kožnom povezu, knjižicu tamnocrvene boje s velikim zlatnim grbom na koricama, ispod koga su se sjajila dva reda isto tako zlatnih slova.
S novom ručnom torbom od crne plastike, kovčegom i još nekim sitnicama, obučena kao nikad do tada, stara Olga krenula je u nepoznato.
U Zagrebu joj sin stavi u knjižicu još čitavu hrpu papira raznih veličina i boja kojima ona nije znala ni konca ni značenja i još joj reče:
- Čuvaj ovo, majko, što te god ko bude u vlaku pitao, Ti mu samo ovu knjižicu sa papirima pokaži, pa se ne boj.
Na velikoj željezničkoj stanici ljudi joj se učiniše kao mravi. „Pomozi ako si majka!“ Brujalo joj je u glavi i te se misli nikako nije mogla otarasiti. Dok su je vodili prema njenom vagonu, ona se u strahu sjeti svoga djetinjstva ...
„Kakvu školu – govorio je otac – vas četiri treba udati, a ja bi zbog tvoje škole ovce naše morao prodati, što će žensku škola – preslicu, pletivo, taru. O, Bože, crna se zemlja otrovala! Ako ćeš moju palentu jesti i ako si mi kćer, onda pomozi da iz nevolje isplivamo.“ Tako je govorio kada bi ona spomenula da će na jesen u školu, da će dobro učiti ... Kakvu je samo volju imala ... „Pomozi ako si kćer, pomozi ako si majka, pomozi i kada pomoći ne možeš“ :::
Za stadom je pjevala osamljena i izgubljena, bez mladosti i sreće do svoje devetnaeste godine, iz dana u dan slušala je disanje planinskih trava i u dokolici prevrtala velike mravinjake i zabavljala se žurbom uzbunjenih mrava.
Evo, sve se ponavlja. Ovi ljudi u kovitlacu, sudaraju se poludjeli, trče, viču . Svatko žuri na svoju stranu i u toj prokletoj stisci i žurbi, nikoga pogledom ne možeš više od trena pratiti, ljudski ludi mravinjak.
Sina što je dopratio samo malo uspjede u onom mravinjaku s prozora nazrijeti dok je vlak brzao u nepoznati i čudni svijet koji čovjeka guta i poništava do obezglavljenosti. Olga se bojažljivo spusti na zelenu fotelju obrubljenu kao snijeg bijelom zavjesom. Osjeti se silno sama i izgubljena. Još jedanput otvori svoju crnu torbu i ozari se kad vidje da je knjižica s papirima na svome mjestu.
Dva su dana pred njenim očima jurili stupovi što su kao rukama pokazivali daljine i igrali kolo držeći se za žice kao za ruke. Izmjenjivali su se nepoznati gradovi, mostovi, rijeke, tamni pojasi šuma koje su u daljinama ostajale prošarane bojama jeseni i snene od jednoličnog kloparanja vlakova i umornih pogleda putnika.
Poslije dva dana i dvije noći vlak se zaustavio u nekom gradu čije su kuće pod zasvođenim visokim krovovima ličile na prozeble ptičurine što pište i cvile neodoljivom bukom. Olga nikada nije mogla izgovoriti ime toga grada, činilo joj se da bi prije jezik slomila. Vrata se vagona otvoriše i ona pomisli da sanja – pred njom je stajao njen Dane, neka njoj nepoznata žena držala je za ruku crnpurasta dječačića koji joj je dosezao do kuka.
- Majko, draga naša majko!
- Sine, o sine moj! – kriknu gotovo Olga i pade mu u zagrljaj. Sva se tresla od
suza i iznenađenja, od slatke spoznaje da je njen Dane pokraj nje. Nije ni osjetila kad je sjela u kola za čijim je volanom bio njoj nepoznat čovjek.
- Tu smo! – reče svečano Dane. Takav uređaj Olga nije mogla sanjati. Tri velike sobe bile su namještene kao u bajci, od svega toga Olgu uhvati jeza, bojala se hodati po toj kući iz bajke. Nije znala što smije, a što ne smije rukom dodirnuti, gdje smije, a gdje ne smije nogom stati, kuda krenuti, čime se poslužiti.
Počeše teći dugi dani, olovno sivi i ubitačno dosadni. Kuća je bila puna svega, ali je sve bilo ledeno i zasniježeno isto kao i ovaj grad što je noću poliven svjetlima drečećih boja treperio kao zlokoban san, a danju se iza zatvorenih prozora protezao šutljiv i siv kao nadgrobna ploča iz koje su svi snovi dosanjani i samo traje tegobna, mukla i ledena smrt.
Nikada Olga u svom dugom i mukotrpnom životu ništa ne poželi tako snažno kao ovdje sada topli miris kralječe i poj pijetla kraj čađave brvnare tamo daleko pod Kapelom. Jaruge i cesta blatne od jesenskih kiša, mukanje krava i raskokodakane kokoši stadoše joj u san dolaziti pozlaćeni u čežnji i neodoljivo slatkom bolu.
Od kuće stiže prvo pismo. Dane joj ga na glas ne pročita.
- Dobro su! – samo reče. Kad bi ostala sama dugo bi gledala pismo, prevrtala ga i prinosila očima, ono je nosilo miris u jesen ovitog zavičaja, pod planinom kuća i dva visoka jablana kraj puta. Tu je sliku vidjela tako jasno da se počela plašiti zle bolesti uma i nastojala je da na sve to što manje misli.
U dugoj zimi Olga nije smjela pogledati kroz prozor jer je taj pogled u njoj budio nepoznata snažna osjećanja i onda je morala od Miše bježati u drugu prostoriju i kradom brisati suze; da mali ne vidi kako je uplakana, dešavalo se da se i pet puta dnevno umije. Od toga umivanja i tavorenja u zatvorenim sobama Olgi izblijedi lice i izgubi onu zdravu seljačku boju, pa se nekako izdvojiše na njemu oštrih rubova bore boje papira i ona u toj silnoj čistoći naglo ostari. Ličila je na okupana mrtvaca. Kad to vidje, Dane joj jednoga dana predloži da se vrati u Liku.
Te noći kad je stigla na svoju stanicu ličke pruge, nitko je nije dočekao, ali se Olga zaputi u svoje selo kroz gustu šumu ne osjećajući ni najmanje straha.
Na sobi stare Olge za najjače studeni stoji otvoren prozor. Ona kaže da je to zdravo.

J.S.Prica

Svaki narod ima svoju svetu planinu: Grci - Olimp, srednjoeuropski narodi Alpe, Japanci – Fuji, a mi Ličani Velebit, Plješevicu i Kapelu.
Velebit je najduža planina Dinarskog sustava. Proteže se u blago povijenom luku, smjera sjeverozapad - jugoistok, između prijevoja Vratnik i doline Zrmanje, u duljini od 145 km. Glomazna mu je trupina poprečno raščlanjena prijevojima, što je osnova uobičajne podjele planinskog niza na: sjeverni (između Vratnika i Velikog Alana), srednji (između Velikog Alana i Baških Oštarija), južni (između Oštarija i Malog Alana) i jugoistočni (između Malog Alana i doline gornje Zrmanje). Na zapadu je jasno omeđen Velebitskim kanalom Jadranskog mora, a na istoku ličko-gackom zaravni, između 425 i 600 metara nadmorske visine. Širina mu varira od oko 30 kilometara u sjevernom, do svega desetak kilometara zračne udaljenosti na južnom Velebitu. Unatoč glomaznom izgledu, njegov se planinski niz ne odlikuje naročitom visinom. Najviši, Vaganski vrh, doseže tek 1757 m.
Sjedište Parka prirode Velebit je u Gospiću, s ispostavama u Gračacu i Senju. Najveći je to Park prirode u državi; prostire se na otprilike 2.000 četvornih kilometara, a dužina mu je 150 km, od prijevoja Vratnik do Zrmanje.
Na području Parka prirode Velebita, imamo dva nacionalna parka, Paklenicu i Sjeverni Velebit. Zato Velebit i zovu - Park nacionalnih parkova.

POLICE I SLANINA


Potrebno je:
- dvadesetak krumpira srednje velčine
- slanina
- sol
Priprema:
Krumpire dobro operi pa prereži po dužini na polovice ( nemoj slučajno da ih guliš) posoli i protrljaj jednu od drugu!
Poslaži ih u zagrijanu rolu (rer ili pećnicu) na rešetku i peci oko 1 sat i na 230°C. Pole su gotove kad je gornja kora tamno rumena.
Služe se tople - obavezno uz basu, slaninu,
pršut, sir škripavac, kapulu, češnjak...


PALENTA


Potrebno je:
50 dkg kukuruznog brašna
2 l vode
5 dkg maslaca

Priprema:
Vodu posoliti, dodati maslac i staviti da prokuha. Kad voda provri, postupno sipati kukuruzno brašno, stalno mješajući. Paziti da se ne stvaraju grudice. Palentu kuhati otprilike jedan sat na tihoj vatri, povremeno mješajući.
Služiti uz mlijeko, kiselo mlijeko, basu, lički kupus ili grah.


FRIGANI (dinstani) KUPUS


Potrebno je:
ribani kiseli kupus
mast
voda za podljevanje
žmare ili kockice slanine, pršuta
palenta

Priprema:
Kupus staviti na zagrijanu mast, doliti vodu I dinstati na umjerenoj temperaturi. Dodati šaku žmara, slanine ili pršuta. Gotovo je kad kupus omekne.
Služiti uz palentu.


DŽELADIJA (hladetina)


Potrebno je:
svinjske nogice
kožice
malo mesa
so i papar
nekoliko zrna češnjaka
voda
Priprema:
Oprane svinjske nogice isjeći, dodati kožice i meso, staviti u dublji lonac, naliti sa dosta vode i staviti da se kuha. Ubaciti češnjak. Žlicom skidati pjenu. Za vrjeme kuvanja ne smije se doljevati voda. Sve se tako kuva nekoliko sati. Kad je meso kuvano sve procijediti, odvojiti meso od kosti i vratiti ga nazad u juhu. Posoliti, popariti i razliti u tanjire. Ostaviti da se ohladi i stegne.

KUPUS I MESO


Potrebno je:
1,5 kg kiselog kupusa
1 kg suhog mesa
200 g suhe slanine
1 kg krumpira

Priprema:
Glavicu kiselog kupus isijecite na rezance. Suho meso i slaninu na deblje ploške. U lonac stavljajte red kupusa, red mesa i tako dok ne potrošite sve namirnice pazeći da red završite slaganjem slanine. Nalijte sa malo vode, poklopite i kuhajte na laganoj vatri 3-4 sata. Pred kraj kuvanja dodati žlicu svinjske masti. Posebno skuvajte oguljeni krumpir u blago zasoljenoj vodi. Ocijedite i poslužite uz kuvani kupus i meso.

GRAH I KUPUS


Potrebno je:
30 dag graha
1 kg kiselog kupusa-ribanog
1 veća glavica luka
3-4 zrna češnjaka
5 dag slanine
list lovora
1 žličica crvene paprike
soli i papra
po želji suha rebra ili kobasice

Priprema:
Grah namočite dan ranije i pustite da nabubri. Odlijte vodu u kojoj se namakao, dolijte novu i stavite ga kuhati.
U međuvremanu nasjeckajte luk i prodinstajte ga na ulju. Kad malo požuti dodajte crvenu papriku i na to kiseli kupus.
Promješajte i podlijte sa šalicom vode, dodajte lovorov list.
Neka se kupus polako dinsta.
Sitno isjeckajte češnjak i slaninu pa ih još zajedno skroz usitnite i dodajte ga kupusu.
Kada je grah skoro kuhan dodajte ga kupusu i sve dobro izmješaje.
Stavite još u lonac suhog mesa ili kobasica i sve zajedno kuhajte na
laganoj vatri oko sat vremena.


RIĆET (grah sa ječmom)


Potrebno je:
30 dag graha
10 dag ječma
3-4 zrna češnjaka
5 dag slanine
Malo rebara ili slanine
Sol i papar
Mast i brašno za zapršku
Malo crvene paprika

Priprema:
Grah namočite dan ranije i pustite da nabubri. Odlijte vodu u kojoj se namakao, dolijte novu i stavite ga kuhati.
Dodajte sitno nasjeckani češnjak i oprani i očišćeni ječam, slaninu, kobasice ili rebra. Za vrijeme kuhanja doljevati toplom vodom.
Pred kraj kuvanja napraviti zapršku od masti, brašna i paprike i sjediniti sa jelom. Još malo prokuvati. Začiniti soli I paprom. Ovo jelo je jako ukusno jesti sa domaćim kruhom ili palnetom I salatom od kiselog kupusa.


ŠNICLE


Potrebno je:
juneće (goveđe) meso od buta isječeno na šnicle
veza peršunovog lista
par češnjeva bijelog luka
jaja za pohanje
mrvice

Priprema:
Juneće (goveđe) šnicle posoliti, posuti mrvicama i lagano izlupati tučkom sa obje strane, povremeno dodajući po malo mrvica. Šnicle umakati u umućena jaja, pa u mrvice i ispržiti na ulju. Redati ih u vatrostalnu zdjelu i posipati sitno sjeckanim peršunovim listom i bijelim lukom.
Kad se slože sve šnicle, naliti juhom ili ako nemate juhu staviti u posudu vodu da provri i dodati jednu žlicu vegete i naliti šnicle da ogreznu.Zapeći u pećnici oko pola sata i služiti uz krumpir pire ili pečeni krumpir.


SARMA


Potrebno je:
veća glavica kiselog kupusa
ribani kupus
mješano mljeveno meso (svinjsko i juneće)
kapula, mrkva
2-3 zrna češnjaka
šalica riže
jaje
vegeta, sol, papar, crvena paprika
malo brašna i mast za zapršku
dimljena rebra i slanina

Priprema:
Odvojiti listove kupusa i oprati ih. Isjeckati sitno kapulu i mrkvu i prodinstati na masti. Dodati mljeveno meso i izdinstati ga. (neko ovu fazu pripreme sarme preskače tj. ne dinsta meso. Ja da. Meni je tako pripremljena sarma mnogo ukusnija. Dakle to vam ostavljam na volju) Ohladiti meso i u ohlađeno dodati jaje, isjeckan češnjak, očišćenu rižu, malo vegete, soli, papra i crvene paprike. Sve dobro izmješati. Uzimati žlicom po malo smjese, stavljati na list kupusa i uviti sarmu. Napraviti blagu zapršku sa malo brašna, masti i crvene paprike. Naliti tople vode i na dno staviti red ribanog kupusa, pa red sarmi, red ribanog kupusa, pa red dimljenog mesa, red kupusa, red sarmi i završiti sa ribanim kupusom. Naliti toplom vodom i sve krčkati oko 4 sata.


PEČENA JANJETINA


Pored one klasične janjetine na ražnju, koja je priznaćete pravi gurmanski užitak, u ličkoj kuhinji sprema se i janjetina pečena u roli (reru ili pećnici) što je mnogo jednostavnije za pripremu u kuhinji. Ražanj je zahtjevniji.Traži prostor.

Potrebno je:
oko 2,5 kg janjećeg buta
100 ml ulja
sol
malo vegete
malo piva

Priprema:
Meso oprati, prosušiti i natrljati soli i vegetom. Staviti ga u pleh i preliti vrućim uljem. Doliti 100 ml vruće vode i sve pokriti folijom. Peći na 190 supnjeva oko 90 minuta. Povremeno prelivati pečenje sopstvenim sokom. Pred kraj pečenja skinuti foliju I preliti meso sa malo piva kako bi dobilo zlatnožutu koricu I boju.
Ovako pečeno meso služi se uz pečeni krumpir koji se može peći zajedno sa mesom kada je ono napola pečeno.


DOMAĆI KRUH


Potrebno je:
1 kg brašna
0,5-0,6 l vode
0,02 kg kvasca;
0,02 kg šećera
0,03 kg ulja
0,02 kg soli

Priprema:
Kvasac otopiti u mlakoj vodi, dodati malo brašna, izmješati i ostaviti na toplom mjestu da se digne. U drugoj posudi pripremiti prosijano brašno, vodu, šećer, ulje, sol te dodati kvasac i umjesiti tijesto. Ostaviti oko 30 - 40 minuta da naraste, zatim ponovno malo premjesiti, oblikovati željeni oblik, staviti u posudu za pečenje i ponovno ostaviti da se digne oko 50%.
Tako pripremljeno tijesto za kruh peći u roli na temperaturi 200 – 220°C oko
40 minuta.
Ako odlučite kruh ispeći pod pekom treba ga peći 1,5 – 2 sata

SIR ŠKRIPAVAC


Priprema:
Svježe mlijeko procijedi se kroz gazu i zagrije na 36 °C. U toku zagrijavanja na 5 - 8 litara mlijeka ubaci se šaka soli i veća žlica tvorničkog sirila. Sve se dobro promješa i ostavi 45 minuta kako bi se mlijeko podsirilo. Gruš se usitni velikim kuhinjskim nožem na veličinu kukuruznih zrnaca, promješa i ostavi 5 minuta. Zatim se ponovno usitni i ostavi da se slegne još 5 minuta.
U cjedilo se uloži gaza i na nju istrese gruš, kako bi se procijedio. Krajevi gaze prebace se preko grude sira. Obruč od kalupa za tortu stavi se u oprani i osušeni sudoper, a ocijedeni gruš s gazom stavi u njega i ostavi 30 minuta. Zatim se gaza sa sirom izvadi, a sir odmota i ponovno položi u kalup, ali suprotnom stranom.
Kalup se pokrije i ostavi da stoji jedan dan. Cijela površina odstajalog sira natrlja se solju i vrati u kalup te ostavi još 24 sata. Gotovi sir škripavac izvadi se iz kalupa i stavi tri tjedna na zrenje, na 16 - 18 °C. Na čistu daščicu stavi se sir i pokrije sitom na kojem će se u toku zrenja stalno mjenjati mokra gaza ili kuhinjska krpa, radi održavanja vlage. Surutkom preostalom od pripravljanja nekog drugog sira, 3 – 5 puta škripavac se opere. U toku zrenja poprimit će lijepu žutu koru i bit će izrazito ugodna okusa i mirisa.
Može se siriti od ovčjega ili kravljeg mlijeka, a pod zubima škripi dok se jede pa je po tome i nazvan.


PRŠUT


Lički pršut je prepoznatljiv delikates s ovih prostora, omiljen i cijenjen na svakoj trpezi. Za njegovo pripremanje potrebna je i posebna receptura da bi on ukusom, bojom i mirisom bio to što i jeste.
Početkom zime kada se svinjsko meso sprema za duge i hladne ličke zime, odvoje se plećke i butine za pripremu pršuta. Najprije ih je potrebno usalamuriti. Prokuva se oko 10 litara vode i ostavi da se hladi. Očistiti i samljeti pola kilograma češnjaka. Dodati u ohlađenu vodu. Potopiti šunke u vodu, ocijediti i dobro osoliti, vodeći računa o zasjecima i vrhu kosti. Tu ne štediti so. Redati u drvenu kačicu. Preliti preostalom vodom. Pršut u salamuri treba da stoji oko 3 tjedna. Potrebno ga je povremeno okrenuti. Nakon 3 tjedna izvaditi ga iz salamure i objesiti da se ocijedi. Tad nastupa dimljenje. Pršut se polagano dimi oko 2 mjeseca. Loži se drvima, piljevinom i ponekom borovom granom. Nakon 2 mjeseca ostaviti pršute u podrum ili tavan da zri još najmanje pola godine. Uhvatiće se pljesanj koju ne treba skidati, jer je to prirodna konzervacija. E, u doba zrenja pršuta presudnu ulogu ima lički zrak, koji je karakterističan samo za to podneblje. Strujanja zraka i vjetrovi koji tu pušu čine ga specifičnim i prepoznatljivim.
Sjeći na tanke šnjite i meziti.

BASA


Staviti malo jogurta u litru, dvije mlijeka i ostaviti dok se ne ukiseli... Uzeti gazu oko 70x70 cm i zavezati krajeve, 2 i 2. Nasuti u gazu kiselo mlijeko i objesiti negdje da se cijedi iznad padele! Neka tako kapa surutka, otprilike dva dana, dok ne iskapa. Dodati u taj sir skorupa ili žlicu vrhnja, malo posoliti. Surutku ne bacati - popij pomalo - dobro ce ti doći ako imas problema sa jetrom. Basu i surutku čuvati u hladnom. Basa se poslužuje uz pole, pršut, slaninu, kapulu, češnjak...

CICVARA


Potrebno je:
150 g kukuruznog brašna
1,2 l mlijeka
100 g maslaca
600ml kiselog vrhnja
žličica soli

Priprema:
U kipuće mlijeko dodajte polovinu maslaca, sol i
umješajte kukuruzno brašno. Stalno mješajući
kuhajte oko 15 minuta. Drugu polovinu maslaca
umješajte u gotovu cicvaru.
Poslužite sa kiselim mlijekom, kiselim vrhnjem
ili bijelom kavom.


ŽMARE (čvarci)


Žmare ili čvarci dobijaju se prilikom topljenja svinjske masti. Svinjsko salo se reže na sitne kockice i topi se mast. Kada se te kockice istope nastaju žmare ili čvarci koji se dobro ocjede od viška masnoće, posole i jedu sa domaćim kruhom ili palentom.

Rođen na sunčevom
Zraku, što dodirnu to
Surovo i lijepo tlo,
U kolijevci od lišća
Što mu uspavanke šumi
I zadojen mlijekom od vučice ...



G.Mandić

N. Ljuština

U jednom selu u Lici seljani su priredili natjecanje.
Zadatak je popiti litru šljivovice, ući u medvjeđi brlog i zadaviti medvjedicu i, za kraj,
silovati načelnikovu kćer.
Prvi natjecatelj je uspio popiti litru šljivovice, ali se nakon toga srušio. Drugi natjecatelj je popio šljivovicu, ušao u brlog, ali je ubrzo pobjegao sav izranjen. Treći natjecatelj je popio litru šljivovice, ušao u brlog…onda se čulo cviljenje i vrištanje…,ali nikako nije izlazio van. Na kraju je izašao sav izgreben i zavikao: “Gdje je ta načelnikova kćer da je zadavim.”

Dvolični ljudi su oni kojima su obadva roditelja ličani, jednolični imaju samo jednog roditelja ličana, a ostali ljudi su bezlični.

Ličani i medvjedi su igrali nogomet.
Jedan ličan je zakasnio i pitao: “Koji su naši?”

Plješevica







Damir Klašnja

Krbavsko polje



G.Ergarac