Lika na dlanu ...

A, sad Vam predstavljam djelo Petra Petrovića Pecije - "Pljusak"



Dešava se negdje u Lici.
Mara, Nikolina žena, išla u mlin samljeti malo žita, i kad se vraćala, odjednom ljetno
nevrijeme.
Onako mlada i naivna, utrči u prvu kuću,da spasi glavu.
U toj kući živio je bračni par, Stana i Stojan.
Stojanova žena otišla kod majke u Mrkšiće, a Stojan ostao sam kod kuće. Kad je Mara upala Stojanu u kuću na konak, on poštenjačina, da selo nebi naružilo Maru, da Mari svoju postelju, a on ode leći na sijenik.
Lomio se on tu noć,onako mlada i lijepa žena sama u njegovom krevetu, a on sam na sijenu No, izdržao je do jutra.
Kad se Mara spremila poći kući i kad se Stojan poče udvarati, dodje Marina majka i sva jadna govori kako cijelo selo priča o Mari i Stojanu.
Cijela se familija, i Marina i Stojanova,izredale i izgalamile na njih , a oni jadni ni krivi ni dužni svima , svakom posebno,objašnjavaju kako ništa nije bilo, kako nisu ni pomisljali na TO.
Nitko im nije vjerovao, do raspleta. Tada se saznalo da su tu noć svi bili u tom
pljusku i svatko je negdje spavao, samo što su oni dobro iskoristili to spavanje i bilo
je prijevare .
Jedini Stojan i Mara su bili najpošteniji. Ostali su imali ljubavne avanture.
Nikola Marin, sa cigankom , Stojanova Stana sa nekim Đuricom .....itd

Predstavljam Vam sjajno dramsko djelo Pere Budaka "Mećava", koje je izvođeno na brojnim kazališnim scenama.
Ovo je samo kratak opis djela kojeg Vam toplo preporučujem da ga u cjelosti pročitate ili pak pogledate predstavu, ako se nalazi na repertoaru Vašega kazališta.
U djelu je opisana prava lička porodica sa svim svojim problemima jednoga minulog vremena, koje je samo ostalo u našim sjećanjima.



Drama Mećava započinje prikazom jedne obitelji za vrijeme zime u Lici.
Jole, glava te obitelji, se opijao, a Manda, njegova žena i Maša, njegova
kćer, su prale suđe. Izvana su se čulo nelagodno zavijanje vukova.
Izašao je van s puškom i opalio. Vukovi su se razbježali. Nakon toga vidio
je da je upravo spasio nekog čovjeka od vukova. Donijeli su ga u kuću. Bio je to Perelja.
On je bio zaljubljen u Mašu.
Kad su Maša i Perelja ostali sami u kući poljubili su se. Oni su se potajno viđali sve dok se Ivan, za
kojeg se Maša trebala udati, nije trebao vratiti kući iz Amerike. Mjesec dana prije toga
Maša je ostala trudna s Pereljom. Nakon što se
Ivan vratio odveo ju je na pregled i ustanovio da je trudna. Bio je toliko sretan. Ni on nije ništa zapazio i mislio je da se njemu i Maši jednostavno posrećilo i da će imati dijete. Nakon što je prošlo osam mjeseci dijete je bilo spremno za rođenje. Ivan je zapazio da je to prerano. Znao je da je Maša zatrudnila prije. Maša je priznala da je dijete Pereljino, koji je za to vrijeme bio u Slavoniji.
To je bila sramota za Jolu. On nije dozvoljavao da se dijete rodi u kući, nego u štali. Perelja je došao kad je Maša već trebala roditi i nagovorio je Jolu da se dijete rodi u kući.
Jolin unuk se rodio u njegovoj kući. Otkinuo je i on svoju tvrdu mušku suzu.


Jole
Starac koji se po cijele dane samo opija. Jole je pravi seoski gospodar koji
misli da u kući sve treba biti po njegovom. Bio je u Americi. Sjeća se
mukotrpnog rada u Americi. Iako je proputovao cijelu Ameriku vratio se u
kraj iz kojeg potječe. Jole se jako brine što će o njemu drugi misliti, a ne
što bi on o sebi trebao misliti. Nije dopuštao da se dijete rodi u kući, ali na
kraju je ono malo njegove ljudskosti prevladalo.


Maša
Maša je kao i mnoge ličke žene u ono doba samo radila kod kuće i čekala
dragoga da se vrati. Čekala ga je šest godina, ali onda je popustila.
Predala se drugome s kojim nije mogla biti. Jako je vezana za majku jer je
s njom odrasla. Bila je vrijedna i odgovorna. Učinila bi sve samo da dobije
svoju ljubav.

Citat:
„Radije da me udavi neg da ostavim Perelju. Ja više neću Ivana. Ne mogu.
Razumiš, mamo, ne mogu.“


Manda
Manda je tipična Lička žena. Sluša muža i pokorava mu se. Razumije
njegove namjere i njegove postupke. Staje uz stranu Maše, svoje kćeri.
Maša je uvijek vjerovala Mandi i povjeravala se. Razumjela je Mašinu
prijevaru. Nije ju podržavala u varanju, ali joj je pomogla da se otvori.
Čuvala je Jolu i Mašu. Joli je posebno bila od pomoći kad bi se napio.

Citat:
„Manda: Jole ti prikoviše pušiš. Znaš da ti je doktur u Gračacu reka, kad
te uno gleda na ringlu, da ne bi smije pušit... Ti po vas dan sliniš tu svoju
luletinu i žvačeš duvan.“

Dragi prijatelji,

Upućujem Vam izvinjenje zato što reportaža koju sam najavila u prethodnom postu NIJE EMITIRANA u sinoćnjoj emisiji BRISANI PROSTOR!

Uredništvo HRT1 je izmjenilo koncepciju emisije, zbog odlaska na put g-dina Gorana Milića, te će se pomenuta reportaža o našem Junaku iz Like, Marijanu Matijeviću, emitirati u nekoj od narednih emisija, o čemu ću Vas ja blagovremeno izvijestiti.

Vaša Lelana!

Preporučujem Vam da u ČETVRTAK, 21.06.2007.god.pogledate emisiju Gorana Milića "BRISANI PROSTOR" na HRT1, sa početkom u 21:15 h.

U emisiji ce biti riječi o našem Junaku iz Like, MARIJANU MATIJEVIĆU, najjačem čovjeku na svijetu.

G-din Milić je sa svojom tv ekipom ovih dana boravio u Županji, gdje im je ljubazni domaćin bio Marijanov rođak, slikar Andrija Matijević, koji se nadljudskom snagom bori da Marijanovo ime ne padne u zaborav.

Interesatna su svjedočenja starijih sugrađana koji se sjećaju našega Marijana.

Pogledajte što je ekipa zabilježila.

MARIJANA MATIJEVIĆ - najjača Ličanka i .... žena na svijetu

Rođaka Marijana Matijevića bila je žena izuzetne snage. I o njoj se pričalo i pisalo. Ja vam predstavljam samo djelić toga, zahvaljujući ponajprije mom dragom prijatelju i slikaru Andriji Matijeviću kao i prijatelju iz Lipica koji svoje radove objavljuje na sjajnom ličkom sajtu kojeg vam toplo preporučujem da pogledate: www.stajnica.com



Marijana Matijević, rođaka Marijana Matijevića, iako ni približno popularna kao junak iz Like, bila je vjerojatno najjača žena na svijetu. Stariji stanovnici iz Perušića, u kojem je neko vrijeme živjela, dobro je se sjećaju jer je 50-ih godina prošlog stoljeća, priređujući predstave, demonstrirala svoju neviđenu snagu. Bila je srednjeg rasta, mišićava i nijedan joj se muškarac nije mogao suprotstaviti.

- Gledao sam kako šakom razbija veliko kamenje i kako velike čavle jednim udarcem rukom zabija u gredu - prisjeća se Vjekoslav Malekin.



Svakodnevno je vježbala dižući teške utege.

- Imala je izvanrednu fizičku snagu i ne vjerujem da u svijetu danas postoji tako jaka žena - kaže Mandica Lulić, poznanica junakinje iz Like, koja je imidž snažne žene, osim zahvaljujući snažnoj građi, gradila i na čuvenom rođaku. Ljudi pričaju da je osim ruku imala i snažne zube. Znala je posjesti na stol nekoliko ljudi, sve ih dignuti zubima u zrak i nekoliko ih minuta nositi po dvorani. Zarade od svojih predstava “Marijana Šampionka” uplaćivala je u humanitarne svrhe. I njoj je umjesto novca bilo važnije da se vidi koliko je jaka.

Dragi prijatelji,

Ljubaznošću g-dina Andrije Matijevića iz Županje dobila sam odobrenje da Vam predstavim neke originalne fotografije, dopisnice, razglednice i dokumente iz bogatog života našega Junaka iz Like, Marijana Matijevića.
Mislim da ću njihovim predstavljanjem sve Vas uvjeriti u istinitost riječi da je Marijan Matijević doista i bio THE STRONGEST MAN IN THE WORLD!


antička snaga



originalna dopisnica



Marijanov rukopis



Orden velike turske zvijezde


Hvala slikaru Andriji Matijeviću za ovo prelijepo saznanje!

Ako želite saznati nešto više o našem Marijanu pročitajte ovdje lički samson

ČOVJEK LAVLJEG SRCA I GOLUBINJE DUŠE ....


Originalna fotografija, vlasništvo Andrije Matijevića

Bio je praznik kada se Marijan Matijević iz „bijela svijeta“ vratio u Županju da obiđe porodicu i poznanike.
Netko u šali dobaci da se on igra praznom vinskom buradi i vara da je snažan. Na to Marijan pozva okupljene ljude pred Njergešov mlin, pa zamoli konobara da donese litru vina, sifon-sodu, čaše, tri stolice i jedan manju stol.
Marijan iz mlinice iznese golemi kameni kotač staroga žrvnja. Podigne ga na pleća i naredi da pomoću ljestava na žrvanj postave stol, stolice i piće. Kad sve to bi gotovo, Marijan okupljenom narodu reče da izaberu trojicu najtežih ljudi koji će se ljestvama popeti na žrvanj, sjesti za stol i počastiti se vinom i sodom, bez žurbe, natenane.
Ljudi su trljali oči i štipali obraze da se uvjere da ne sanjaju, dok su trojica stokilaša za stolom na žrvnju polako ispijala čaše.
Matijević je decenijama vladao pozornicama i arenama cijeloga svijeta. U teškoatletskim disciplinama; rvanju, dizanju tereta, lomljenju lanaca, natezanju sa zapregama, zaustavljanju teških kamiona golim rukama .... nitko mu nije bio ravan.
Najčuvenije atlete svijeta: Zavatta, Weber, Nikolov, Tiberij i mnogi drugi nisu mogli izdržati „zagrljaj“ čuvenog Junaka iz Like.
Klecali su pred njim u prvom dodiru.
Podvizi Marijana Matijevića liče na podvige antičkih junaka i titana iz najljepših klasičnih mitova i legendi. Čovjek ne može realno predočiti ljudsko biće takve snage. Grudima je kidao lance debelih poput malog prsta, bacao goleme medvjede kao male psiće, vezao oko vrata gvozdene obruče kojima se okivaju kotači teških zaprežnih kola, i to s takvom lakoćom kao da veže kravatu.
Nije ga resila samo fizička, već isto toliko i duhovna snaga; bio je dobrotvor i veliki rodoljub.
U ona vremena slabih komunikacija, kada je za našu zemlju malo tko u svijetu čuo, Marijan Matijević je bio ambasador naše snage, besjede i duha. Primjerice, na jednoj velikoj priredbi u Americi voditelj predstave ga je najavio kao „najjačeg Austrijanca“, jer je tada Hrvatska bila u sastavu Austrougarske monarhije.Marijan ga je ispravio i rekao:
„Poštovana gospodo, nisam ja Austrijanac. Ja sam Hrvat, rođen u kršnoj i ponosnoj Lici, u podnožju Velebita – starca, di vukovi viju, di lisice laju, di skakavci žito pojedoše. Tamo di se rđa sije, a niču junaci .... di namjernik dobri nikada zanoćiti neće pod vedrim nebom, gladan i žedan, i gdje zlonamjeran tuđin nikad nije miran omrčao niti spokojan osvitao ....“.
Pod tom div planinom rodio se u Gračacu 10.siječnja 1878.god.najjači civiliziranom svijetu poznat čovjek, Junak iz Like Marijan Matijević. I ponio je snagu i ljepotu naše zemlje i naše duše da ih velikodušno pokaže zadivljenom svijetu.
„Šećući globusom“ neštedimice je pokazivao divovsku snagu, bezmjernu hrabrost i zadivljujuću velikodušnost.
Pokazivao i darivao svijetu.
Ponašao se onako kako je govorio: na lijepu besjedu još ljepšu sliku. Imao je širom svijeta preko hiljadu nastupa, i hiljadu pobjeda. Među bezbrojnim pobjedama i onu najveću – pobjedu nad samim sobom; visoko uzdignuće nad ljudskim egoizmom i sjajem materijalnog bogatstva.
Malo je ljudi takve pobjede izvojevalo, a oni koji takve pobjede, čovjeka nad gramzivcem u vlastitim prsima, nisu izvojevali, nisu niti bili ikada veliki. Junak iz Like je tu pobjedu izvojevao u stilu svoje tjelesne snage; goleme svote svojih zarada velikodušno je poklanjao raznim humanitarnim organizacijama. Održao je brojne priredbe u korist Crvenog križa, domova ratne siročadi, udruženja slijepih, invalidskih domova.... Pomagao je svakome kome je pomoć bila potrebna. Živio je široke ruke i puna srca, kao što i dolikuje najvećem junaku.
Ostalo je iza njega na stotine medalja, povelja, diploma, zahvalnica .... Među njima i Orden zasluga za narod II reda, a iz ruku sultana Abdul Hamida primio je Orden velike turske zvijezde, od zlata i ukrašenog sa rubinima, za osvojeno Svjetsko prvenstvo 1904.god. u Carigradu, na kojem je pobijedio sve protivnike u rvanju i teškoj atletici.
Marijan se, nasuprot vijekovnim običajima, pred sultanom turske carevine nije poklonio. Kada su ga upozorili na to, on je ozbiljno misleći, u šali rekao:
„Tko iz kolijevke Velebit ugleda i s njega se varenikom odoji, pred ljudskim stvorom se pokloniti ne može. Valjda sam jači od sultana ....“
Pod stare dane, naš Junak Marija Matijević, da se lakše na nogama drži, nosio je jedan „štapić“ od drenovine velebitske – težak „samo“ dvanaest i pol kilograma.
J.S.Prica


Danas u Županji živi Marijanov koljenović, Andrija Matijević. Slikar i čovjek velikog srca koji se u cjelosti posvetio da sačuva ime i svu zaostavštinu našeg Marijana.
Sve te vrijedne medalje, zahvalnice, ordeni, fotografije, pisma .... su u njegovom vlasništvu. Zamisao mu je da od Marijanove neporušene kuće napravi muzej, gdje bi bili izloženi svi ti vrijedni eksponati.
U tijeku je i izrada velikog spomenika od bronze kojeg radi akademski kipar Ivan Krizanic, kao i grobnica od kamena sa Velebita.
Velike i lijepe zamisli ima slikar Andrija. I polako ih ostvaruje samo iz te prevelike želje i čistoga srca. I uz pomoć svojih slika. A, treba mu još jako puno ....
E, pa, dragi moji Ličani i prijatelji Like .... ako možete i ako želite da pomognete našem Andriji da ime našeg Marijana stavi među zvijezde .... gdje i pripada .... odazovite se .... andrijamat@yahoo.com

Zahvaljujem se Andriji na ustupljenom materijalu: lickisamson

U SLAVU NAŠEG LIČKOG TITANA .... MARIJANA MATIJEVIĆA!