kulerica

& svakodnevna spika

ponedjeljak, 18.06.2012.

Proljetni Bled, 2. dio

U komentarima prošlog posta, prvog dijela priče o Bledu, nekoliko vas je natuknulo da je tamo... Hm... Kako da kažem... Dosadnjikavo. I u pravu ste, nema tu neke posebne akcije, više laganini odmor za malu djecu i penziće te za nas koji smo u međukategoriji, a brinemo se o jednima od navedenih. Dakle, što se na Bledu radi? Opušta se. Pije se kava, jede se sladoled ili poznate bledske kremšnite, šeta se i uživa u pogledu, odmaraju se pluća od gradskog smoga, sunča se i trčkara za dječicom koja samo što ne upadnu u jezero u želji da budu što bliže patkicama i labudovima ili da prebroje sve ribice. Naravno, ako ste ambiciozniji i kondicija vas služi, svakako možete hodati po okolnim brdima, a postoji i ljetno sanjkalište koje je u svibnju radilo samo vikendom, pa ga na kraju nismo posjetili, iako je izdaleka izgledalo jako kul.



Stari grad

I što smo zapravo radili? Osim svega gore navedenog, odveli smo djecu da vide Stari grad koji sa svoje stijene promatra jezero. Kad ste na Bledu, to je mjesto koje svakako morate posjetiti.

Usput budi rečeno, zna li netko od vas, mojih svestranih, pametnih i odlično informiranih čitatelja, kako se taj dvorac zapravo zove na hrvatskom? Na slovenskom mu je ime Blejski grad, na njemačkom Burg von Bled, a na engleskom Bled Castle, što bi u prijevodu bio bledski dvorac. Prilikom ranijih posjeta Bledu u nekoliko sam navrata bila i u Starom gradu, kojeg su vodiči na hrvatskom upravo tako nazivali - Stari grad. Stoga ću ga i ja u ovom postu tako nazivati, no postoji li uvriježena terminologija, bit ću zahvalna na informaciji (službena stranica - nula bodova, Wikipedia - nula bodova).

Dakle... Najstariji je dio Starog grada sagrađen još u Srednjem vijeku. Na stare romaničke dijelove tijekom vremena nadograđivani su, kako to obično biva, dodatni objekti, pa dolazi do miješanja stilova, no većina građevina potječe iz renesanse.


Najprije, uđite!






Odmah iza glavnog ulaza nalaze se stara tiskara i kafić s terasom s koje se pruža prekrasan pogled... Neobično je što su stolovi ubetonirani u tlo, tako da im je nemoguće promijeniti raspored i ti betonski stupovi izgledaju zaista začuđujuće u tom srednjovjekovnom okruženju. Nisam uspjela saznati koji je restauratorski mozak stajao iza te intervencije, no ono što je u jednom dobu smiješno, već je u idućem vintage i hip, tako da mislim da vrijeme betonskih stolova tek dolazi.








Pogled s terase kafića, najprije na grad, a zatim na otok.






Na idućoj razini nalaze se stara kovačnica, muzej i restoran.










A tu je i nezaobilazna vinoteka, odnosno vinski podrum.






I mala šetnjica zidinama...







Bledski otok

Također je nezaobilazna vožnja na Bledski otok. Do njega možete doći isključivo čamcima na vesla, bez obzira na to izaberete li varijantu u kojoj veslate sami ili se odlučite na vožnju tzv. pletnom, brodićem plitkoga dna za kojeg naš vozač tvrdi da je dobio ime po njemačkoj riječi platt, što znači ravno, plitko. Nisam sigurna u ovu etimologiju, zapravo mi se čini dosta nategnutom, pa vam je prenosim po sistemu pošto kupila, po toliko prodala.

U pletnu, ako se ne varam, stane dvadesetak ljudi, a vožnja do otoka i natrag s polusatnim boravkom na otoku koštat će vas 12 eura (ili 10 ako ste u većoj grupi i unaprijed se najavite). Naš je vozač (veslač? - ne znam kako bih ga nazvala, oni sebe zovu pletnarjima) bio vrlo pričljiv i ljubazan, pa nam je ispričao da je riječ o poslu koji se na Bledu prenosi iz generacije u generaciju. Vlasnika i vozača pletni organičen je broj, pa ukoliko netko novi želi ući u taj posao, najprije mu se mora osloboditi mjesto, što znači da mora postojati obitelj koja se želi trajno povući iz posla. Većina pletnarja sama je izgradila svoje pletne, za koje kažu da, kad bi se kupovale gotove, vrijede desetak tisuća eura. Pletne, inače, nemaju točan red vožnje, nego idu kad se sakupi dovoljno zainteresiranih; naravno, uvijek možete iznajmiti i svoju privatnu pletnu koja će vas voziti kad poželite i čekati na otoku koliko vam je god potrebno, ali tada računajte i na ozbiljniji iznos.

Vožnja od središta grada (nama je polazište bilo ispod hotela "Park") do otoka traje dvadesetak minuta čistog uživanja. Nasljednice su bile presretne što su u čistoj, zelenoj jezerskoj vodi mogle vidjeti ribe svih veličina, pa su sramežljivo umakale prstiće u vodu. Budući da je pletna zaista vrlo plitko plovilo, to umakanje čak ni manjoj djeci nije problem, a naš pletnar bio je prepun priča o sunčanim naočalama, prstenju i japankama koji su mjesto svojeg vječnog počinka pronašli upravo na dnu Bleda.


Ovo je pletna u vožnji, slikana s naše pletne:




A ovo je Bledski otok slikan otprilike sa sredine jezera:




Otočić je mali, ali prelijep; sav je u zelenilu, uz samu je obalu šetnica, a na vrhu otoka je crkva Marijinog Uzašašća iz petnaestog stoljeća. I još jedan zgodan podatak: ovo je jedini prirodni otok u Sloveniji!






Uz crkvu je i informacijski centar te kafić s prekrasnom terasom. Šteta je što pletne po definiciji na otoku ostaju samo pola sata, tako da zapravo nema prilike sjesti i uživati na otoku; između kave s pogledom i šetnje oko otoka izabrali smo ovo drugo.




Što mislite o ovakvim znakovima?



Naravno da nisu suvišni i da potreba za njima očigledno postoji, čim postoje i oni, ali žalosno je da ljudima uopće pada na pamet ulaziti u sakralne objekte (čak i kad nisu u funkciji) polugoli. Sjećam se da je prije godinu-dvije izbio mini-skandalčić kad je svećenik iz nekog mjesta u Istri zahtijevao da turisti u razgled crkve dolaze pristojno odjeveni, pa je u tu svrhu čak ispred crkve stavljen štand s majicama kratkih rukava. Mediji su ga ismijali kao ultrakonzervativnog, zaostalog tipa koji će vlastoručno uništiti hrvatski turizam. Ja pak mislim da je (bio) posve u pravu. Obišla sam većinu mediteranskih zemalja, od kojih su mnoge islamske, i vjerujte mi da tamo nikome ne pada na pamet da u razgledavanje džamije krene u majici bez rukava ili minici (u Tunisu ćete, ako vam uopće dozvole da uđete, dobiti halju koja će vas prekriti od glave do pete), a kad rimokatolička crkva traži slično poštovanje prema svojim vjerskim hramovima, odjednom je to čudo neviđeno. Žalosno je što znakovi moraju odrasle ljude podučavati bontonu. Eto.


I za kraj, poznati razgledničasti pogled:




To je to što se Bleda tiče. Uživajte mi!

Oznake: Bled; Slovenija; Stari grad; Bledski otok

18.06.2012. u 14:31 • 23 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>




< lipanj, 2012 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30  

Opis bloga


Brojim vas...

hit counter

od ljeta 2010.!


NOVO!
Pratite me na fejsu!

Kulerica na FB-u. Klik... Lajk!


Linkovi


Sezonski adventski kutak

Advent u Beču, prvi dio
Advent u Beču, drugi dio
Advent u Beču, treći dio
Advent u Beču, četvrti dio
Advent u Beču, peti dio
Advent u Beču, šesti dio
Advent u Beču, sedmi dio



Pišite mi na
kulerica@hotmail.com



VAŽNO
U ovaj je blog uloženo previše slobodnog vremena, truda i volje da bi služio kao platforma za besplatne oglase. Komentari koji sadrže linkove na druge web stranice ili bilo koji drugi oblik reklame bit će bez iznimke brisani.

Želite li na mom blogu objaviti oglas ili reklamu, javite mi se na kulerica@hotmail.com i dogovorit ćemo se na obostrano zadovoljstvo. sretan



© kulerica, 2004.-2014., sva prava pridržana. Zabranjeno kopiranje, umnožavanje, objavljivanje ili bilo koja druga uporaba teksta i fotografija s bloga u bilo koje svrhe bez dozvole autorice. Za dogovor o bilo kakvom korištenju materijala s ovog bloga javite se na kulerica@hotmail.com.




Fotoputopisi:

Brno

Prag, prvi dio
Prag, drugi dio
Prag, treci dio

Salzburg 2005.

Krumbach

Beograd, prvi dio
Beograd, drugi dio

Crikvenica

Sheffield
Nottingham

Bratislava, 2005., prvi dio
Bratislava, 2005., drugi dio

Rodos, prvi dio
Rodos, drugi dio
Rodos, treći dio

Faliraki

Advent u Beču, prvi dio
Advent u Beču, drugi dio
Advent u Beču, treći dio
Advent u Beču, četvrti dio
Advent u Beču, peti dio
Advent u Beču, šesti dio
Advent u Beču, sedmi dio

Salzburške Alpe, prvi dio
Salzburške Alpe, drugi dio

Hallein

Bad Ischl

Preduskrsni Beč

Borj Cedria, Tunis
Hammam Lif, Tunis
Nabeul, Tunis

München, prvi dio
München, drugi dio (Oktoberfest)

Bratislava 2007.

Konakli, Turska
Alanya, Turska

Oldenburg

Bremen, prvi dio
Bremen, drugi dio

Metković i okolica

Rim, 1. dio
Rim, 2. dio (Vatikan)
Rim, 3. dio (Explora)

Bleiburg 2010.
Petzen 2010.
Klagenfurt 2010.

Kemer, Turska
Tahtali Dagi, Olympos, Turska
Antalya, Turska

Petzen 2011.
Klagenfurt 2011.

Sisak

Mondsee
Bad Gastein
Stubnerkogel
Salzburg 2011.

Istra, 1. dio (Pula i Rovinj)
Istra, 2. dio (Brijuni i Fažana)

Bratislava 2011.

Bled, 1. dio
Bled, 2. dio

Postojnska jama

Venecija

Poreč i Rovinj

Minimundus, Austrija

Petzen 2013.

Graz

Familypark Neusiedlersee/Nežidersko jezero

Budimpešta, 1. dio
Budimpešta, 2. dio

Miramare, Italija
Trst, Italija

Styrassic Park, Austrija

Bad Vöslau, Austrija

Chiemsee, Bavarska, Njemačka
Legoland, Bavarska, Njemačka
Hohenschwangau i Neuschwanstein, Bavarska, Njemačka

Linz, Austrija

Željezno/Eisenstadt, Austrija






Zbog čega Kulerica?


Najprije, zato jer su sva pametnija imena koja sam imala na umu već bila zauzeta. Blogera očito ima puno previše. A zatim i zato jer se trudim ne živcirati se oko mnogih stvari, ponajviše oko ljudske gluposti. Be cool životni stav najbolje je što mogu učiniti za svoj miran san i nježni probavni sustav.




Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se