Marketing
Proljetni Bled, 2. dio
U komentarima prošlog posta, prvog dijela priče o Bledu, nekoliko vas je natuknulo da je tamo... Hm... Kako da kažem... Dosadnjikavo. I u pravu ste, nema tu neke posebne akcije, više laganini odmor za malu djecu i penziće te za nas koji smo u međukategoriji, a brinemo se o jednima od navedenih. Dakle, što se na Bledu radi? Opušta se. Pije se kava, jede se sladoled ili poznate bledske kremšnite, šeta se i uživa u pogledu, odmaraju se pluća od gradskog smoga, sunča se i trčkara za dječicom koja samo što ne upadnu u jezero u želji da budu što bliže patkicama i labudovima ili da prebroje sve ribice. Naravno, ako ste ambiciozniji i kondicija vas služi, svakako možete hodati po okolnim brdima, a postoji i ljetno sanjkalište koje je u svibnju radilo samo vikendom, pa ga na kraju nismo posjetili, iako je izdaleka izgledalo jako kul.
Stari grad
I što smo zapravo radili? Osim svega gore navedenog, odveli smo djecu da vide Stari grad koji sa svoje stijene promatra jezero. Kad ste na Bledu, to je mjesto koje svakako morate posjetiti.
Usput budi rečeno, zna li netko od vas, mojih svestranih, pametnih i odlično informiranih čitatelja, kako se taj dvorac zapravo zove na hrvatskom? Na slovenskom mu je ime Blejski grad, na njemačkom Burg von Bled, a na engleskom Bled Castle, što bi u prijevodu bio bledski dvorac. Prilikom ranijih posjeta Bledu u nekoliko sam navrata bila i u Starom gradu, kojeg su vodiči na hrvatskom upravo tako nazivali - Stari grad. Stoga ću ga i ja u ovom postu tako nazivati, no postoji li uvriježena terminologija, bit ću zahvalna na informaciji (službena stranica - nula bodova, Wikipedia - nula bodova).
Dakle... Najstariji je dio Starog grada sagrađen još u Srednjem vijeku. Na stare romaničke dijelove tijekom vremena nadograđivani su, kako to obično biva, dodatni objekti, pa dolazi do miješanja stilova, no većina građevina potječe iz renesanse.
Najprije, uđite!
Odmah iza glavnog ulaza nalaze se stara tiskara i kafić s terasom s koje se pruža prekrasan pogled... Neobično je što su stolovi ubetonirani u tlo, tako da im je nemoguće promijeniti raspored i ti betonski stupovi izgledaju zaista začuđujuće u tom srednjovjekovnom okruženju. Nisam uspjela saznati koji je restauratorski mozak stajao iza te intervencije, no ono što je u jednom dobu smiješno, već je u idućem vintage i hip, tako da mislim da vrijeme betonskih stolova tek dolazi.
Pogled s terase kafića, najprije na grad, a zatim na otok.
Na idućoj razini nalaze se stara kovačnica, muzej i restoran.
A tu je i nezaobilazna vinoteka, odnosno vinski podrum.
I mala šetnjica zidinama...
Bledski otok
Također je nezaobilazna vožnja na Bledski otok. Do njega možete doći isključivo čamcima na vesla, bez obzira na to izaberete li varijantu u kojoj veslate sami ili se odlučite na vožnju tzv. pletnom, brodićem plitkoga dna za kojeg naš vozač tvrdi da je dobio ime po njemačkoj riječi platt, što znači ravno, plitko. Nisam sigurna u ovu etimologiju, zapravo mi se čini dosta nategnutom, pa vam je prenosim po sistemu pošto kupila, po toliko prodala.
U pletnu, ako se ne varam, stane dvadesetak ljudi, a vožnja do otoka i natrag s polusatnim boravkom na otoku koštat će vas 12 eura (ili 10 ako ste u većoj grupi i unaprijed se najavite). Naš je vozač (veslač? - ne znam kako bih ga nazvala, oni sebe zovu pletnarjima) bio vrlo pričljiv i ljubazan, pa nam je ispričao da je riječ o poslu koji se na Bledu prenosi iz generacije u generaciju. Vlasnika i vozača pletni organičen je broj, pa ukoliko netko novi želi ući u taj posao, najprije mu se mora osloboditi mjesto, što znači da mora postojati obitelj koja se želi trajno povući iz posla. Većina pletnarja sama je izgradila svoje pletne, za koje kažu da, kad bi se kupovale gotove, vrijede desetak tisuća eura. Pletne, inače, nemaju točan red vožnje, nego idu kad se sakupi dovoljno zainteresiranih; naravno, uvijek možete iznajmiti i svoju privatnu pletnu koja će vas voziti kad poželite i čekati na otoku koliko vam je god potrebno, ali tada računajte i na ozbiljniji iznos.
Vožnja od središta grada (nama je polazište bilo ispod hotela "Park") do otoka traje dvadesetak minuta čistog uživanja. Nasljednice su bile presretne što su u čistoj, zelenoj jezerskoj vodi mogle vidjeti ribe svih veličina, pa su sramežljivo umakale prstiće u vodu. Budući da je pletna zaista vrlo plitko plovilo, to umakanje čak ni manjoj djeci nije problem, a naš pletnar bio je prepun priča o sunčanim naočalama, prstenju i japankama koji su mjesto svojeg vječnog počinka pronašli upravo na dnu Bleda.
Ovo je pletna u vožnji, slikana s naše pletne:
A ovo je Bledski otok slikan otprilike sa sredine jezera:
Otočić je mali, ali prelijep; sav je u zelenilu, uz samu je obalu šetnica, a na vrhu otoka je crkva Marijinog Uzašašća iz petnaestog stoljeća. I još jedan zgodan podatak: ovo je jedini prirodni otok u Sloveniji!
Uz crkvu je i informacijski centar te kafić s prekrasnom terasom. Šteta je što pletne po definiciji na otoku ostaju samo pola sata, tako da zapravo nema prilike sjesti i uživati na otoku; između kave s pogledom i šetnje oko otoka izabrali smo ovo drugo.
Što mislite o ovakvim znakovima?
Naravno da nisu suvišni i da potreba za njima očigledno postoji, čim postoje i oni, ali žalosno je da ljudima uopće pada na pamet ulaziti u sakralne objekte (čak i kad nisu u funkciji) polugoli. Sjećam se da je prije godinu-dvije izbio mini-skandalčić kad je svećenik iz nekog mjesta u Istri zahtijevao da turisti u razgled crkve dolaze pristojno odjeveni, pa je u tu svrhu čak ispred crkve stavljen štand s majicama kratkih rukava. Mediji su ga ismijali kao ultrakonzervativnog, zaostalog tipa koji će vlastoručno uništiti hrvatski turizam. Ja pak mislim da je (bio) posve u pravu. Obišla sam većinu mediteranskih zemalja, od kojih su mnoge islamske, i vjerujte mi da tamo nikome ne pada na pamet da u razgledavanje džamije krene u majici bez rukava ili minici (u Tunisu ćete, ako vam uopće dozvole da uđete, dobiti halju koja će vas prekriti od glave do pete), a kad rimokatolička crkva traži slično poštovanje prema svojim vjerskim hramovima, odjednom je to čudo neviđeno. Žalosno je što znakovi moraju odrasle ljude podučavati bontonu. Eto.
I za kraj, poznati razgledničasti pogled:
To je to što se Bleda tiče. Uživajte mi!
Post je objavljen 18.06.2012. u 14:31 sati.