< veljača, 2014 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28    

Ožujak 2015 (2)
Veljača 2015 (3)
Siječanj 2015 (1)
Prosinac 2014 (1)
Studeni 2014 (1)
Lipanj 2014 (1)
Svibanj 2014 (3)
Ožujak 2014 (1)
Veljača 2014 (2)
Siječanj 2014 (2)
Prosinac 2013 (4)
Studeni 2013 (3)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Linkovi

Kucamo na vrata zaboravljenih blogera
28.02.2014., petak
Hiperborealni vjetrovi - Kucamo na vrata zaboravljenih blogera 11.

Nakon neponovljive avanture prilikom koje smo obrstili Island, kolega bloger Hiperborealni vjetrovi, za prijatelje Šućro Uščumlić, prestao je s pisanjem suludo savršenih putešestvija na svom blogu. Našao sam ga i zamolio za koju riječ...



Oš mi dat intervju za blog, ono, di si, šta ima i tako to...

Na svašta ti tračiš svoju mladost. A sad bogami i moju. Ili bar ono što je preostalo od iste. Ma neka, ako te netko plaća za to... Cijena je uobičajena; ćevapi s lukom, pivo i blowjob. Ne nužno tim redoslijedom, ali može i simultanka. Dapače, preporuča se.

Onda prvo BJ, da smrdim po luku! Šućro je pisao blog Hiperborealni vjetrovi, da to je onaj luđak iz unutrašnjosti Kine, koji bi prvi slobodni vikend sjeo u vlak i zaprdio do neke nikad zamišljene azijske pripizdine. Dobro, Doktore, gdje te je sudba odvela nakon Wuhana?
Iz South Norwooda (tik do Croydona) - pazi sad šoka, natrag u Wuhan!

Ako ćeš bit tako izdašan, vratit ćeš se u Rakov potok dok obavimo intervju... Je li istina da si u Engleskoj zarađivao za život seleći daždevnjake? Kako je bilo živjeti tamo nakon pet godina Kine?
U principu jest. Dosadno brate.

Zašto? Ima posla, vole strance, žene, alkohol, a slobodno vrijeme?
Nakon Kine, Europa je po defaultu dosadna. Ali pridonijela je tu i činjenica da prenašanje vodozemaca, guštera i nutrija - nije baš najunosniji posao na svijetu. Što pak u kombinaciji s činjenicom da ni London nije baš najjeftiniji grad na svijetu limitira dostupnost nekih sadržaja koje isti nudi.

Kako je piti u Wuhanu, birtije, dućani, tulumi?
Ne. Samo Shaokao! Night market na Rvackom.

Objasni, ali kad ćeš sjest, nemoj mi s planine ove sakate sms-ove slat
Po danu ulica ili pločnik. Nema ništa, dosadno. Onda uvečer odjednom niotkud isplaze van ljudi s kolicima natovarenim svime i svačime. Rastegnu žice sa žaruljama za rasvjetu. Postave plastične stolce i sklopive stolove. Razvuku šatre ako je zima ili kiši. Nalože roštilje, naulje wokove, iznesu meso, ribe, povrće, rezance, tofu... gajbe piva. Pa negdje pred zoru fajrunt. Sve pakiraju, odvoze i opet prepuštaju ulice i pločnike dosadnom dnevnom životu.



Ima li razlike radni dan, ili vikend? Kako to da se opet vraćaš na mjesto zločina?

Uglavnom ne. Uglavnom poradi znanstvenog istraživanja. Naime htio sam u kontroliranim uvjetima utvrditi kako loš kineski alkohol utječe na moj organizam u ovim, poznim, godinama. Preliminarni rezultati: alkohol mi i dalje paše, ma koliko loš bio, jetra zasad i dalje funkcionira u zadovoljavajućoj mjeri, ali mamurluci su bolniji no što su bili (barem koliko me mutnjikavo sjećanje služi), i cuganje dvije noći zaredom (a nekmoli više od toga) više nije opcija.

Što se pije u Wuhanu? opiši nama laicima. Ideš opet preplivati Yangtze, ili si i za to prestar?
Ovisi pije li se s Kinezima ili sa strancima. S potonjima se uglavnom pije pivo, tu i tamo kapne kakav tequilla shot ili nešto egzotičnije. S Kinezima, ako su mlađi, pije se pivo, ako su stariji, pije baijiu, odnosno rakiju od riže. Ja u ladici radnog stola držim jingjiu. Zimi. To mu ga dođe kao kineski pelinkovac, samo nije sladak i nije toliko gorak. Meni kolege (mlađi) obično kažu da je to piće za starkelje. Meni paše. Ne znam treba li iz toga izvlačiti kakve zaključke ili ne. Plutanje nizvodno mi s godinama zapravo ide sve bolje. Mogao bih.



Kakvo je wuhansko pivo, obzirom da Kinezi proizvedu i količinski popiju najviše na svijetu? Možeš ga usporedit s našim?
Uzmi Pan. Flašu. Istoči u posudu od litre ili više. Nalij vode u flašu. Ne skroz do vrha. Istoči u tu istu posudu. Otprilike si dobio okus wuhanskog piva. Mada bi vjerojatno imalo malo previše hmeljast okus i ne bi uglavnom bilo napravljeno od riže. Mislim da to donekle objašnjava zašto ga popiju najviše na svijetu.

A hrana? Što ti je falilo u Engleskoj, što bi ponio iz Hrvatske?
Pa u Engleskoj se uglavnom sve može nabavit. Falili su mi suhomesnati proizvodi dok nisam skužio da u poljskim dućanima imaju apsolutno iste stvari kao i kod nas. A tek suho meso u estonskom dućanu... Kupovao sam sarmice u konzervi u turskom supermarketu. I neke bosanske poluparizere. Al halal. Slabo... U Kini mi je nekad najviše falio sir i grah s kiselim zeljem. Na kraju sam otkrio da i oni imaju neku vrst poluukiseljenog kupusa pa bih si to onda povremeno kuhao. E da, i fileke sam si ponekad skuhao, al špek ipak nisam našao, pa su bili samo fileki. U ovoj šihti se zasad pokazuju pozitivni rezultati mog dugogodišnjeg pokinežavanja, te mi uglavnom ništa ne fali. Zasad još uvijek uživam u kineskoj hrani i izbjegavam restorane sa zapadnjačkom. Ajde, zamirisao mi je pršut neki dan, i to bih definitivno ponio s vjekovnih ognjišta.
Intervju ćemo morati nastaviti drugom prilikom jerbo sada nižepotpisani ide proslaviti svoj povratak u Wuhan nakon mjesec dana izbivanja. Plan je da se ne bude mamuran sutra, ali ne obećajem ništa, pivijooo!


Oznake: hiperborealni, Ribafish, putopis


- 11:15 - Komentari (2) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se