Komentari

malenazvijezdice.blog.hr

Dodaj komentar (7)

Marketing


  • Dino Vž

    Stela bih u ovim trenucima bila jako ponosna na Vas. Dala sve od sebe da život učini što smislenijim, koračala u nove izazove... no, nažalost i dalje ostaju samo sjećanja i bolne uspomene koje ne posustaju, a strašno asociraju na neke radnje, aktivnosti i lijepe trenutke u ovome gubitku, sa svakim izgubljenim danom.
    Sretan ti 18- i rođendan negdje tamo, pa sigurno sa anđelima u Raju jer drugo odredište za tako čiste dušice i ne postoji.
    Pozdrav iz grada baroka,
    čitamo se teta Sandra!

    avatar

    04.02.2017. (14:12)    -   -   -   -  

  • mecabg

    Žao mi je.
    Nemam reči utjehe za najveći gubitak koji se može imati...

    avatar

    04.02.2017. (17:40)    -   -   -   -  

  • Iva

    Dijete drago, mirno spavaj.. A tvojoj obitelji veliki zagrljaj.

    avatar

    18.03.2017. (21:03)    -   -   -   -  

  • emocija

    18? Kaže D. Grossman u svojoj knjizi "Do kraja zemlje": I što zaista može reći o njemu? Kako se može opisati i oživiti čitava osoba, meso i krv, samo riječima - Bože, samo riječima!
    Ovim se pitanjem muče samo oni koji su izgubili. Oprosti mi Sandra, nisam više ovdje kao nekad, nisam niti na svome blogu, jednostavno, riječi koje su nam jedine preostale ne mogu pričati čitavu priču.O njima.

    avatar

    23.04.2017. (17:17)    -   -   -   -  

  • Stelina mama

    Nemam ti što oprostiti Vesna..
    svi smo pomalo utihnuli jer ionako sve što bi imali za reći bilo bi samo ponavljanje svega već rečenog.. budući se u nama ništa nije promijenilo.
    Vrijeme prolazi a tuga i bol ostaju. Ja imam i dalje one trenutke "ludila" kad se slomim kao suha grančica... Posebno me potrese pogled na mamu i djevojčicu od sedam osam godna.. kao neki dan u autobusu.. mama ju gladi po glavici i onoj njenoj sjajnoj kosici kakvu samo djevojčice u toj dobi imaju.. a malena ju gleda podignute glave.. i pozorno sluša... Ja tada počnem - ne plakati .. već ridati.. i moram izaći na prvoj stanici jer se ne mogu kontrolirati.

    Tako da živim baš kao u ovim stihovima Gottfrieda Benna:

    "Nosim te poput rane
    na svome čelu, koja ne zarasta.
    Ona ne boli uvijek
    i ne ubija srce.
    Tek katkad, iznenada oslijepim i
    u ustima osjetim krv."

    avatar

    28.04.2017. (21:13)    -   -   -   -  

  • emocija

    Mene slome njezini vršnjaci, vršnjakinje, kad svjedočim njihovoj prolaznosti ispunjenoj malim ili malo većim stvarima. A ona nije imala mogućnosti živjeti niti onu najmanju.... Tada me bijes, ne tuga, upravo bijes ne napušta cijeli dan.

    avatar

    27.05.2017. (18:57)    -   -   -   -  

  • Nina

    Draga Sandra , molim vas nemojte prestati pisati...

    avatar

    16.06.2017. (22:59)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se