Ne znam što da mislim o ovom što je napisao Sartre, ali čitala sam da je njegova studija (Baudelaire, 1947.), u mnogo čemu vrlo nepravedna prema njemu. Sartre je vrlo nesklon posthumnom Baudelaireu odn,. njegovom djelu, kritizirajući između ostalog i njegove proturiječnosti, pri tome previđajući ili zanemarujući činjenicu da se stvaralački poriv u Baudelairea napajao upravo proturiječnostima, itd. (ima dosta toga na ovu temu u knjizi C.B. Rakete i druga posmrtna djela) U svakom slučaju, ovo što kaže 'vidoviti' Sartre: "nama je dovoljno da gledamo drvo ili kuću: dok mislimo na njih oni nas potpuno obuzimaju i mi sebe zaboravljamo", meni je potpuno bezvezno, onako, općenito govoreći jer je i to takav poopćujući iskaz. I baš bih voljela čuti što bi mu na sve ovo (kao i sve ono što je bilo predmetom njegove kritike) odgovorio Baudelaire, kada bi mogao.
07.11.2016. (00:10)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Može li se nadahnuće osvojiti, može li biti predmet trgovine, obligacijskih odnosa? Ako posjednik nadahnuća hoće iznuditi zemaljsku naklonost, hoće li posjed izmaknuti nakon što stigne tlu? Ova pjesma je upozorenje "muzi" što će joj se dogoditi ako ne udobrovolji njegovom zahtjevu i poda se "grohotu prostih udvarača", dakle onih koji ne misle "ozbiljno". Kod nas je postojala podjela na ljude "nazbilj" i "nahvao". Nestala je u vremenu ozbiljnosti preživljavanja. Rekao bih kako upozorenje ima svoj dramatski obrat. Naime, ma koliko bilo upućeno konkretnoj osobi, što bi se moglo zaključiti prema atmosferi - "muzo moga srca", ipak mi se čini kako je to solilokvij o strijepnji pred gubitkom nadahnuća zbog iznevjeravanja vrlina, odnosno priklanjaju populističke potrebe za pozornošću. Nadahnuće se ne može kupiti, s njim licitirati, ne može se prodavati, trgovati. Ili jest, ili nije.
07.11.2016. (10:23)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Da, Sartre je ne uočavajući svoje vlastite proturječnosti kritizirao Baudelairove, oglušujući se, kako se navodi u ovoj knjizi koju ja imam, i na Baudelairov izričit zahtjev: "Među pravima o kojima se govorilo u posljednje vrijeme postoji jedno zaboravljeno - a za dokazivanje kojega su svi zainteresirani - pravo da proturiječiš samome sebi".
Odličan je Kušanov prijevod (čitajući ovu pjesmu; što se osjeti i ako je nisi čitao kako je izvorno napisana), jer sam imala priliku čitati i neke jako loše prijevode Baudelaireovih pjesama, što se isto osjeti pa i 'loš zvuk' (kao i kod interpretacije glazbenih djela) zasigurno treba pripisati lošem prijevodu.
Samu ovu pjesmu Prodajna muza, čitam.... kao svjesnost pjesnika što se događa - što se može dogoditi muzi - ako je se kompromitira bilo čime, pa i 'kad je slabost svlada, gladnu, bez novaca' ... 'i zato ćeš morat za komadić kruha' .... što zorno predočuje stih 'pa smijehom u kojem buja slutnja plača' ... - a što je posve drugo od onog kad je se kompromitira zarad taštine, zarad priznavanja, samopotvrđivanja, održavanja popularnosti, publiciteta isl. (samo ću usput spomenuti jer odgovara ovom kontekstu, jednu još nezavršenu mi pjesmu 'od čega umiru pjesnici' a što je klopka u koju se i nesvjesno - neosviješteno - upada publicitetom i potrebom odgovoriti mu, održavati) .... - a što je blisko donekle onom kompromisu na koje su 'prisiljeni' neki pisci da bi bili prodavan(ij)i, donekle odstupajući - a što je uvijek loše - od svoje jedinstvenosti, autentičnosti (npr. ako su hermetični za šire čitateljstvo pa im je utoliko kritika nesklona) i općenito da bi bili komercijalniji.
Baudelaire je svjestan. On proniče ovdje jednu pojavu u njenoj mogućnosti. Opisuje narav muze. 'Muzo srca moga, što sanjaš o sjaju hoćeš li...', on je prigrljuje pred onim što zna kakvo je kao što bi on sam, u nekom podrumu - gostioni, punoj priprosta puka, ustao zaogrnuti svojim kaputom, damu plemenita roda sa 'smijehom u kojem buja slutnja plača' koju su okrutne životne okolnosti dovele do tu... Baudelaire nikad ne bi dopustio da bude izvrgnuta grohotu prostih udvarača.
07.11.2016. (14:28)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Izdvojit ću.... Da li je važno što realnost postoji izvan mene, ako mi je pomogla živjeti i osjetiti da jesam i što jesam.....
Biti svjestan svega, racionalno i realno razumjeti i prihvatiti smisao postojanja samoga sebe, baš takvim kakvim, kakav ili kakva jesam ,jest spoznaja. Ili istina o našemu , njegovomu ili bilo čijem postojanju. Biti svjestan svoje veličine i ne veličati je....je pouka .
07.11.2016. (23:06)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Razmišljanja jedne žene, to je ta rečenica sa velikim asom u rukavu, život bi ipak trebalo prihvatiti kao osobnu kreaciju, tako ja nazirem iza ovog napisanog, treba se znati služiti i nositi alatima koji su tu, oko nas.. dotaknuo se svega, da bi bio dotaknut i proživio puninu života, meni je najimpresivniji u "tužnom madrigalu" koji završava strofom: "..nećeš moći ,robinjice, što me plaho zoveš k sebi, dok se čuju noćne ptice reći podižući lice: "jednaka sam, kralju, tebi!"
eto, hvala na komplimentu
:)
08.11.2016. (10:23)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Na srecu, pisce i pjesnike mozemo s gustom citati i bez sekundarne literature i naknadnih pametovanja. Mada i ovo potonje nekad zna bit odlicno. Ovdje nije. Btw stvarno lijep prevod :)
08.11.2016. (13:42)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Usporedimo prijevode iste pjesme s ovom u knjizi koju ja imam pa da vidiš o čemu sam govorila kao lošem prijevodu.
Muza na prodaju
O muzo moga srca, ti što voliš palače Hoćeš li naći, zima kad Sjevercima dune, Za snježnih noći što ih crne dosade pune, Ugarak da zagriješ noge, modre sve jače?
Hoće li da ožive ramena mramorna ti Od noćnih zraka što će kroz rebrenice ući? U kesi i na nepcu sušu osjećajući, S plavetnih, sa svodova hoćeš li zlato brati?
Ako ćeš da zaradiš hljeb svaku veče, moraš Kadilom da razmahuješ, kao dječak iz hora, I pjevaš Te Deume, u koje nemaš vjere,
Ili da, ko gladan pajac, izlažeš svoje draži, I smijeh svoj kog suza, nikom vidljiva, vlaži Ako ćeš kikotanje prostaka da pobereš.
*** Je li ovo ista pjesma? Toliko je loše, svaka, prevedena da se Baudelairea u ovom izdanju nije dalo čitat. Inače sjajni M. Vešović bh pisac, pjesnik, ali mu je prijevod zbirke Cvijeće zla, katastrofa.
08.11.2016. (16:19)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ne znam, ... meni je razlika drastična i nikako nije svejedno istina, melodioznost, jasno ali ne i samo melodioznost ipak, neka ostane ova naša mala raspravica do tu :) eh, zaboravila sam gore navesti jer možda vama nije poznato ali ono 'a sad spetakl' je iz sarajevskih Nadrealista (Top lista...) :)
08.11.2016. (19:15)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
viviana
Jedan je Baudelaire.
Ne znam što da mislim o ovom što je napisao Sartre, ali čitala sam da je njegova studija (Baudelaire, 1947.), u mnogo čemu vrlo nepravedna prema njemu. Sartre je vrlo nesklon posthumnom Baudelaireu odn,. njegovom djelu, kritizirajući između ostalog i njegove proturiječnosti, pri tome previđajući ili zanemarujući činjenicu da se stvaralački poriv u Baudelairea napajao upravo proturiječnostima, itd. (ima dosta toga na ovu temu u knjizi C.B. Rakete i druga posmrtna djela)
U svakom slučaju, ovo što kaže 'vidoviti' Sartre: "nama je dovoljno da gledamo drvo ili kuću: dok mislimo na njih oni nas potpuno obuzimaju i mi sebe zaboravljamo", meni je potpuno bezvezno, onako, općenito govoreći jer je i to takav poopćujući iskaz. I baš bih voljela čuti što bi mu na sve ovo (kao i sve ono što je bilo predmetom njegove kritike) odgovorio Baudelaire, kada bi mogao.
07.11.2016. (00:10) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
meroveus
Može li se nadahnuće osvojiti, može li biti predmet trgovine, obligacijskih odnosa?
Ako posjednik nadahnuća hoće iznuditi zemaljsku naklonost, hoće li posjed izmaknuti nakon što stigne tlu?
Ova pjesma je upozorenje "muzi" što će joj se dogoditi ako ne udobrovolji njegovom zahtjevu i poda se "grohotu prostih udvarača", dakle onih koji ne misle "ozbiljno".
Kod nas je postojala podjela na ljude "nazbilj" i "nahvao". Nestala je u vremenu ozbiljnosti preživljavanja.
Rekao bih kako upozorenje ima svoj dramatski obrat. Naime, ma koliko bilo upućeno konkretnoj osobi, što bi se moglo zaključiti prema atmosferi - "muzo moga srca", ipak mi se čini kako je to solilokvij o strijepnji pred gubitkom nadahnuća zbog iznevjeravanja vrlina, odnosno priklanjaju populističke potrebe za pozornošću.
Nadahnuće se ne može kupiti, s njim licitirati, ne može se prodavati, trgovati. Ili jest, ili nije.
07.11.2016. (10:23) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
viviana
Predivna lula!
Da, Sartre je ne uočavajući svoje vlastite proturječnosti kritizirao Baudelairove, oglušujući se, kako se navodi u ovoj knjizi koju ja imam, i na Baudelairov izričit zahtjev: "Među pravima o kojima se govorilo u posljednje vrijeme postoji jedno zaboravljeno - a za dokazivanje kojega su svi zainteresirani - pravo da proturiječiš samome sebi".
Odličan je Kušanov prijevod (čitajući ovu pjesmu; što se osjeti i ako je nisi čitao kako je izvorno napisana), jer sam imala priliku čitati i neke jako loše prijevode Baudelaireovih pjesama, što se isto osjeti pa i 'loš zvuk' (kao i kod interpretacije glazbenih djela) zasigurno treba pripisati lošem prijevodu.
Samu ovu pjesmu Prodajna muza, čitam.... kao svjesnost pjesnika što se događa - što se može dogoditi muzi - ako je se kompromitira bilo čime, pa i 'kad je slabost svlada, gladnu, bez novaca' ... 'i zato ćeš morat za komadić kruha' .... što zorno predočuje stih 'pa smijehom u kojem buja slutnja plača' ... - a što je posve drugo od onog kad je se kompromitira zarad taštine, zarad priznavanja, samopotvrđivanja, održavanja popularnosti, publiciteta isl. (samo ću usput spomenuti jer odgovara ovom kontekstu, jednu još nezavršenu mi pjesmu 'od čega umiru pjesnici' a što je klopka u koju se i nesvjesno - neosviješteno - upada publicitetom i potrebom odgovoriti mu, održavati) .... - a što je blisko donekle onom kompromisu na koje su 'prisiljeni' neki pisci da bi bili prodavan(ij)i, donekle odstupajući - a što je uvijek loše - od svoje jedinstvenosti, autentičnosti (npr. ako su hermetični za šire čitateljstvo pa im je utoliko kritika nesklona) i općenito da bi bili komercijalniji.
Baudelaire je svjestan.
On proniče ovdje jednu pojavu u njenoj mogućnosti. Opisuje narav muze.
'Muzo srca moga, što sanjaš o sjaju
hoćeš li...', on je prigrljuje
pred onim što zna kakvo je
kao što bi on sam, u nekom podrumu - gostioni, punoj priprosta puka, ustao zaogrnuti svojim kaputom, damu plemenita roda sa 'smijehom u kojem buja slutnja plača' koju su okrutne životne okolnosti dovele do tu...
Baudelaire nikad ne bi dopustio da bude izvrgnuta grohotu prostih udvarača.
07.11.2016. (14:28) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Razmišljanja jedne žene
Izdvojit ću....
Da li je važno što realnost postoji izvan mene, ako mi je pomogla živjeti i
osjetiti da jesam
i što jesam.....
Biti svjestan svega, racionalno i realno razumjeti i prihvatiti smisao postojanja samoga sebe, baš takvim kakvim, kakav ili kakva jesam ,jest spoznaja. Ili istina o našemu , njegovomu ili bilo čijem postojanju.
Biti svjestan svoje veličine i ne veličati je....je pouka .
07.11.2016. (23:06) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Razmišljanja jedne žene
Eh , da ne zaboravim....evo zašto volim tvoje stranice. Posebna si , tek toliko da znaš
07.11.2016. (23:07) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
easy
Razmišljanja jedne žene,
to je ta rečenica sa velikim asom u rukavu,
život bi ipak trebalo prihvatiti kao osobnu kreaciju, tako ja nazirem iza ovog napisanog, treba se znati služiti i nositi alatima koji su tu,
oko nas..
dotaknuo se svega, da bi bio dotaknut i proživio puninu života,
meni je najimpresivniji u "tužnom madrigalu" koji završava
strofom:
"..nećeš moći ,robinjice,
što me plaho zoveš k sebi,
dok se čuju noćne ptice
reći podižući lice:
"jednaka sam, kralju, tebi!"
eto,
hvala na komplimentu
:)
08.11.2016. (10:23) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
sigwald
Na srecu, pisce i pjesnike mozemo s gustom citati i bez sekundarne literature i naknadnih pametovanja.
Mada i ovo potonje nekad zna bit odlicno. Ovdje nije.
Btw stvarno lijep prevod :)
08.11.2016. (13:42) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
viviana
A sad spetakl.
Usporedimo prijevode iste pjesme s ovom u knjizi koju ja imam pa da vidiš o čemu sam govorila kao lošem prijevodu.
Muza na prodaju
O muzo moga srca, ti što voliš palače
Hoćeš li naći, zima kad Sjevercima dune,
Za snježnih noći što ih crne dosade pune,
Ugarak da zagriješ noge, modre sve jače?
Hoće li da ožive ramena mramorna ti
Od noćnih zraka što će kroz rebrenice ući?
U kesi i na nepcu sušu osjećajući,
S plavetnih, sa svodova hoćeš li zlato brati?
Ako ćeš da zaradiš hljeb svaku veče, moraš
Kadilom da razmahuješ, kao dječak iz hora,
I pjevaš Te Deume, u koje nemaš vjere,
Ili da, ko gladan pajac, izlažeš svoje draži,
I smijeh svoj kog suza, nikom vidljiva, vlaži
Ako ćeš kikotanje prostaka da pobereš.
***
Je li ovo ista pjesma?
Toliko je loše, svaka, prevedena da se Baudelairea u ovom izdanju nije dalo čitat. Inače sjajni M. Vešović bh pisac, pjesnik, ali mu je prijevod zbirke Cvijeće zla, katastrofa.
08.11.2016. (16:19) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
viviana
p.s. i pogledaj sad, npr. 'što sanjaš o sjaju' i 'što voliš palače'
Je li 'sjaj' u ovoj pjesmi onaj ambijenta raskoši na što asocira 'palače'?
Ili je to sjaj pjesnikove zvijezde, nadahnuća.... sjaj u poeziji?
08.11.2016. (16:53) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
viviana
Ne znam, ... meni je razlika drastična
i nikako nije svejedno
istina, melodioznost, jasno
ali ne i samo melodioznost
ipak,
neka ostane ova naša mala raspravica do tu
:)
eh, zaboravila sam gore navesti jer možda vama nije poznato ali ono 'a sad spetakl' je iz sarajevskih Nadrealista (Top lista...) :)
08.11.2016. (19:15) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Lastavica
A zašto ne bi bilo i malo drugačije?
09.11.2016. (07:54) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...