|
Dobro raspoloženje ocjenjivački je sud korelacije. Kako ćemo nekoga prosuditi pri upoznavanju, kako ćemo reagirati na potencijalno lošu situaciju, s kime ćemo biti na ratnoj nozi zbog trenutka unutar ili izvan kontrole dodatno pridonosi težini odnosno lakoći problematike koja nas okupira. Ili smo mi ti koji je proizvode. Nemilice, smrknutim pogledom, u deficitu volje za suradnjom sa svijetom u mogućnosti smo stvoriti atmosferu sa energetskim poljem nabijenim elektricitetom opasnim po život.
Intenzitet svake metafore je složen kompleks namjera uzročno-posljedičnih proizvoljnih mjera. Je li njihova dužnost dostatno opisati kurenciju subjektivno namjetnutog kupoprodajnog ugovora ohlađenih moždanih namirnica s pretenzijom za ostvarivanje direktne koristi bez manira podložnih suradnji s drugima, ovisi o piscu. Onome koji sastavlja klauzule i pravila, sažima dobru volju u prešano izbjeljeno drvce što ga u formatu izrezanog na dijelove za rukovođenje unutar aparature koja će tiskati pisanom rječju uobličen mislilački poredak, na njegovom dnu iziskujući tek potpis autora kao dokaz postojanja života koji je gore navedno i osmislio.
Tako nastaju ratovi. Programi koje mijenjamo. Zbog suficita ružnoće. Jer čovjek voli lijepo. Sve ulašteno i sjajno. Ponajviše vlastite laži. Njih slaže na policu poput trofeja iz svojih bitaka. Inercije čvrstog molekularnog sastava da stoje uspravno, na ponos svojih roditelja. Nikoga drugog. Ljudi koji ih daju i oni koji ih primaju rijetko imaju zajednički jezik. I zajedničke laži. Marketing. Prodaja dobrog raspoloženja. Masna mrlja od benzina nakon dolijevanja u spremnik ispražnjen od silnog obilaženja. U krugovima. Otisci guma već čine korita rijeka. U njima se utapaju nastojanja onih kojima je stalo. Oni ih i dalje gaze. Njihove čizme ne poznaju hoda. Blatne lokve tek su za priproste. Zato svoje radno vrijeme provode na izvezenim tepisima i podno lakiranih drvenih stolova. Istih onih koje su posjekle ruke tih prostih dlanova. Nose isti prsten kao i ruke koje su uglancale čizme. Njihova djeca igrati će se u kaljužama i plivati u ugaženim koritima. Misliti da je to prava slika svijeta. To dvorište bez travnjaka. Zbog podilaženja nemoći da se sadi. Uvijek iznova nova korijenja. Ne smije se predati. Slabost postoji samo iznutra. Ako tome predamo svijet, budućnost je otpisana stavka ugovora. Svatko je odgovoran.
Za svoj potpis.
|
