utorak, 26.02.2008.

Kravlje ludilo

Photobucket

Ej prijatelju, gdje si? – nasmijan od uha do uha, David ulazi u Samuelov ured.

Ma nije valjda. – Samuel se okrene od vitrine držeći knjigu u ruci – Don Juan je svratio. Jesi parkirao konja vani ili u uredu gospođe Jody?

Ha, takvog te volim! – David mu priđe i zagrli ga.

Samuel ga pogleda kao da je poludio – Jesi slučajno progutao neku pilulu za pacijenta?

Ženim se! – vikne sretno.

Molim? – iznenađeno će Samuel – Pa nisi mi ništa rekao.

Nisam znao! Sinoć sam je pitao, nisam mogao izdržati. Nisam imao ni prsten, ali pristala je. – David će ponosno.

Tako naglo? – desnim ramenom se nasloni na ormar – Poznajete se tek nekoliko mjeseci.

David pođe do fotelje i sjedne odmahujući glavom – Strefilo me Sam. Nema pomoći. Ona je ta. – kaže sigurnim glasom – To sam znao od trena kad sam je vidio. Zaboravi svu teoriju o ljubavi, to je neopisiva manična epizoda pozitivnih osjećaja. Čas ti je vruće pa hladno, malo si smiren pa onda ludiš. Čudo!

Samuel nakratko ostane pod dojmom zaljubljenog Davida prognozirajući koliko će ta faza trajati i koliki će imati učinak na njihovo prijateljstvo – Znači sada ćemo se viđati i manje nego u zadnjih šest mjeseci.

Znam, ali….. grozno je. Stalno mi je u glavi. Jutros sam imao terapiju sa depresivnim pacijentom, došlo mi je da mu se pohvalim i preporučim da se umjesto lupanja glavom u zid zaljubi i sve će proći.

Je li to tebe trese groznica? – smije se Samuel – Da nisi na to ni pomislio, radije uzmi bolovanje. Ali opet, – odmjeri ga – vidim da to ne bi pomoglo.

Neizlječivo. – David se primi za čelo i zabrinutog pogleda upita – Jesi li ti imao isti slučaj sa Helen? Mislim, ja nisam klinac, a tako se osjećam. Užas. Dobri užas.

Samuel zastane trenutak prije nego mu odgovori – Ne, ne tako. Svakome je drugačije. Ali opet, ja sam odrastao. Ti mladiću još imaš iskustva za steći.

Jako smiješno. – naceri se – Zabavljaj se dok možeš. Za petnaest minuta imam terapiju.

Ima vremena sutra, ne brini. A ako ne izdržim do tada, večeras ću ti poslati mail.

Ne moraš se truditi, neću ga pročitati. – važno kaže David – Imati ću posla.

Usrećivati ćeš zaručnicu? – nasmije se Samuel.

Naravno. Ne smijem podbaciti u svojim novim dužnostima.

Zaruke zahtijevaju neku posebnu pozu?

Meni nikada ne fali mašte. Pa znaš koji je recept za sretan brak.

Ti to meni govoriš?

Ok, zanio sam se. – nasmije se sam sebi – Onda, kako ti i Helen? Mirite se?

Izađemo na večeru tu i tamo.

Imaš moju potporu. – spremno će David – Ako jednom u životu pronađeš ženu uz kojoj si pronašao samog sebe, sretan si. Vrijedna je svih muka i truda. Ne daj je. Koliko god bilo teško.

Ma daj prestani s tim babskim glupostima! – vikne India ležeći u svom krevetu te večeri.

Kakvim babskim… – zbunjeno će Vera iz svog kreveta.

Te gluposti o smrti i umiranju, doživjet ćeš 110 godina!

Ma šta pričaš, tko zna kako ću ja! A jel će ti biti žao? – upita je umiljat glas u mraku.

Joj poštedi me staračkih bljuzgarija, nadživjet ćeš mene! – vrati India.

Neću! – odlučno vikne Vera – Ti ćeš mene! Ja sam stara, ne znaš ti kako je to. – ublaži glas.

Pa svi jednom moraju ostariti, šta sad. Još se žali što si živa.

Ne žalim se na to. Ali briga me jel ću kome faliti.

India preokrene očima uslijed još jedne Verine žalopojke – Falit ćeš, u redu? Šta si sva morbidna. Ideš doma na dva tjedna i odmah te hvata frka.

Pa šta ću, nisam bila za Uskrs. – požali se – Dugo me nema ovaj puta.
Moram da ih malo vidim.

Onda će ti biti super, šta se brineš.

A šta ja znam, – Vera navlači plahtu do brade – je li njima drago šta dođem.

Pa sinovi su ti.

Ne znam ja. – brani se – Ne mogu ja s njima pričati kao s tobom. Oni uvijek meni kažu gdje ja moram biti.

India naglo okrene glavu prema Verinoj strani sobe – Kako, gdje moraš biti?

Imam svoju sobu i tamo sam. Oni rade cijeli dan do navečer, a unuci su stalno vani. Neće da im smetam.

Šta, ignoriraju te?

In-Ignoriraju, nego šta. – odslovka Vera.

Onda napravi reda. Navuci ih za uši i pokaži tko je gazda. – našali se odlučnog glasa.

Vera se nasmije – Ah, prošla su ta vremena!

Kakav bed. – pomisli India podlakticom na čelu gledajući u strop – Rodiš ih, brišeš zmazane guzice, othraniš, odgojiš, daš im lovu i onda postaneš višak. Svima si dosadan i jedva čekaju da te nema. Poštovanje - nula. Ako ja ikad snesem koje jaje, neće oni meni tako. Ali za to mi treba žrtva. Neki diplomirani manijak kao ja, ili bolje ne, djeca bi bila rođeni luđaci. Ionako će dosta pobrati od mene, trebam nekog normalnog. Ha, dobra fora. Kao da ću takvog naći ovdje. Samuel se nikada ne bi spetljao sa pacijentom. Uništio bi karijeru, a to mu je sve. Zbog mene? Da, baš. Otkad sam dobila menstruaciju još sam više neuračunljiva. Pere me totalna nervoza. Da čokolada raste na drveću ja bi glumila majmuna. Kako mi se jede slatko!!!!!!! A nema nikoga u kuhinji. Da sad odem tamo i kopam, još bi me optužili za krađu. Ili pokušaj samoubojstva. Ima noževa… bla, bla… Istina, sad bi doslovno ubila za neki kremasti kolač, punjene croasane ili Snickers. Može i Bounty. Ajme, ne razmišljaj o tome! Ni o Samuelu. Samo zato što se dobro slažemo ne znači da je lud zamnom. Koji bi to bili novinski naslovi; “Tajna veza Jamieson-McKenzie!”, “Sve su isplanirali – ona van, on unutra!”, “Prijevara na tronu Veritasa”, “Ljubavnici skrivali prave namjere!”…. Da, da ne dobijem napadaj glupavosti od vas bijednici što znojni čučite u žbunju i čekate da vas opraše Samuelove gume od auta. Spoj prašine i smrdljive tjelesne tekućine.…. – zamisli se – zato i nema komaraca ove godine. Svi su se pogušili. No dakle, ljepše misli. – okrene se na bok prema zidu – Ne poznajem nikog osim ljudi ovdje. Šta žene vani rade? Upoznaju tipove na poslu, ja ne radim niti ću uskoro. U restoranima i noćnim klubovima, opet ništa. Na cesti, u podzemnoj? Koja romantika. Zato i kupuju ona smeća od žutog tiska. Traže izvantjelesno iskustvo sa imaginarnim sličicama na papiru. Da, top 10 najpoželjnijih muškaraca na svijetu… uh, da ti srce stane. – naruga se – Kako je ono išlo? – pokušava se prisjetiti ranga hollywoodskih muškića na koji je naletjela listajući časopis u bolnici.

Photobucket

Ah da, Brad Pitt, – počne i odmah analizira – prestar, on mi može biti tata. Colin Farrell, on je bio Jared Letov “tatica” pa iako nisam gledala Aleksandra Velikog uopće me ne zanima je li velik ili ne, sigurno su jedan drugome pokazali tko je veći, a tko manji, dakle obojica padaju s liste. Josh Duhamel nije loš, ali on je previsok, za njega ti trebaju ljestve, onda onaj Miller kako se zove……W..Wentworth! Tko nazove dijete Wentworth? A i izgleda ko mulac za svoje godine, kao da ne stari. Meni to nije normalno. Tko kraj sebe želi tipa kojem izgledaš kao mama? Sranje, još sam dobila tu neke bore oko očiju. Starim. – popipa kožicu ispod očiju – Prošle su mi najbolje godine, sad ću već morati početi koristiti kreme sa kolagenom. A Matthew McConaughey? Pa….ah, Saaaaaaam! Bože pomozi! Izbaci mi tog čovjeka iz glave! Ali taaaaaaaaako je odvratno užasno pametan. I seksi za umrijeti! Besprijekorni instinkti križani sa primamljivom inteligencijom, božanskim smislom za humor i emocionalnom zrelošću, sve to umotano u 1,85 isklesanog tijela. Krepat ću! Lijepa koža, uredna frizura i UVIJEK uredni nokti…… tip iz snova… Ali, – namršti se – ovako sam kao žigosana krava, šećem okolo po volji i ne marim za tuđa mišljenja, ali pasem travu na farmi sa kravljim ludilom.

- 21:15 - Komentari (6) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.