|
Mislite li vi da sam glup? – Nick iznenada bubne prekinuvši Samuela na terapijskom sastanku – Mislim, kao ne dovoljno pametan za moju dob? Neću nikome reći, samo hoću znati šta vi mislite.
Samuel ne treba pogađati dvaput čija je ovo reperkusija.
Zašto bi to pomislio? – postavi se klasično, ali iznutra se nasmije Indiinoj oštroj prirodi koja ne štedi nikoga.
India mi stalno govori da sam glup. Ne znam jel to ona stvarno stvarno misli ili je to đir.
Đir?
Nazvala me dobrovoljnim idiotom. – skrati na glavno – Ja sam ljubazan prema njoj, a ona me cijelo vrijeme vrijeđa.
Onda zašto provodiš vrijeme s njom?
Jer…znate ona.. – Nick zastajkuje – …rekao sam vam to.
Privlači te. – Samuel kaže umjesto njega – Sigurno ima i drugih privlačnih djevojaka koje poznaješ. U tvom gradu ili školi, koje se prema tebi vjerojatno odnose bolje od nje, a ima i dovoljno ljudi ovdje s kojima se možeš sprijateljiti. Ne moraš biti s njom.
Ali, želim. – kaže malo uplašen da mu Samuel ne zabrani da je viđa.
Zašto? Ako ti nije ugodno, zbog čega je vrijedno podnositi takav tretman? Što nju čini drugačijom od ostalih?
Pa, ona je… – koleba se priznati.
Pametna? – opet mu pomogne.
Nick skupi usne i skrene pogled kao da mu je krivo što je tako očit.
Onda je neobično da je ista stvar koju zamjeraš sebi upravo ona koja ti se na njoj sviđa.
Nick se namršti – Ne mogu biti kao ona.
Nitko ne može. Zato moraš biti ti.
Tko je to? Ja sam nitko kraj nje. – kaže napola ljutito, a napola bespomoćno.
Onda budi netko. Uzdigni se iznad prosjeka, stvori svoje kriterije i pravila, i ne boj se posljedica. To je tvoj život. Ako ga samo pasivno gledaš odbijaš sudjelovati u prilikama i mogućnostima koje život ne poklanja olako. Kako ćeš stići na vrh ako ne korakneš prema njemu?
Hodaj! – odjekne u Nickovoj glavi. Samuelova metafora podsjetila ga je na Indiine riječi od jučer i sada shvati što je mislila – Ovo je duboko. – on pomisli i usidri se u tu misao kao brod što je spustio svoj teški željezni uteg na pjeskovito dno.
Istina, zamutio je vodu, ali ona će se kad tad razbistriti. Kad postigneš uzrok neminovno ćeš i posljedicu. A iako Nick zasada pliva u pješčanoj prašini cijeli je dan uzbuđeno jedva čekao večeru da konačno vidi Indiu i pohvali joj se svojim dubokoumnim otkrićem.
Vidi je! – nekoliko dana kasnije Vera se divi dovršenoj vesti na Indii – Izgleda divno! Ali tako si mršava. – iznenada skupi dražesan osmjeh i napući usne.
Lijep je. – India želi izbjeći temu.
Moraš jesti više! – prekori je – Kako ćeš ostati bređa?
Bređa? – India se namršti ne poznajući taj izraz.
Nećeš moći imati djece. – objasni se Vera – Mršavice nisu zdrave.
Ne planiram klince uskoro. – podsmjehne se.
Trebala bi! – britko će Vera – Kad ćeš ih imati? Sa trideset? Ja sam imala dvoje do dvadeset pete. Tko želi staru mater?
Ja nisam stara. – pobuni se India.
Trebaš muškoga. – Vera se okrene prema krevetu i s njega posprema ostatke vune – A muški ne vole žgoljavice. Moraš imati nešto za pokazati. U moje vrijeme sve smo bile lijepe i okrugle, guste kose, crvenih usana i guza, – blago potapša Indiu po njenoj i kaže slatko – a ne dva lješnjaka! To je mala guza ali je lijepa guza. – te ju odjednom počne ljubiti po bokovima.
Vera prestani! – India se nasmije ne mogavši vjerovati da ju je opet uhvatilo.
Verina opsesija. Kada joj se netko posebno sviđa ona prvom prilikom tu osobu izljubi od glave do pete. I bez zaustavljanja. Možeš se braniti koliko hoćeš ona će pronaći drugo slobodno mjesto i zaskočiti te. Ruke, noge, glava, nije važno. India je to isprva smatrala toliko čudnim da je ime za to stanje uma potražila na Internetu. Ali ljubav nije bolest. I iako Vera svoju izražava neobičnije od većine, nju jednostavno ne možeš ne voljeti. Kolika protuteža Indii. Ona nikada nije bila dirana na takav način, a kamoli dirana od strane druge osobe. Godinama. Vera ju već neko vrijeme obasipava artiljerijom protiv koje se nije lako obraniti. India je navikla na čiste borbe, udri do kosti pa idi na život ili smrt. A što će sada sa ovim nježnim cvijetom koji će cvati još samo neko vrijeme prije nego joj listovi uvenu i preda se zemlji iz koje je isto tako nevino i iznikla? S jedne strane joj je Verina pažnja neprimjerena i u trenucima te iskrene ludosti najradije bi joj pobjegla ali ta simpatična ženica nosi neku skrivenu mudrost ispisanu u mekim borama lica što ju svako jutro i večer pozdravlja ozarenim osmjehom. Njen jednostavan karakter i površno znanje o svijetu ne može se mjeriti sa Indiinim ali tu i tamo, krajičkom oka, čovjek bi u njenom govoru, ponašanju i manirima spazio dubokog poštovanja vrijedno iskustvo života koje se ne bi lako pročitalo na njenoj skromnoj pojavi.
Vera je svoje dane provela daleko od Bostona, na zapadnoj obali sunčane Kalifornije u društvu slikara i pjesnika. Iako skromnog obrazovanja i sama daleko od talenata takvog tipa, imala je neobičnu sreću da je poznanstva dovedu do vrlo zanimljivog i poprilično poznatog kruga ljudi. Naime, kad je ostala udovica Vera je već bila majka odraslih sinova i sudbina je htjela da jednog dana prije trideset godina upozna čovjeka koji se ljepoti njenog tijela divio više i drugačije nego ostali. Da, pristala je na portret u nagom na što je India ostala zijevati misleći da je Vera posenilnila, ali opet sve pamti, a lažljivica sigurno nije, dakle mora da je istina. Lijepa Vera ipak je ostala na privatnom zidu drugog i posljednjeg muškarca svog života i proputovala Ameriku kako bi joj mnogi zavidjeli. Ona i njen, nazovimo ga kako to i ide, ljubavnik, bili su rado ugošćivani na privatnim plažama vikendica i vila poznatih umjetnika koji su lako podlijegali njenom vedrom duhu i izvrsnoj kuhinji zauzvrat joj nudeći svoje društvo i pokoji uradak. Njena kuća u San Franciscu puna je slika i kipova što sada u njenom odsustvu sakupljaju prašinu uslijed manjka kvalitetne publike koja bi im poklonila imalo pažnje. Iako se nikada nije preudala, ponovo se smatrala udovicom kad je njeno srce odlomilo još jedan svoj komadić, prije pet godina kad je umro njen nevjenčani suprug. Na Indiino čuđenje, njena djeca nisu nimalo zainteresirana za njenu prošlost niti su veliki poklonici njene kolekcije slika na platnu. Oba sina su industrijalci kojima je izražavanje u brojkama i tisućama prodanih galona nafte jedina umjetnost. Zato je Vera, itekako svjesna ironije ostavštine svojoj obitelji, gledajući u oči što ne skidaju pogled s nje dok im govori o sebi, odlučila proširiti obiteljsku oporuku na nekoga tko će se jednog dana time jako iznenaditi. Ona dobro zna da je njeni sinovi vole na svoj način, ali ova tanašna plavušica u njoj je probudila želju za životom kakvu dugo nije imala. U njoj je prepoznala nešto što ni sama India još ne vidi. Budućnost. Zato će svoje umjetnine ostaviti upravo njoj, i samoj nekoj vrsti ikone, da ih čuva u svom domu jer ona će ih znati naučiti cijeniti kao što je naučila cijeniti i nju. Nije Vera toliko slijepa niti malenog intelekta kao što se čini svijetu, ona svoje bistre trenutke ostavlja za sebe. Inače, u čemu je mudrost ako je rasipaš kao da je glupost?
|
