|
Kako je ožujak bio na izlasku, a Indiina težina se nije pomakla ni na decimali, Samuel je skovao plan. Dosta je s pričom, akcija. Dogovorio je s gospođom Jody da za Indiine terapije u uredu pripremi malo dodatne opreme. Hranu. Bio je odlučan natjerati je da jede, a da u to bude siguran, pritom želi osobno svjedočiti.
Što je ovo? – ulazeći u njegov ured India pogledom uhvati neke od svojih najdražih jogurta na stoliću za kavu.
Infuzija. – prevede Samuel – Ne želim te opet skupljati sa poda.
To je bilo odmah nakon operacije, ne računa se. Kako se toga uopće sjećaš? – čudi se sjedajući na kauč.
Jedi. – on krati moguću raspravu.
Tko jede na terapiji?
Ti ćeš. – odlučno će Samuel – Od sada. I molim te ne govori mi da te ovo deblja.
Ne, bez masti su. – India zadovoljno promotri izbor okusa.
Onda si sretna osoba.
I ti isto.
Ja bi bio sretan da pojedeš juhu, glavno jelo i desert, ali sve u svoje vrijeme. – sjedne i uhvati svoje bilješke sa stola ne čekajući komentar na to – Reci, neki dan sam u autu slušao radio i čuo poznatu rečenicu, jednu koju si i ti izrekla.
Svašta kažu na radiju. – kaže India koncentrirana na otvaranje jogurta.
A onda sam pregledao neke naše snimke i našao još. – Samuel čita iz teke:
“Ne promoviram nasilje, samo ga potičem”
“I pravda za sve”
“Plačljivko”
“Marširajući bend”
I tako dalje. To su imena i riječi pjesama, nazivi albuma, rečenice iz filmova…
Vau, on stvarno pazi. – zaintrigira se India.
S vremena na vrijeme. – ironično se našali.
Ne žali se, to možeš iskoristiti u svojoj knjizi.
Kojoj knjizi? – Samuel upita komično – Radim svoju dnevnu smjenu ovdje, a zatim duplu kod kuće samo na tvoj račun.
Ne moraš mi laskati. – ona će zadovoljno.
Zapravo, to je bio oblik samožaljenja.
Uglavnom, – ne smete se India – drago mi je da evoluiraš. – nasmiješi se.
Ovako testiraš sve svoje doktore?
Kako drugačije vidjeti da li primat reagira?
Držiš transparent, a oni vide samo rulju. – analizira Samuel – Znači voliš citate. Kao Rogers protiv Massachusettsa čiju si presudu citirala protiv Haldola?
Upravo suprotno. To je bilo sredstvo do cilja.
To je bilo za mene? – on shvati.
India spusti jogurt osjećajući da je malčice uvrijeđen – Citati su tvoj svijet. Regiraš na njih jer te impresioniraju. Stavljaš ih u svoje knjige, izgovaraš na svojim terapijama ili ih koristiš u istraživanjima. Ali to je najčešća pogreška u formi filozofske zablude.
Pojasni. – spremi se za novi intelektualni izazov.
Općenito je mišljenje da su ljudi koji citiraju pametni. Pročitali su mnogo knjiga, studirali, iskusili, znaju sve i svašta. A zašto? Ti ljudi žive u šabloni. Koliko članaka, knjiga, filmova i govora sadrže jedan te isti bar kod? Klonovi. Da ispadneš pametan sve što trebaš je spomenuti Danteov Pakao, citate Poea, Shakespearea, Freuda ili njihovog najnovijeg kompića Tupaca, – osvrne se “novitete” književnosti i filma – znati neke stavke Mozarta, Beethovena ili Bacha i na kraju opaliti jedan carpe diem ili sličnu latinsku frazu i čestitam, genijalac si.
Veritas je latinska riječ. I sviđa mi se. – Samuel udara kontru – Volim grčke filozofe i znam mnogo citata iz njihovih djela. Mnogi ljudi vole iste stvari; glazbu, književnost, slikarstvo, studiraju ih i pamte jer su nam njihovi autori ostavili svoja inspirirajuća i ispunjavajuća djela kao nasljedstvo.
Misliš da su Michelangelo, Picasso i Dhali stvarali da bi ih njihovi nasljednici kopirali? – nastavi India – Čehov, Nietzche? Kako bi stotinama godina kasnije njihove riječi ponavljale vojske papagaja? Stvarali su da bi drugima podignuli još jednu stepenicu na koju će se popeti, da dignu kriterije, inspiriraju. Nisu željeli biti posljednji u tom lancu. Naivno su se nadali da će drugi nastaviti njihov rad, a ne stalno se vrtiti u krug ne dajući im mira ni poslije smrti upornim zavijanjem njihovih imena. Dali su sve što su imali od sebe generaciji sljedećeg doba, a ona je preskočila. Do danas. I još uvijek skakuće. Draga nam populacija svijeta iza njih nije nimalo pametnija ni mudrija nego zna bolje kopirati i time profitirati. Ljudi uopće ne razmišljaju. Kao da je evolucija mozga negdje zakržljala i krenula unatrag. Oni ne uče od tih ljudi, imitiraju ih i prepisuju jer sami ne znaju bolje. Koriste mozgove za zbrajanje računa i briga, dana godišnjeg odmora, rata kredita i blesavih želja koje im se nikada neće ostvariti. U svojim su umovima postavili ogradu koja će im reći koliko imaju prostora. Oni odbijaju gospodariti vlastitom zemljom jer ih je strah hodati tamo gdje nema granica. Mene nije. – završi sjajnih očiju – Citiranjem bi dokazala manjak kvalitete vlastitih misli koju stoga, prikrivam ponavljanjem tuđih.
Samuel je pogleda zadivljen – Dobro, slažem se. U pomanjkanju originalnosti vlastitog mislilačkog poriva mnogi se predaju onome kojeg smatraju superiornijem i zbog toga i sami bivaju proglašeni takvima. Ljudi nekada i danas nemaju mnogo zajedničkog u tom pogledu. Život je drugačiji.
Život je kakvim ga napraviš. A razmišljanje o njemu ne košta ništa a svejedno je umrlo u Platonovo doba. Rijetki su oni koji imaju hrabrosti reći:” Pobijedi me! Budi bolji! Nastavi ono što sam ti dao. Ne drži me za ruku, sliniš po njoj.” – kaže nesvjesna koliko je i sama strastvena u tom govoru – Ali tko ovih dana treba to kad postoji televizija. Ljudi su glupi. Kad god zatrebaju nešto pametno okrenu se natrag. Jer naprijed nema ničeg.
Ima. – tvrdi Samuel – To ovisi o tome kako prostreš put kojim želiš krenuti. Vrijednosti života se mijenjaju kako se mijenjamo i mi, na gore ili na bolje stvar je pojedinačne diskusije. Da, srozali su se kriteriji, počevši od opće kulture i pristojnosti do poimanja poštenja, iskrenosti, braka, odgoja djece ili pak vjere, nade i pogleda na budućnost. Novac je na cijeni više nego ikada, a ljudi su za prodaju. Privatno i javno. No mi ne moramo biti jedni od njih. Tko su oni da nama određuju standarde dobrog i lošeg? Uvijek je bilo takvih i uvijek će ih biti samo što nekada nismo u tolikoj mjeri znali za njih. Danas ih besramno ističu u medijima i što je gore, od njih rade zvijezde predstavljajući svijetu krivu sliku života. No to mnogi rade iz obijesti i tko im je kriv. Nitko nikada nije uspio promijeniti svijet, samo sebe. A zar to nije dovoljno za tvoj svijet?
Kazaljke sata okrenule su se oko svoje osi tri puta prije nego što su temu priveli kraju. Gospođa Jody je pozdravila za laku noć u osam i trideset kada su India i Samuel shvatili koliko dugo razgovaraju. India je požurila u prizemlje kako ne bi ostala bez večere, a Samuel ju zadovoljno promatrao kako odlazi niz hodnik jer je uživao u njenom društvu i temi. Intelektualno i vizualno. Naime, obuzeta razgovorom India je pojela tri jogurta i gomilu voća na stolu, a potom i dalje otišla na večeru. Bio je to čudan osjećaj za njih oboje. Ovaj ton razgovora. Negdje između plauzibilnih dijaloga iskusnih protagonističkih lingvista oboje su se na trenutak prenuli začuvši zvuk odrona kamenja. Onog što se okrhnulo sa velike kamenite planine i kotrlja se nizbrdo u dolinu gdje će postaviti nove temelje prijateljstva. Ali ovaj puta, na ničijoj zemlji.
|
