|
Na prvi pogled to je vrlo lako zar ne? Samo budi ono što jesi. Laž. Koliko je ljudi ono što zaista jesu? Sasvim iskreni, bez straha hoće li ili neće biti prihvaćeni od strane drugih, voljeni ili nevoljeni, koliko nam je to važno?
Ili, stoji li pravo prijateljstvo i ljubav u onim srcima koja nas samo vole? Jednostavnošću ili kompliciranošću prožeti odnosi povezanosti jednako su snažni jedino ako su istinski. Ali koliko se ljudi traži u drugima, koliko u svima, koliko ih je samo jedno a svi, bez uzdužne premisivnosti što se krije u tijelu svjesnosti. Je li to usamljen put ako se dobrovoljno damo persifilirati? Ili su drugi kukavice ako se daju podčiniti?
Naravno, sad bi svi rekli u glas. A što ako je to jedini put do onoga što želimo? Bi li svatko od nas tada popustio, je li to dovoljna isprika, dovoljna cijena, dovoljna laž koji bismo si dovoljno uvjerljivo slagali da opravdamo manjak sebe a višak nekog drugog. Lažemo li tako svaki dan našim kolegama, prijateljima, ljubavnicima u strahu od neprihvaćanja kao prihvatljiv surogat za istinit ishod. Lažu li nam kolege književnici također, kada rade kompromise sa izdavačima, kada pišu komercijalne tekstove i djela za prodaju i dnevni neto utržak. Jesu li primorani? Je li to cijena uspjeha? Koliko se isplati Biti svoj?
|
