|
Kak ste kaj? Ili ča ima? Ma što je to sa svijetom?
Surfam ja tako surfam i, evo, nema mi druge nego otvoriti novi blog pa da se sva izanonimniram (slovkaj polako, uspjet ćeš) jer katastrofa je tu. Moram prikupiti svježa mišljenja blogerskog pučanstva i udijeliti koje svoje. Dobro, sva svoja, pa šta, moj blog. Dakle, temica je izražavanje i "kultura". Sjećate se toga? Teško. Mlađe generacije nemaju blagog pojma što je to a ja se samo prisjetim Branka Kockice i iako mi se u sjećanju zatelebano smiješi sa onim svojim pravilnim zubima, bar su djeca tada imala nešto zvano - odgoj. To je bio zadnji pokušaj odgajanja nižih ljudskih primjeraka (a koji nisu patuljci, odnosno "mali ljudi"), bar se na cesti čulo "Zdravo" pa ondak poslije demokracije "Dobar dan" a danas smo već prešli na "Puši kur.." Odlično. Zapravo, o ovome sam intenzivno počela razmišljati kada sam prije par dana pročitala post jedne kolegice stanarke i njen neodgojen jezik u kojem spominje i komentira poznata djela stara ah, kojih stotinjak godina, i kako ona kaže, uopće joj ne pašu pa ih je oblatila svojim malenkastim umom navodeći naveća imena književnosti kao dečke iz susjedstva koji joj i nisu baš nešto pa ih trača iza leđa. Moram reći, srećom, mrtvi su jer bi ih takav riječnik i iskazano mišljenje nesumljivo samostalno potjeralo u grob. Dakle ono što je trebalo ispasti cool jer, ona je u depri i sada je sav svijet grozan jer je sva luda i bezvoljna ispalo je, kretenski.
Ajmo secirati današnji ljudski riječnik kako na televiziji, radiju, na papiru, sve skupa. Danas su sve popularnije prostote, 90% a i više postova u svojim sadržajima ponosno ističu tekst okićen nebrojenim izrazima genitalija pa onda fekalija a ne zaostaju ni psihosomatske uvrede maštovitijeg karaktera koji dvoje spajaju u jedno. Moram priznati najviše me intrigira vodviljska samozadovoljština autora koji time ohrabruje i druge a oni pak na to rado pristaju pa se u tom obredu brojem odjednom nakupe kao muhe na .... Eto, kažu klin se klinom izbija ali u ovoj situaciji sumnjam. Da se vratim na svoju "kolegicu" i njen stav glede krepalih starčića koji njoj ne predstavljaju neki poseban đir, užasavam se na pomisao broja istih koji svoja neskromna mišljenja izražavaju javno na neukusno artikuliran način. Jer, pritom se nadovezuje nova misao: "Što je onda danas književnost?" Pisanje svakodnevice u kojem pisci opet pišu što i blogeri samo su dobili korice. Možda bismo, ako je javno mišljenje zaista takvo, trebali ukinuti te dosadnjakoviće sa popisa lektire u školama i dati djeci da čitaju o pičkama, kurcima, sranju, mudima, jebanju, travi, bombonima za odrasle itd...... Samo ću ovaj puta prekršiti vlastito pravilo o pisanju takvih odvratnih izraza u svojim tekstovima da čitatelju približim shvaćanje o niskoj stopi samopoštovanja onih koji se tim riječima ponosno diče od datuma do datuma kao i još nižem mišljenju koji čitalac stječe o njima. Možda bi oni svoju djecu u toj lektiri voljeli što prije naučiti takvom rječniku pa kad malac umjesto "Molim" i "Hvala" odvali koju pravu kako su ga u školi i naučili, roditelj će biti zadovoljan.
Stoga je vrijedno promisliti što je to nastalo od famozne slobodne govora i kako je čovjek sposoban zloubotrijebiti je na načine na koji nam prije 10 godina nisu ni padali na pamet. Najžalosniji je taj borgovski obrazac ponašanja Kud svi tud i mali Mujo pa se ovaj uzorak ljudske gluposti širi brzinom svjetlosti i napada sve one koji se pritom nisu zaštitili od visoke stope zračenja moždanih stanica te su asimilirani u podvrstu dvonožnog oblika ljudskog života bliskog papučici. Val kolabriranja u domeni razmišljanja ozbiljno je zahvatio Hrvatsku a fronta se prostire gotovo do svih većih gradova pa pošto i sama živim u jednom plašim se, hoće li biti redukcije struje ako virus počne tamaniti oboljele?
|
