SarahBernardht

srijeda, 25.10.2017.

zagrljaj

sva radosti moga tijela
sva moja radosna divljino
grlim te zagrljajem
nalik naru razdragano
iz kojeg će poispadati
sve one sočne koštice
moje predane krvi

osluškujem ti srce i mirno stojim
kao đak susprežući ljuljanje
na taktove muzike ( zbilja svira )
pomno prateć
hoće li ti na leđima izrasti koje krilce

grliš me zagrljajem bez dodira
i ja razmišljam kako je to moguće
i da li je taj tvoj zagrljaj dovoljno
širok
da u njega stanu

da u njega stanu sve priče moje
ljuljačka od kukuruzovine
talog crne kave u kojem sam si
izgatala sreću ( budem li pažljiva )

hoće li stati
sve ptice koje sam otključala
pa im dirigirala u suton
a one su pjevale do jutra, ko pijane
kad sam se ja već odavno umorila
od života

od života u kojem su svi do jednog
vlakovi vozili u nepoznatom smjeru
zima pustih i proljeća zamagljenih
suzama

oblacima koji ličili su dugorepim pticama
smrznutim glavicama suncokreta
raspuknutim smokvama poljubaca

25.10.2017. u 16:07 • 8 KomentaraPrint#

petak, 20.10.2017.

Zlatni dani


Takvi su dani.
Sunce majstorski prosijava svoju posljednju
toplinu i bakar
kroz lišće i trepavice,
tvoj šapat u zoru
kroz svilenkaste niti buba i cvijeća.
Sunce rudari zlato,
daje da ga ispijemo do dna i nazad,
mirišući poslije na grijeh.
Zrakom mirišu putovanja,
korijenje koje će truliti,
stabla koja treba grliti.
Zrakom putuju paukove mreže,
produljene sjene,
drhtaji srca koja zebe.

Zlatni su dani, dušo,
a dani bez tebe.







20.10.2017. u 14:44 • 11 KomentaraPrint#

utorak, 17.10.2017.

kontrapunkt

Bez ikakve nade
živiš i stariš
i ima ona jedna bora pored usana
tanka još
u kojoj gušiš se od jebenog plača
nad točno određenim pjesmama
dok maštaš kako si ih preboljela
puštaš ih puštaš
jer gle,
ili ćeš se ugušiti ili nećeš

dok nad nečijom fotografijom lijepe zrele dunje
Facebook te pita
da li je to prikladan sadržaj

ti ni ne slutiš da si možda
nečija dunja




17.10.2017. u 12:10 • 5 KomentaraPrint#

petak, 13.10.2017.

SUNČEVA EKLIPSA

planete odgurujem jednopotezno,
bez milosti i na mah
sanjivo i odsutno
kao da me ničeg nije strah
gledajući u daljinu zamućenih leća
i pričajući, pričajući
ajme, koja je to bila sreća!

o, kako sam samo sretna bila
kako me volio, čovječe, kako me obožavao
da si samo vidio.....!
..bila sam ti njeg'va vila...ahaa!
- pa gdje ti je onda sada ?
( osjetim žalac ljubomore )
pa razumno, i ja se pitam, a negdje gore,
( pokažem nebo )
valjda sam mu dosadila.

I svaki put odlučim važna
da neću reći sve
prešutjeti treba i ljubav i njega
( šutnja je nekada spona snažna )
žena bez tajni - ko cvijet bez mirisa
ko sunce bez pjega, ugasli sjaj

no pa kada već pita,
bijesan od neviđene konkurencije,
ja mu umah dadem sve preferencije:
i uvod i zaplet i kraj.

Planet je u šoku.
Planet podrhtava.
Kuha se s povrćem u mom woku.
Upravo mu oduzeh pravo na život,
postaje jedna groteskna lava...
vidi na što liči...
Uskratih mu vodu, kisik i toplinu.
Gađah ga asteroidom TC4...

I ne, neće reći: Sunce, kako si ti jaka žena!
Sa svoje će putanje sići.
Vidim svakom svojom pjegicom
kako se boji da će biti idući koji će otići

Tada povratim samo sebi svojstvenu žarku maglicu
gravitacija nam se opasno zaklima
da liči na osmijeh namjestim pjegicu
i nestanem u pramenju dima.






13.10.2017. u 12:12 • 7 KomentaraPrint#

srijeda, 11.10.2017.

Sunčeva galaksija

samo i jedino zato jer se nešto ne događa
Ovdje
ne znači da se ne događa
Nikako
Govorio si
i nije sve onako kako se čini
Rekao si
da ti mirišim na
Sunčev sjaj
pa to sa sjajem onda nađem
u knjizi nekoj o tinejđerima
par godina kasnije
kad te više nije bilo
Tu

ovaj ovdje glumac kaže mi
Sunce
pitam ga: molim?
mislim
možda mi se učinilo
pa me poljubi slučajno tamo
U moje obzorje
gdje se vrat nježno
pretvara u rame
i ništa drugo
i ništa drugo

ako je Ahilu peta ranjivo mjesto
meni je to oduvijek bilo
prepoznavanje

dođe mi da skočim na njega
ovakva tužna i izgubljena
ovakva željna i izlomljena
da ga ljubim i diram dugo
dok ne izgubi dah
da me prestane tako zvati i tako slučajno ljubiti
baš di boli

( a boli svugdje i nemoguće je pogriješiti )

pa odskočim par metara dalje
od njega
u svemir beskonačni
( sunce je bolno i sunce se kvari )
tamo nastavljam odgurivati
druge pohlepne planete








11.10.2017. u 12:25 • 9 KomentaraPrint#

četvrtak, 05.10.2017.

kada postane neizdržljivo

primim si obraze s oba dlana
onako kako si mi
ti
i dođe mi krivo što si tada
ne mogu poljubiti i
čelo

šutim, ne pišem, plitko dišem
jer
udahnem li
progutat ću svu pustoš koju si ostavio za sobom
izdahnem li
izaći će ljubičasti leptiri
i žalostiti ljude

Stog šutim, ne pišem, plitko dišem
a postane li neizdržljivo
poljubim si koljeno
i primaknem ga bliže

čelu






05.10.2017. u 12:08 • 5 KomentaraPrint#

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< listopad, 2017 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30 31          

Prosinac 2017 (4)
Studeni 2017 (3)
Listopad 2017 (6)
Rujan 2017 (2)
Kolovoz 2017 (4)
Srpanj 2017 (4)
Lipanj 2017 (5)
Svibanj 2017 (6)
Travanj 2017 (9)
Ožujak 2017 (6)
Veljača 2017 (5)
Siječanj 2017 (7)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Linkovi

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se