20

ponedjeljak

kolovoz

2012

GOST VIŠKA



Danas je baš bija lip dan. Prekrasan. Sunčan. Ko stvoren za provest na plaži. I to Makarskoj. A eto slučajno, tako se i trefilo. Iša doli strini odvest pet vrića kumpira i po cilon onom čelopeku u autu bez klime prokuva dok sam doša doli, pa unda prokuva dok sam sve istovarija i prinija joj u konobu, a onda me oblija znoj kad san manija onu pivu od limuna. I kontan unda da sad ne iden tako znojan i skuvan odma kući, da je najbolje otić do Ferijalnog stopit guzicu i malo ležat da uvatin 0, 72 promila vitamina D, koje će mi suce dat kroz kožu, ako se izložin jedno po ure srpanjskom suncu. I oša ja lipo do Ferijalnog, parkira kraj ceste, nisan platija parking, spustija se do plaže, malo bacija oko da vidin raspored sisa i guzica, i onda se upasa između dvi koje su već zalegle na makarski solbun. A i sam volim kad ima malo solbuna, da nije žalo, ili ne daj bože one stine koje su veće od papuče Nikole Vujčića. Ove dvi su očigledno od jutros na ležanju, cile su usporene, i kako sam primjetija nisu od velikih tjelesnih aktivnosti, čak in je lino i zaplivat. Samo leže ko gušerice i upiču se. Razmišlja san bili upa u komunikaciju, ali opet da ne ispadan odma pametan i savjetodavan primuča sam i lega na šugoman šuteći, sve kontajuć da će ova jedna kad-tad skužit da bi se morala povuć u lad. Jedan je bila crna, i već je dobro uvatila boje, izgleda ko domaća šta se sunča od prvi maja, al ova druga je izgledala ko talantara iza badnja. Blida da ne može bit bliđa, a suce je opičilo da su joj bedre došle ko obrazi Damira Polančeca. To neće spasit ni oni jogurt s onin dobrim bakcilima. Ili kako se već zove ta izmišljotina mliječne industrije. Uglavnom, jasno mi je da ona nema ili uopće ne zna za one kreme s faktoron. A kako će i znat kad je vjerojatno cilo vrime u nekoj konobi, između badnja i zida. Kako vidin da bi i mene moglo opalit sunce lipo san zapliva, opalija jedan kraul, onako po vlaški, rekli bi ćuškavci za sve nas koji razbacivamo rukan kad plivamo, i tako san dopliva do bove od kaića. I unda san se lipo popeja na kaić i sidija na njemu dok se nisan osušija. I odmorija. Usput. I baš mi bilo drago šta je ćuškavac priveza svoje vozilo-plovilu tu di se ja kupan. Baš dođe ko neko guvno za odmorit. Al počelo mi bit vruće. Kontan moga bi manit gori u kafiću još jednu pivu s limunon pa onda kući. Otpliva do kraja, kad jebi ga, sitija se da je lova ostala u autu. Neman u kupaćin ni lipe. Lega opet malo na žalo, gledan onu talantaru i vidin da žena ima sise prva liga . I to ne prva HNL-a, nego baš Premiership. Normalno, buljin ispod naoćala i baš me briga što se ona sunča u toplesu i što su joj bradavice već prominile boju, ali što bi je opomenija da sebi napravin štetu. Ako joj kažen da ćeš joj izgorit bradavice obuć će kostim, unda neću imat u šta gledat. Zato neka gore. Ali isto ne moreš dugo. Vruće. Ležin uru vrimena, a ništa nisan popija. Dehidrirat ću. Izgorit će mi mozak. Od vrućine i njezini bradavica. I sve kontan, da iđen ća. Obuka majcu, počeja slagat šugoman, i sitija se onoga texta iz Makarskog primorja o gostima koji su višak. Koji se samo sunčaju i kupaju, a ništa ne troše. Baš san se osjetija ko gost viška. Nisan platija parking, nisan popija pivu, nisan u onoga maloga kupija kukuruz, nisan kupija sladoled, a okupa san se, odmorija na ćuškavčevu kaiću, šugoman mi je dvi ure zauzima kvadrat plaže, i još san naparija oči na sisama i sve to na račun makarskog turizma. Ali kad sam se već osušija, iđen ća. I krenen lagano, i dođen do ceste, kad sitin se Ive Ćurkovića. On je napisa kako gosti viška još i pišaju u more, a ne koriste wc.
Unda san se lipo vratija, stavija stvari kraj blide, odgega se do mora i lagano upliva do pasa, jedno metar dubine, i ko da nije moj posa, popiša se.

08

srijeda

kolovoz

2012

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.