02

subota

lipanj

2012

FLEX TIME JOB

Najviše volin rano lito. Kad ćuškavci počnu izbacivat prognoze za turističku sezonu, a naši broje pare od jagoda. Sve nekako oživi, taman je toplo koliko triba, nisu baš prevelike gužve na plaži, a počnu stizat prvi stranci za obnovu engleskog i ostalih jezika, koje smo zaboravili priko zime. I tada lagano počnu stizat i ovi naši raznorazni rođaci i poznanici iz raznoraznih dalekih zemalja. Neki su mi zanimljivi, a neki manje zanimljivi, i proporcijalno tome se i volin družit s takvin likovima. Jedan od onih koji je uvik zanimljiv, i koji dođe ama baš svako lito je Marko Antonio. On je zadnjih petnestak godina u Australiji. Ili ti ga West Australiji, kako bi on reka. Marko je bija zanimljiv i osebujan lik i prije nego li je otiša priko bare, a sada kad je steka svjetska iskustva još je zanimljiviji. I unda, na početku uvik iđe isti đir; javljanje ko da ti je rođeni brat, pa zatin obavezno di si, kako si, i unda malo šira priča; di radiš, kako ti je u tuđini, je si li nas zaboravija i jesi li naučija njiov jezik.
I unda se Marko Antonio razveže. Priča o njegovome poslu uvik traje duže nego li je on tamo na poslu. Na početku mu nije lega taj zapad i taj njiov sistem, nekako mu se učinilo da je to malo previše rada za njegov organizam. Nije da je on loše konstrukcije za radit, ali da je on bija za ljute fizikale ne bi on ni iša od kuće. Zato se on odma uključija u njiov sindikat i dobro proučija radnička i sva ostala prava. Jer, jebi ga, tuđa zemlja, ko će brinit o tebi ako ti nećeš. Ajde, kontan, mudro zbori. Ali uvik mi dođe s milijun nepoznanica koje nekako niko ne mogu ubrat. Pa ga onda zapitkivan.
-Kako to da možeš svake godine doć u Hrvatsku po misec-dva?
- E stari moj, nisan na prvu, ali sad kad san ja skužija sistem mogu doć svake godine – govori Marko.
-Ali kako ti daju da odeš tri miseca? Svako lito?
- A čuješ, mogu birat! – kaže Marko odvažno.
-A jel? Šta radiš, na kakvoj si poziciji?
- Pa ja san ti na više pozicija, kako kad, nekad radin fizički, nekad vozin viljuškar, a nekad i oni mali truck.
-Jel zato možeš otić kad oćeš?
-Nije. Nego možeš birat kako želiš radit u firmi.
-Šta možeš birat, kako?
-Možeš birat oćeš li radit full time job, ili flex time.
- U čemu je razlika?
-Ako radiš full time job, unda radiš svaki dan osan sati i imaš godišnji 28 dana, i to kad ti oni odrede, kako se dogovoriš. A ako se odrediš za flex time job, možeš radit kako te volja. Možeš radit „duge ure“, možeš radit deset sati dnevno, možeš dvanest, a možeš i četri. Kako te volja. I možeš otić na odmor koliko ti paše. I više puta godišnje. I možeš uzet holidej kad te volja. I unda kad prođeš holidej opet se vratiš na job.
-Hm, onda, bit će to slabije plaćena dnevnica?
- O no, kad si na flex time job veća ti je satnica. Oni što rade na full time job imaju 15 dolara na sat, a ja na flex time iman 17.
- Pa u čemu je unda kvaka? Bolje je radit na flex time. Veća ti je satnica, možeš ić kad te volja, radit kad te volja, uzet holidej kad te volja. Zašto onda svi ne rade na flat time job.
- E jebi ga, kad si flex time job nemaš pravo na sick!

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.