utorak, 21.02.2017.

sličica veljače


...siv, vjetrovit kasnozimski dan, nebo se rasteže poput lijene mačke, komadić bjeline između tamnih nijansa izgleda poput krika...što će nam nebo danas ispljunuti, iskašljati, koliko smo bili dobri ?! strpljivo čekam dok slušam glazbu, minute su se natisnule uz moje srce, i maze ga, još malo i dogoditi će se čudo, ponovno ćeš vidjeti novi nebeski prizor, i osjetiti ćeš trnce od glave do pete, ne sanjaš li uvijek o tom osjećaju ?! Daniela, Daniela, otvori širom oči i sanjaj...sanjaj, sanjaj...život je niz snova utkanih u svevrijeme, i ne slušaj druge što govore, slušaj samo otkucaje srca, meditaciju ljubavi od koje si stvorena i leti svojim nebom, leti što dalje i duže, leti kao da ne postoji ništa drugo, i vjeruj, nadaj, voli, kao onda, dok si pjevala ležeći u visokoj travi...


16:58 Komentari (7)

<< Arhiva >>