Ima mnogo stvari u Kronici i Dnevnicima, koje su pomalo čudne, nevjerojatne i ne priliče Gospi. Ovdje ćemo iznijeti samo neke koje su, po mome mišljenju, dosta karakteristične za međugorske događaje.

Neprikladne stvari.

Najprije moramo spomenuti - Kronika 18. kolovoza 1982.), da “Mirjana kaže da u viđenjima sve
nebeske osobe (Isusa, Mariju, anđele) promatra trodimenzionalno, dok zemaljske osobe dvodimenzionalno (fra Jozo,
nekog od vidjelaca”).

Međutim u Kronici i Drugom dnevniku napisano je da je Gospa 19. listopada 1981., dok su neka djeca uz kotao za pečenje
rakije pjevala pjesmu o fra Jozi Zovku, Gospa vidiocima u kući pokazala fra Jozu, koji je tada bio u zatvoru, i dala pozvati izvana djecu koja su pjevala da fra Jozo “vidi kako slave Boga i njega”. Jozo je poljubio djecu, “Gospa je poljubila Marinka (Ivankovića)”, jer je “Marinko dosta žrtvovao” za vjeru. Kako “dvodimenzionalni” fra Jozo može ljubiti djecu? Da li i fra Jozo ima bilokaciju? On pozdravlja fra Zrinka i fra Tomislava.

U Drugom dnevniku, 21. listopada 1981. zabilježeno je da je Vicka s Jakovom i svojom sestrom razgovarala “o Jozi da
nam ga je viditi danas kako se on osjeća i što će s njim biti (bilo je fra Jozi suđenje, primj. N. B.). Kad u tom trenutku naša soba je bila sva u svjetlosti...

Gospa je došla. Prikazala nam je Jozu. Jozo je bio veseo i smijao se na nas. Rekla nam je da se ne bojimo za Jozu on je svetac to sam vam davno rekla”. Gospa fra Jozu proglašava svecem, pa možda zato i može ljubiti djecu, iako je “dvodimenzionalan”.

Napominjem da u Kronici i Dnevnicima na mnogo se mjesta spominje da vidiocima Gospa pokazuje fra Jozu dok je bio u zatvoru. Isto tako i druge vidioce koji se nisu nalazili u Međugorju.

Tako prema Kronici i Drugom dnevniku, 12. studenoga 1981.: “Čim je došla započela je vjerovanje što smo prihvatili.
Kad smo došli do ‘rođen od Marije vazda Djevice’ ona se iz dragosti iz sveg grla nasmijala” (kurziv N. B.).

Prema Trećem dnevniku, od 10. veljače 1982.: “Najdraža je molitva (Gospi, primj. N.B.) Vjerovanje, ali kada ga molimo
onda se Gospa samo smije.”

Na mnogo se mjesta spominje da se Gospa ovako bezrazložno smije, pa i onda kada govori o veoma ozbiljnom “hercegovačkom slučaju” s dvojicom kapelana!

Gospa, prema Kronici i Drugom dnevniku, od 22. studenoga 1981., otkriva “špijune” na ukazanjima. A prema istoj
Kronici i Drugom dnevniku, od 7. prosinca 1981., ona susreće na putu Vicku i Jakova prema Jakovljevoj kući i kaže im da
požure, jer je “ona već u kući. Zasmijala se na nas i otišla kao jedan oblak”; a kad su došli do vrata, “ona je već bila u kući”.


Kronika i Drugi dnevnik, 8. prosinca 1981.: “Ispod Gospinih nogu se ocrtavala neka velika tama kao dim i pepeo. Gospa
je lebdila a tama i dim se oko nje širio”.

Drugi dnevnik, Kronika ukazanja, od 26. listopada i 29. studenoga 1981. i u rukopisu Prvoga dnevnika na tri mjesta
Gospa započinje pjevati, pa i pjesmu “Kraljice svete krunice”.

Gospa, prema Kronici, od 7. siječnja i 11. travnja 1983. i 4. lipnja 1983., vidiocima priča svoj životopis. “Priča im i gledaju
je u njenom razvoju”, i to u nastavcima kao na filmu.

To čini svakome napose i, kako se čini, nekima u “skraćenom izdanju”, jer je Jakovu završila pričanje 11. travnja 1983.,
Ivanki 22. svibnja 1983., Vicki negdje u 1985. godini. Gospa se pojavljuje na koru u crkvi “gleda narod i smije se”,

kako je zapisano u Trećem dnevniku, 24. veljače 1982.; “drži ruke raširene i lebdi s jednog mjesta na drugo”, Treći dnevnik,
7. ožujka 1982., a, opet prema Trećem dnevniku, 12. ožujka 1982., u nekoj kući za vrijeme ukazanja počinje pjevati “Kriste,
u tvoje ime”, ali ne ispočetka nego onu strofu do koje je zadnji put došla, a “mi smo za njom, a ona sve okolo nas kruži
po onoj sali i stavlja ruku na našu glavu” (kurziv N. B.).

Vicka priča kako su imali viđenje 30. lipnja I981. u Cernu, susjednom mjestu udaljenom od brda ukazanja nekoliko kilometara:
‘’Mi smo otale vidjeli Podbrdo i narod na njemu. A kada smo mi počeli moliti, nad narodom se ukazao neki svijetli
oblak, ali odmah se vidilo da je to Gospa. Mi smo je brzo jasno vidili. Plovi po zraku... Haljine se na njoj nišu. Plovi, plovi pravo k nama. To je nešto divno bilo.” (...) A odlazila je “Isto kô kad je i dolazila. (...) Opet je polako plovila prema Podbrdu. Spustila se nad oni narod što gori čeka i nestala”.


Ivan kaže da se Gospa, kad dolazi, pretvori u pticu i tako se spusti ili moderno rečeno “aterira”.

Ovo već ulazi u suvremenu fantastiku svemirskih brodova, nasuprot onomu što tvrdi abbé Laurentin, da Gospa ne
dolazi iz svemira kao neki svemirski brod.

Vicka svojom rukom bilježi 14. ožujka 1982. u svoj Treći dnevnik da je u 6 sati i 15 minuta ujutro pogledala na Križevac “i odjednom sam ugledala Gospu isto kao preda mnom stoji i obilazi oko križa i to lebdeći u zraku, jednu je ruku držala naslonjenu na križ“. To je bilo zimsko jutro kad se još nije bilo sasvim ni razdanilo, a udaljenost je bila možda 1 i pol do 2 km.

Kakva smisla ima to rano jutarnje Gospino “lebdeće” obilaženje oko križa?