igra u pijesku

ponedjeljak, 30.03.2009.

Jugo....

Današnji olujni jugo spriječio me u nastavku mojih svakodnevnih šetnji ovim gradom, a njegovi udari o prozore kao da žele ostaviti me budnom i remetiti ovaj nedjeljni mir, tišinu doma u kom živim.
Ili, mi to moja omiljena uvala šalje pozdrave.... Ili, zove me...

I sjetih se olujnog juga za boravka na otoku.

To malo mjesto na otoku Hvaru, taj kratki boravak u istom, ta mala, velika porodica, ostavila je zasigurno duboki trag, ili, bolje rečeno, zauzeli su jedno od mjesta u mom srcu, u mom oku, u mojim sjećanjima.

U ranim jutarnjim satima dok je još cijelo mjesto bilo u dobokom snu, prošla bih pored, već pomenute crkvice, nastavila kroz kamp prema mojoj omiljenoj klupi, gdje bih upijala mirise mora i borovine. Pogled mi je lutao od jedne, preko kampa, sve do druge plaže.

Nigdje nikoga, svi su spavali, tako i kamperi u svojim šarenim, malim, velikim šatorima, smještenim ispod guste borovine, između niskih zidića - kamenih ogradica, na zemlji, kamenu, nema betona.

Sjećam se, jednog ranog jutra, gotovo naletjeh na uspavane kampere poredane kao sardine u vrećama za spavanje.

Voljela sam i sjediti na kamenu, uživati u miru i tišini i laganim dodirima mora. Voljela sam i kad bi se pokoji val zaletio u hridi raspršivši se u milion kapljica koje bi se našle na mojoj kosi, cijeloj meni.....

Tako i tog, jednog jutra, sjedeći na istom kamenu, uživajući u pogledu... Iznenadi me nagla pojava vjetra. More se uznemirilo. Svaki njegov slijedeći udar o hridi bivao je sve jači i jači. Gotovo me okupao. Morah se maknuti dovoljno daleko, ali i dovoljno blizu kako bih i dalje osjetila milione raspršenih kapljica....
Ostah tako neko vrijeme, žmireći, raširenih ruku, grleći svaku kapljicu donešenog vjetrom, mora, sve dok me nije pomaknuo, gurnuo.
Sad je već postalo opasno ostati. Nošena naletima olujnog juga, vratih se u kuću, ostavivši vrata otvorena.
Željela sam i dalje slušati, a i osjetiti stvarnost mog življenja na jugu, uz tu moju vječnu ljubav....
Ljepota otoka doprinosi osjećaju te stvarnosti.....

Nebo se natmurilo od tamnih oblaka..... More je udaralo sve jače i jače, cijeli prizor je djelovao pomalo i zastrašujuće....

Ipak, ja sam uživala.....
I sad uživam, sjećajući se, i sa osmjehom jer znam, ponovit će se.....