Gradska pahuljica

Win-Lose-Win

Gledam se jučer u ogledalo cijeli dan... i čudno mi je nešto, ne mogu skužiti kaj... Spremam se danas ujutro jer sam išla konačno malo do grada, na kavicu s frendicom i skužim... blistam! Kosa mi je sjajna iako je nisam oprala duže nego što želim priznati u javnosti :-) Ten čist, umjerene jednolične nijanse s malo sjaja... Oči također sjaje... Doslovce sreća izvire iz mog tijela preko lica!
Ne znam je li to od sreće što mi život u zadnje vrijeme teče neočekivano dobro, ili od zavidne količine vođenja ljubavi u proteklom tjednu, ili mi se lice naprosto oporavlja od Londonskog smoga :-)
Štogod bilo, sviđa mi se... Danas sam stavila malkice maskare i malo svijetlog rumenila i izgledala stvarno svježe i sretno :-)

Dragi je danas otputovao u Rim, i koliko god mi fali, drago mi je da je otišao. Znam koliko mu to puno znači, ipak je on još uvijek na početku svoje karijere i ovo mu je odlično iskustvo. A i novi grad... to je uvijek odlično.

Danas sam bila s frendicom na kavi i uznemirena je jer joj dečko počinje raditi sljedeći tjedan te je već sad počeo dramiti oko toga. Vjerujem da netko tko nije "proživio" prijelaz sa studiranja na rad, bilo osobno ili putem dečka, ili oboje, ne može razumijeti da je riječ uistinu o velikoj promjeni. Htjeli mi to ili ne, posao će doći na prvo mjesto. Jer on/ona mora doći ujutro raditi svaki dan. Mora ostati duže ako situacija zahtijeva, a ako ste manager bilo kakve vrste, situacija to gotovo svakodnevno zahtijeva. Ovdje treba uračunati i vrijeme koje se troši na put do posla i kući. I činjenicu da više ne spava duže od 8 sati dnevno, već vrlo često puno manje. Rezultat: umor.
Kad smo dečko i ja oboje počeli raditi, naši susreti su se razrijedili. Prije je to bilo svakodnevno, i mislila sam da bih umrla dva dana bez njega. A onda... kad se nađete na kavi i ne možete skužiti koji je umorniji od vas dvoje, kad cijelo vrijeme šutite od umora i truda da držite oči otvorenima, držite se za ruku i nemate snage za ikakav strastveni poljubac... onda shvatite da mučenje druge osobe i sebe nije ljubav.
Ali nije sve tako crno. Razrijeđeni posjeti dovode do jedne odlične stvari - zaželite se jedno drugoga. I vikendi odjednom postanu vaše posebno vrijeme kada razmišljate samo o tome da udovoljite jedno drugome. Najčešće se to svodi na satima dugo ležanje jednog kraj drugog uz nježne dodire i poljupce. A to je stvarno preslatko :-)

Tako da sam prijateljici objasnila da se ne boji, ali da se pripremi da će prijelazno razdoblje biti teže... Ali svaki put kad izgubiš nešto, dobiješ nešto drugo... što nije nimalo manje vrijedno :-) I počneš više cijeniti ono što imaš... A mislim da svi mi premalo cijenimo ono što imamo...


28.08.2007., 22:50 || Komentari (2) || Isprintaj || ^ || #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se