Zove li se ovo sreća?
Vrijeme pokazuje svoje. Konačno odrastam. Inače sam, kao što ste primijetile, vrlo emocionalna osoba i oduvijek su me svi mogli vrlo lako i vrlo brzo povrijediti. No, s vremenom sam očvrsnula. I možda nisam čak ni toliko postala jaka, koliko sam shvatila da postoji samo jedan jedini način za biti sretan na ovome svijetu --- smanjiti očekivanja. Kada puno očekuješ od ljudi, uvijek se barem malo razočaraš. Ne treba naravno ni totalno maknuti očekivanja iz svog života, jer svatko od nas ima neke „standarde poslovanja“ koji se moraju poštivati, ili naš „bottom line“. Isto tako, prestala sam od života očekivati da mi pomaže, od sudbine, od energije u zraku, ili što god to bilo.
I sada sam sretna. Mirna, opuštena. Prvi put u životu nemam sve zacrtano, objašnjeno, isplanirano, racionalizirano... i odgovara mi. Sve što mi se dogodi u životu, tko kod naiđe, sve to prihvatim sa smješkom... i veselim se malim stvarima...
Krenula sam na more sama. Tu su bile neke frendice, ali nisam s njima provodila cijele dane, nego većinom sama sa sobom. Našla sam se nekoliko puta s frendom na piću, počela zalaziti sama u jedan kafić i tamo se sada uistinu osjećam kao kod kuće. Čekala sam i nadala se da će mi dragi doći za vikend... Došao je... Na 10 dana :-) Totalno neočekivano, neplanirano... Kada sam ga prije molila da dođe, izmotavao se... Sada ga nisam uopće pitala... Ali došao je... I uživamo jedno u drugome kao nikad dosad. Išli smo dosad samo jednu noć van, u subotu, i bilo je super super... Svaku noć smo doma, na terasi, pijemo vino, pričamo satima... Povezujemo se... Ponovno si vjerujemo... Ponovno uživamo u zajedničkim trenucima ne razmišljajući što će biti sutra, što će biti za godinu dana... Vrijeme će pokazati. Ali sada, danas, uživamo.
Brat mi je također tu sa svojom curom, u apartmanu do... Roditelji su mi uredili još jedan apartman, tako da sad oboje imamo svoj za sebe... Pa se ne gužvamo u redu za kupaonicu, i ne moramo čekati da ovo drugo ode negdje da bi mogli... hmhm... znate :-) I sada, kako nemamo razloga za svađanje jer ne živimo ni u Zagrebu niti tu više zajedno... sada smo opet prijatelji... kao prije. I ne mogu vam opisati koliko mi to znači. On mi je uistinu jedna od najvažnijih osoba u životu.
Uplatili smo karte i sve za put. Idemo u Belfast, Dublin i London. Na 11 dana. :-)) I idemo tek 8.8. tako da ću biti sa svojim curama tjedan dana na moru jer one dolaze 1.8. Sve se super poklopilo....
I tako, cure moje, ja ovo ljeto stvarno ništa nisam očekivala, a dobila sam tako puno........ Nadam se da mi i vi uživate, svaka na svoj način... Nemojte se ljutiti što vam ne ostavljam komentare, čitam vas svako malo, ali ovdje imam JAKO JAKO spori internet tako da mi treba oko 7-8 minuta da procesuira jedan komentar... a spajam se preko pretjerano skupog T-coma, gdje sat vremena platim ko cijeli mjesece Adsl-a u Zagrebu.... Velika velika pusa od vaše pahuljice....
morske brige :-)
Ne znam jesam li spominjala, ali prošlog tjedna sam upoznala jednog dečka na onom seminaru. Vrlo drag, pametan, osjećajan dečko.... nije mi fizički privlačan, ali mi je u njegovom društvu jako ugodno. Em što nas trenutno more slični problemi (nedavno je diplomirao), em što me konstantno obasipa komplimentima... I to vrlo izravnim i iskrenim komplimentima... Uglavnom, ja se njemu jako sviđam, ali on zna da sam u dugoj vezi. No, unatoč tome, on nastavlja s komplimentima, a ja ga ne zaustavljam. Je li to grozno??? Ja nemam apsolutno nikakve namjere s njim, ali mi tako paše čuti tako neke stvari... Jako je i brižan prema meni, pa kad smo svi zajedno išli van u petak, stalno je pazio gdje sam, treba li mi što i slično. Mislim i moj dragi pazi na mene kao oko u glavi kad idemo van, ali mi ne šalje više porukice svako malo, ne obasipa me komplimentima stalno... I jasno mi je da nema smisla da mi svaki dan govori da sam mu prekrasna, ali ipak mi je lijepo to čuti od nekog drugog. Znam da sam sebična što zavlačim ovog drugog, ali ja mu nisam ni na koji način dala do znanja da ja želim nešto s njim više od prijateljstva.
U subotu predvečer sam došla na more. Išla sam van s frendicama koje tu također ljetuju, i bile su na misiji – alkohol i dečki... Kako sam se ja pretjerano oblila prošli vikend, a i u petak sam bila vani, ostala sam na dva pića dok su one popile... uhh... previše. Dečki naravno, kako to uvijek biva, i nije bilo pretjerano na vidiku... I predjutro kad sam se vratila kući, pogledala sam prema zvijezdama. Inače, iznad moje kuće se nalazi Veliki Medvjed i imam neki ritual da ga „pozdravim“ i zamolim da prenese moje pozdrave nekome... Tu noć sam bila tako sretna što imam svog dragog... nekoga tko te voli... sada mi je pasalo to smirenje, saznanje da ne moram stalno biti u „potrazi“ nego mogu uživati u svakom trenutku jer imam već to nešto što svi tražimo....
Ujutro sam vidjela njegov propušten poziv :-) Medo je poslao pozdrav ;-)) U subotu su dragi i frend roštiljali, išli veslati, a jučer su ronili... Znam da moj dragi uživa u svim tim stvarima, ponajviše zato što nema priliku to raditi tako često, i bilo mi je drago, iskreno drago što je sretan... I nimalo ljubomorno što to nije sa mnom. Nekako odrastam. Svjesna sam da svi imamo potrebu za različitim stvarima, ljudima i bilo bi suludo da budem ljubomorna na to. Recimo ja nikad nisam voljela biti sama. Ali s vremenom sam razvila potrebu da se posvetim samoj sebi. I prošli tjedan nisam imala ni trenutka slobodnog vremena za sebe, osim u snu, i postala sam baš nekako nesretna... Tako da sam jučer cijeli dan posvetila sebi. Sama sam otišla na plažu. Uvijek sam se toga grozila. A sada? Zašto ne? Dovoljno dobro izgledam da si to mogu priuštiti ;-) Nisam otišla na ovu totalno „hip“ plažu, nego malo dalje gdje još uvijek ima puno ljudi, a i ljepša je plaža sama po sebi... Sunčala sam se, čitala... Ja sam ionako takva na plaži, svejedno mi je ima li koga ili ne kraj mene. Danas najvjerojatno isto idem solo, a prije toga idem na ručak u restoran... Tako ja svake godine, ne da mi se kuhati samo za sebe...
Sinoć su mi se frendice trebale javiti za izlazak, no javile su se tek oko ponoći, a ja sam već ugasila mobitel... Dragog sam zvala oko 8, bio je u autu, vraćao se za Zg. Rekla sam mu da mi se javi kad stigne... u 11 se još uvijek nije javio pa sam se zabrinula... poslala sam mu poruku jel stigao... odgovorio je da je upravo ušao u kuću, da se ide istuširati i spavati te da će me nazvati sutra... Bez volim te, pusa... ništa... Budući da je „poanta“ cijelog ovog njegovog izleta bila da on razmisli o svemu, o nama, zabrinula sam se... Poslala sam mu poruku i pitala jel me još uvijek voli, barem malo? Dugo nije odgovorio... Činilo se satima... Ugasila sam mobitel od nervoze... pokušala zaspati, ali nije išlo. Konačno sam upalila mobitel. Stigla je poruka: „Puno, fajiš. Vt“. Od osjećaja olakšanja, suze su mi počele kliziti niz lice... Stvarno sam se zabrinula da će mi se to ponovno dogoditi... Da ću se malo opustiti i da će se on predomisliti... ali nije... još samo da mi dođe u petak da ga zagrlim :-))
...
Ovaj tjedan mi je stvarno bio naporan jer sam svaki dan išla na predavanja, a poslijepodne bi išla van ili s dragim ili sa ekipom sa seminara.... I sinoć smo bili vani :)
Dragi i ja smo još uvijek li-la, ovisno o danu... U ponedjeljak smo se opet svađali/razgovarali... On se ne može ili ne želi opustiti nego je često napet, bezvoljan... Jučer je otišao s best frendom na more na vikend, i iako sam željela da ga provede sa mnom, drago mi je da je otišao. Da se opusti, zabavi, razmisli o svemu... Znam po sebi ti se sve razbistri kad se malo makneš iz Zagreba...
Ipak malo napredujemo, baby steps :-) Odveo me na kavu u jednu zgradu za koju smo davno prije pričali da bi željeli kupiti stan... to je pozitivno :)
Uglavnom, ja idem danas na more... ostat ću dva tjedna - sama. Bit će mi neke frendice dolje, ali bez njega jer mora raditi. Dogovaramo se i dalje za Irsku u 8. mjesecu, ali još ne znam ništa fiksno... Obećao je posjetiti me sljedeći vikend, i vidjet ćemo hoće li ispuniti obećanje... nadam se da hoće! :-))
Ali odlučila sam i dalje ne zamarati se ničime, uživam u sebi i vremenu koje imam jer ga uskoro neću imati kad počnem raditi :-)) Nadam se da i sve vi djevojke uživate :-)) Obećajem da ću pisati opet za koji dan!
Okrećem leđa brigama
Dobila sam 5 iz onog ispita!!Jeee... Jučer sam išla u shopping u Graz... Baš je bilo dobro :-) Kupila sam sve i svašta, nisam previše potrošila ako računamo koliko sam toga kupila :-)) Jedino kaj sam išla s onim busom jer smo išle samo jedna frendica i ja pa nam je preskupo ići autom... I... nikad više... Vrijeme je toliko ograničeno, bili smo 3 sata u Seiersbergu i 2 i pol sata u centru, a treba još i doći u centru do dućana! Tako da je sav shopping bio u znaku žurbe, nabrzaka :-( Mislim, našla sam lijepih stvari, sve super, ali vratila sam se u Zagreb sva iscrpljena...
Inače ja krenem s autom oko 7 ujutro, i vratim se tek oko 23h jer stanemo još u Maribor na povratku na večericu... Pa mi je to cjelodnevni izlet u kojem se super zabavim... Tako da ću odsad ići autom ipak... :-)
Evo za kojih pola sata idem na more :-) Idem na vikend, bez dragog :-( On nije htio ići, a meni su starci dolje, i mama isto nije bila za da on dođe pa nisam htjela forsirati... Ona je sad u fazi da me on povrijedio i ne želi ga gledati... uhhhh... roditelji.... Ali ipak, ja sam baš htjela ići jer je koncert Nine Badrić, a ja nju obožavamm! I ne bih htjela to propustiti...
Inače, s dragim je sve dobro... valjda... Jučer je bio dosta umoran i "cranky", čak mi je kad sam ga pitala rekao da još uvijek nije siguran da je dobro što smo se pomirili... Pitala sam ga dal me voli na što je rekao da, ali je nekako izmaknuo pogled. I postavio mi isto protupitanje. Odgovorila sam mu da on meni nije odgovorio jer je izmaknuo pogled, pa smo se par trenutaka natezali oko toga. Komentar je njegov bio da još nije stigao uopće razmisliti o svemu, uključujući i naše ljetovanje. Sada smo u fazi da ne želi ići u Tunis, Egipat ili Grčku jer je prevruće tamo, ali ne želi ni u Hrvatsku nigdje... Pa razmišljamo o Irskoj... Ali ne znam ni sama više... Vidjet ćemo.
Htjela bih da sve bude lijepo, kao prije, a vidim mu u očima da mi ne vjeruje. I to mi je takav apsurd. On misli da ja njega ne volim?!?! Glupost... I ne znam kako da ga uvjerim... Glupa mi je cijela ta situacija... Zašto bih bila s njim ponovno da ga ne volim?? Stvarno ne razumijem što mu se događa u glavi... Ali ne da mi se iskreno razbijati glavu time...
Rođendan mi je... moram se opustiti i uživati :-)
Dan ludila
Nakon lijepog vikenda dolazi pakao... Imam ispit u srijedu, niš nisam napravila, pročitala sam skriptu jednom!! Grozno... Jučer sam satima pisala esej o sebi, na engleskom, zvali su me za neki seminar, da se prijavim... I mislim si ja super, zašto ne... a kad ono... esej... 550 riječi o sebi... na engleskom. Mrzim mrzim pisati o sebi. Zovem brata da me savjetuje, a on... joj... ne mogu sad razmišljati... No, napisala sam ga, ispao je dobro i dobila sam seminar :-) Sad cijeli sljedeći tjedan sam na predavanjima... Mislim da se veselim?!? :-)
I danas zove me frendica dal ću doć u NSB. I ja onak... ajde, zašto ne. I još se ja dvoumim, no, ne da mi vrag mira, idem ja. Znam da se jedan od tri moguća puta autom popravlja pa ja mudro odaberem drugi. I sama sam sebi pametna kako sam se sjetila da su tamo radovi. A kad ono... i drugi put se popravlja... I sad više nemam kako doći do trećeg. I nakon dugo vremena u gužvi, popizdim, sparkiram auto na zelenom valu, odem tramvajem do Trga da kupim karte za Graz. Kad sam već došla do grada, da bar neš napravim. Stanem na bankomat, instinktivno gurnem karticu. Bankomat ne radi. Molim se Bogu da mi vrati karticu jer sam bez nje gotova. I vrati je, hvala Bogu. Tražim drugi bankomat, kupim karte, vratim se u auto i bijesna na Bandića i cijeli Zagreb krenem doma. Radio mi se neće upaliti u autu skroz negdje do Kustošije... Sad sam doma i ne namjeravam izlaziti iz kuće do srijede!!! Koji ludi dan, i koji gubitak vremena i benzina... grrrr....
Inače, nađem na netu super apartman za mene i dragog, no, naravno, već je zauzet... Nemam volju uopće više za potragom... Mislim da ćemo sjest na neki last minute za Grčku ili Tunis... Ova Hrvatska me izluđuje više...
