KITA Rovinj

27 ožujak 2013

Prošle nedjelje bez straha od kiše i lošeg vremena uputili smo se u smjeru Rovinja na predzadnju treking avanturu u ovoj sezoni. Kiša nam je prijetila cijelo vrijeme, a svoje prijetnje ostvarila tek pred sam kraj trekinga, no meni nije predstavljala veći problem. Oko 10 ujutro neustrašivi trekeri i trekerice krenuli su prema izazovima 12 kontrolnih točaka od kojih su se neke odlično sakrile i predstavljale nam više-manje svima određene probleme pri njihovom nalaženju. Lagano sam trčkarao, malo sam, malo sa ostalima sve do kontrolne točke 5 gdje sam odjednom ostao bez ikoga na vidiku i gdje sam napravio epsku i legendarnu pogrešku u orijentaciji, najveću do sada. Naime, išao sam sjeći mali poluotočić bez da sam se prethodno konzultirao sa kompasom jer sam mislio da ne mogu puno fulati, ali sam fulao, i to gadno. Naime, kako sam tražio more probijao sam se kroz šikaru i granje i u jednom momentu došao do dijela gdje uopće nisam mogao sa sigurnošću reći u kojem smjeru se nalazi obala, ni m od mora, a oko mene drveće i livade.sretan Ipak sam se nekako izvukao iz tih par minuta momentalne totalne dezorijentiranosti i uz malu pomoć i naputke puno bržih trekera se uspio vratiti do željene točke ali sa gubitkom od minimalno 20-ak minuta, a možda i pola sata zujo ... Drugu polovicu staze nastavio sam u ugodnom društvu sportskog kolege tako da do zadnje kt trekiramo skupa i tamo dobivamo još jednu kartu sa 7 točaka urbane orijentacije koja je dobro prošla u veselom društvu ostalih skupinica skitana koji su se trudili čim prije skupiti sve zadane točke. Da sam tu u gradu ostao sam trebalo bi mi sigurno više vremena jer sam već bio dosta umoran i nisam baš mogao brzo razmišljati kao inače, a i osjećaj za prostor mi je malo oslabio... Ipak u društvu ostalih i malu pomoć NPC-a ( Popularni naziv by Moreno za Non Playing Character-dakle ljude koji nisu u treking igri ) pronalazim svih 7 kontrolnih točaka i sretno i spretno, umoran, lagano pokisao stižem na cilj... Sve skupa fenomenalan treking i predivna staza od nekih 30-ak km (bilo bi malo manje da se nisam izgubio, ali sve je to sastavni dio KITE) učinile su ovu KITU odličnom. Druženje se nastavlja na cilju uz super ogranizaciju domaćina. Uglavnom jedan epski lost koji mi još uvijek nije nikako jasan, ali valjda se sve može fulati, malo mi je bilo lakše kada sam vidio da nisam jedini došao na br. 6 iz krivoga smjera, znači ipak nas je bilo malo više. I jedno novo pravilo za ubuduće...prije nego kratim poluotok razmisliti ne 2, nego 3 puta. Kao i uvijek za kraj je dobro sjela hladna birrica, proletila je ova sezona KITE za čas, nadam se da se vidimo u Boljunu na posljednjoj ovosezonskoj avanturi!

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Oprtaljska KITA (Kitus Portus) 23.2.

25 veljača 2013

Iako sam nažalost propustio snježnu KITU u Svetoj Jeleni, ipak mi se pružila još jedna šansa za trekiranje po snijegu, još jedna šansa za nepredvidivu Velebnu Pokoru, ovaj puta u Livadama na Oprtaljskoj KITI...
Manje ljudi nego inače na trekingu od kojih se većina odlučila za kraću dionicu, pa tako i ja. Mislio sam ako skoro svi idu na kraću stazu, ići ću i ja, a još je i snijeg, pa ću vjerojatno biti mokar jer nisam imao blago rečeno adekvatnu opremu. Kako smo odmah nakon starta krenuli uzbrdo, tako sam se lagano i umorio jer se nisam zagrijavao, te u veseloj formiranoj grupici trekirao do kontrolne točke 4 gdje je bio zadnji izbor duga ili kratka KITA jer su se putevi razdvajali. Iako sam odlučio ići na kraću stazu, isto sam se tako predomislio i odlučno krenuo na dugu, nekim svojim putem, jer sam osjetio da moj put te subote nikako ne ide kraćom, već dužom stazom KITE. Tako sam lagano hodao i trčkarao sa sportskim kolegom dok se na jednom mjestu nismo malo razdvojili i od tada do cilja nisam vidio nikoga na stazi. Sama orijentacija je bila dosta dobra, a jedina greška mi je bila što sam se od Oprtrlja do KT 9 kod slapa i mlina spušta direktno bez ikakvog puta, pa su me popratili brojni padovi i proklizivanja, srećom bez težih posljedica. Do crkvice Sv. Antuna u Gradinjama sam već bio dosta mokar, ali ne i umoran, a jedna mi se cipela počela lagano raspadati, dok su me noge već odavno bolile i pretpostavio sam da su rane od teških cipela možda malo i prokrvarile, ali nikako nisam mogao predvidjeti ono što se desilo na putu do posljednje 2 točke...
Naime, kako sam se približavao predzadnjoj KT u zaseoku Bencani, osjetio sam da nešto nije u redu dok hodam i da stalno zapinjem. Skužio sam da se dio cipele totalno raspao i da se tako iskrivio da je i samo hodanje bilo gotovo nemoguće. Ali mislim si ja srećom imam nožić, pa ću odrezati tu gumu i bit će ok... Samo što taj dio potplate nije bio gumen, već metalan, pa tu nisam mogao ništa napraviti. Ostale su mi tako 2 opcije, jedna je bila zvati Morena ili nekoga da dođe po mene ili skinuti cipelu i nastaviti u čarapi do cilja (negdje oko 1.5km otprilike). Kako ja ne pišem na blogu bezveze kao Put Istina i Trčanje, prva opcija je odmah prekrižena, pa sam tako odlučio doći do cilja kako god znam i umijem. Sljedeće iznenađenje je bilo kada sam skinuo cipelu a čarapa oko pete je bila potpuno krvavaeek. Osjetio sam nešto vlažno, ali sam mislio da se to snijeg zavukao, ali to je očito bila krv. Srećom noga nije nešto jako bolila, pa sam tako riješio i posljednje 2 kontrolne točke i pomalo po cesti krenuo na cilj. Iako je već bilo sasvim jasno da sam uvjerljivo zadnji nije me bilo uoće briga, bilo mi je zapravo sasvim svejedno i bio sam zadovoljan jer sam ispunio ono što sam zamislio. Da bi doživljaj bio potpun na putu prema Livadama počela je kišica, ali to mi nije ni najmanje smetalo, pa sam tako na cilj došao sretan i zadovoljan. Meni je KITA unatoč svim problemima bila odlična, a moram pohvaliti i organizatore i njihovu brigu, naime jedna me cura iz organizacijskog tima zvala 2 ili 3 puta da vidi gdje sam i da li sam uoće živ cerek. No to je sve dio trekinga i zabave, i opet bih sve ponovio i ne bih išao na kraću nego na dužu varijantu. Netko voli popiti topli čaj i kuhano vino, te zatim napraviti snješka, meni su ipak draže malo drugačije zimske radosti, to je uz trčanje na kraju krajeva i traženje Istine, a uz sve pretrčane kilometre u drugom mjesecu i forma mi se digla, tako da nastavljam dalje još jače i još bolje. Ako ne prije do sljedeće KITE u Bribiru, vidimo se!

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

KITA Sutivanac 9.2.

10 veljača 2013

KITA se ove subote s Cresa preselila u Istru, točnije Sutivanac. Totalno nabrijani nakon što smo svi odlučili Spice up our lives uz slušanje Spice Girls na putu od Rijeke do Sutivanca stižemo među prvima na mjesto starta, gdje se grijemo vrhunskom medicom. Na startu mislim i preko 100 trekera i trekerica, što je puno veći broj nego prošle godine kada je uistinu bilo hladno vrijeme. Odličnu stazu s 9 kontrolnih točaka obilježila je terenska dezorijentiranost, koja je netipična za Supšer mladiće, ovaj put okupljenih pod okrilje na(mig) ekipe. Osim gubljenja po istarskom krajoliku i neuspjelih pokušaja kraćenja kroz područja zarasla gotovo kao u divljim džunglama svijeta trekiramo izgrebani i bolnih koljena, a na nekim područjima je bilo još više zabavno jer naši putevi koje valjda nitko drugi nije birao imali mjestimično i elemente alpinizma i penjanja na kojima sam ja imao malih problema, ali za divno čudo nisam pao. Sve u svemu KITA je bila super, jest da smo se ovaj put stvarno dosta gubili, ali i to je dio zabave koja je trajala u našem slučaju punih 6 sati. Sve pohvale za organizaciju KITE Sutivanac, Roce majstore!thumbup To je to zasad, a do Livada ću se morati par puta popeti do Velog Vrha jer su me usponi jučer dosta umorili, i oni su mi uz sporu/sigurnu tehniku nizbrdo najlošija strana na trekingu. Tu prostora za napredak nedvojbeno ima puno, ako ne prije, do sljedeće sezone sigurno. Ali nadam se da će već u Livadama biti bolje. Vidimo se!

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se