čitam, mislim, pišem ...
30.12.2008., utorak
haruki murakami: pleši pleši pleši
|
400 stranica ove knjige progutao sam u vrlo kratkom vremenu, i dalje privučen i začaran (?) načinom kojim murakami piše. vrlo brzo sam shvatio da se ova priča nastavlja na (moj) neuspješni lov na divlju ovcu, pa sam opravdano očekivao da ću ovdje skužiti što se tamo radilo. ali nisam. nisam skužio ni što se ovdje zbiva. hiper-metaforički, nad-simbolički, s duboko skrivenim porukama i smislom. nešto bi se moglo i nazrijeti, ako treba i na silu (ali zar je to način?). too much for me. bezimeni junak knjige na jednom mjestu je sam sebe izvrsno opisao: "Ja zbilja nisam ne-sretan. Ali, ja sam kao i ti. Osjećam da nešto nedostaje. Živim običnim životom, barem tako mi se čini. Plešem. Znam plesne korake i plešem. Ali, u društvenom smislu, nisam postigao baš ništa. Već mi je trideset i četvrta, nisam oženjen, nemam ni stalan posao. Živim od danas do sutra. Ne mogu dobiti ni stambeni kredit. Nemam ni djevojku s kojom bih spavao." njemu se pojavljuje u mislima nekadašnja ljubav, Kiki, pa kreće u potragu za njom. u toj potrazi, osim što susreće famoznog Ovcolikog, pojavljuje se nekoliko upečatljivih osoba poput djevojčice Yuki prema kojoj ne uspostavlja lolitovski odnos kako bi se možda očekivalo, već prijateljski, čudno dobar prijateljski odnos. susreće i prijatelja iz djetinjstva, Gotandu, s kojim postaje čudnovato dobar prijatelj, upoznaje svoju novu ljubav, Yumiyoshi, s kojom ne želi na prvim sudarima završiti u krevetu (good guy, zar ne? čudnovato dobar i pristojan momak). upoznaje i još neke likove i sa svima uspostavlja, pa čak i s policajcem i s kurvom, dobar prijateljski odnos. Gotanda. "Možda je ovo čudno što ću ti reći, ali osim tebe ja nemam nikoga koga bi mogao nazvati pravim prijateljem." Yuki: "Baš si jedinstven", rekla je kikoćući se." Yumiyoshi: "Ti se razlikuješ od drugih ljudi." naslov knjige, bit priče, opisao je sam Ovcoliki: "Moraš plesati. Sve dok se čuje glazba, moraš neprestano plesati. Uopće ne razmišljaš zašto. Počneš li razmišljati, prestat ćeš plesati. Prestaneš li plesati, sve staje. A kad sve stane, i ti staneš." Čišćenje snijega sam još i skužio, ali ples ne. Kniga je ponavljam krasna, čitanje djeluje poput vožnje u najudobnijem automobilu kroz gustu neprozirnu maglu prema nepoznatom cilju. murakami poene skuplja i korištenjem općih istina (s veliko i) koje neprimjetno uklapa u dijaloge. da li da to nazovem podilaženjem?ili ponavljanjem gradiva? evo jedne: "Prošlo je vrijeme da se tvrdoglavo držiš bilo kakvih pravila. Nekoć su takva uvjerenja jako mnogo vrijedila. Ali ne i danas. Novcem se sve može kupiti. ... Ako se i dalje budeš držao svojih pravila, vrijeme će te pregaziti." evo druge: "Ali ima li uopće pravednosti , poštenje i čestitosti kad je riječ o seksu? Ako tražimo pravednost i poštenje u seksu, onda će naš seksualni život nalikovati životu algi u akvariju". |
- 15:14 - Komentari (4) - Isprintaj - #
23.12.2008., utorak
heinrich böll: gdje si bio adame?
|
posljednji dani drugog svjetskog rata, slike iz perspektive gubitnika, malog vojnika, slike povlačenja, uklanjanja tragova, stalnih kretnji prema natrag a očiju uprtih u nadolazeće crvene tenkove. slike smrti, očaja, besmisla i ljudskog automatizma koji bespogovorno korača kamo mu se kaže i govori razumijem kada mu se naredi. boellovi opisi su frapantno jasni, detaljni ali nikako zamorni. evo jednog, isplati ga se pročitati: "Očito je djevojka mislila da je on zamjenik intendanta. Nije sjela na stolac koji joj je ponudio, a kad je sjeo na rub pisaćeg stola, ostane stajati pred njim i počne mu nešto govoriti, žestoko gestikulirajući; osjećao je kao neku blagodat da je može gledati a da ne mora slušati što govori, jer nije bilo nikakve vajde od toga da uznastoji razumjeti njezin jezik. Ali, puštao ju je da govori, kako bi je mogao gledati: doimala se ponešto mršava, možda je bila odviše mlada, vrlo mlada, mnogo mlađa nego što je mislio – grudi su joj bile malene, ali njezino sitno lice bilo je savršeno lijepo, i čekao je gotovo bez daha na trenutke u kojima su joj dugačke trepavice ležale na smeđim obrazima – sasvim kratke trenutke u kojima su joj ostajala zatvorena i mala usta, okrugla i rumena, s ponešto pretankim usnicama. Promotri je vrlo pomno i prizna sebi da je malko razočaran – ali, bila je dražesna, i on iznenada podigne ruke gestom odbijanja i odmahne glavom. Ona smjesta ušuti, pogleda ga sumnjičavo; on reče tiho: - Htio bih te poljubiti, razumiješ li to? – Ni sam više nije znao želi li to doista, i bude mu neugodno što vidi kako se ona crveni, kako se ta mrka put polako počinje žariti, pa shvati da nije razumjela ni riječi ali da zna na što je tim riječima smjerao. Ustukne kad joj se stao polako primicati, i on vidje po njezinim uplaćenim očima i po mršavu vratu, na kojem je žila žestoko kucala, da je za tri mjeseca premlada. Zastane, odmahne glavom i reče tiho: - Oprosti – zaboravi – razumiješ li me? – Ali njezin pogled postane još uplašeniji, i on se poboja da će vikati. Činilo se da ovaj put razumije još manje – uzdahne i priđe joj posve blizu, dohvati njezine male ruke, a dok ih je prinosio svojim usnama, vidje da su prljave, vonjale su po zemlji i štavljenoj koži, po češnjaku i luku, pa ih poljubi površno i pokuša se nasmiješiti." |
- 13:11 - Komentari (1) - Isprintaj - #
22.12.2008., ponedjeljak
heinrich boell: izgubljena čast katarine blum
|
ova je priča napisana 1974.g., a djeluje kao da je pisana upravo danas. katarina je simpatična i nadasve jednostavna žena, žena koja konačno potpuno kontrolira svoj život, koja marljivo radi i strpljivo štedi. sama. a onda joj se dogodi jedna spontana, brzinska ljubav, s nažalost, nesretno odabranim partnerom. tada na scenu stupaju novinari koji gladno tražeći ikakvu priču, od katarinine ljubavi i od same katarine stvaraju lik i djelo koje to nije. katarina se sveti, novine opet imaju o čemu pisati. boell, kao da želi novinarima očitati lekciju, priču priča baš u reportažnom stilu. kratko i snažno. |
- 15:21 - Komentari (0) - Isprintaj - #
|
Opis bloga
... i osjećam želju ostaviti svoj dojam ... NA POČETAK poštanski sandučić: ggirry@gmail.com _________________________________ google-site-verification: google8930073dab7299a1.html
koliko nas ima
tko chita? __________________ a i drugi chitaju: FORUM knjiški moljac suzette xiola mačka u martama projekt prodaj maglu Urbana riječ lupiga -------------------------------- bookmark booksa lupiga metro -------------------------------- BLOG.HR |