srijeda, 05.08.2009.

ALI NA TV SU POKAZALI NASILNE DEMONSTRACIJE I ANARHISTE...KAKO BI ONDA UOPÈE DOŠLO DO TAKVOG NENASILNOG DRUŠTVA


Da,pitanje nasilja i nenasilja unutar samog anarhistièkog pokreta je veliko pitanje,odnosno,najèešæe pitanje je koliko nasilja i kakvo nasilje.Veæ smo utvrdili da je trenutna struktura i organizacija društva uvelike bazirana na nasilju,tako da je i odnos svake pojedine osobe u društvu prema nasilju razlièit.Isto se može reèi i za osobe unutar anarhistièkog pokreta,ali s jednom razlikom.Naime,unatoè èinjenici da postoje "frakcije"(ako se to tako može nazvati)koje naginju ekstremnom nasilju,one ipak èine toliku manjinu da možemo reèi kako govorimo o zanemarivom broju.Zatim imamo veæu skupinu koja ne smatra nasilje jedinim putem,meðutim,odreðene vrste nasilja smatra korisnima - tu se prvenstveno misli na nasilje nad objektima,dakle,nanošenje ekonomske štete,razne vrste simbolièkog nasilja,koje nikako nije usmjereno protiv ljudi.Najveæi dio pak zastupa prilièno nenasilne modele djelovanja,iako èe i to od starane medija,politièke i ekonomske elite biti proglašeno nasiljem(èime to djelovanje postaje "ilegalno"ili na rubu legalnog),a to ukljuèuje štrajkove,blokade prometa i proizvodnje,okupacije stambenih i proizvodnih prostora,i sl.akcije,unutar kojih je jasan cilj,a kolièina nasilja je svedena na nužan minimum(samoobranu).Zadnju skupinu,odnosno,opet jedan ekstreman dio èini "frakcija"koja zagovara potpuno nasilje i to u svakoj situaciji,èime iskljuèuje i moguènost samoobrane.Tu je takoðer rijeè o manjini,koja ima izrazito mali broj zagovornika.


Quickpost this image to Myspace, Digg, Facebook, and others!

Ako pogledamo na ovaj opèeniti pregled stavova prema nasilju,odnosno nenasilju,sasvim je jasno da govorimo o širokom spektru stavova,unutar kojeg ipak dominira nenasilje,ali u onoj mjeri u kojoj je to prihvatljivo s obzirom na trenutno stanje u svijetu.
Mediji èesto traže spektakl koji èe poveæati prodaju pojedinih novina, ili gledanost i samim time prikazuju samo ono što je spektakularno,a vrlo je rijetko ili gotovo nikad ne govore o sadržaju koji stoji iza pojedine anarhistièke ili neke sl. manifestacije.Ako ne doðe do nasilne situacije na manifestaciji na kojoj se oèekivao takav spektakl,izvještaj èe ipak sadržavati reèenicu "došlo je do sukoba s...",jer to daje na dramatiènost cijeloj prièi,,unatoè èinjenici da ne postoji niti jedna fotografija ili snimka tog "sukoba".To se dogodilo dovoljno èesto da možemo govoriti o tome kao uobièajenoj pojavi unutar medija.To takoðer puno govori o tzv. "objektivnosti" pojedinih medijskih kuæa.
Naravno,to ipak ne znaèi da se pojedine nasilne situacije nisu dogodile,pitanje je na koji naèin,zbog èega,protv èega je to nasilje bilo usmjereno i koliko ga je uistinu i bilo?
Najèešæi problem koji se javlja tijekom masovnih okupljanja i prosvijeda je otvaranje moguènosti za razne osobe sklone nasilju da to nasilje i prakticiraju.Ne zbog toga što to smatraju politièki motiviranim nasiljem,veæ naprosto zato što su sklone nasilju - no,to nas vraæa na prièu o poremeèenom sustavu vrijednosti (što ono nije) koja omoguèava stvaranje osjeèaja moæi,tj.nadmoæi.
S druge strane gledajuèi na anarhistièke stavove prema nasilju,pogotovo organiziranomnasilju,kao što su ratovi ili teroristièki napadi,sasvim je jasno je da govorimoo o sasvim nenasilnom pokretu.Evolutivni proces,koji je anarhizam proživio još krajem 19.st.,je prekinuo povezanost sa idejom o "propagandni djelom",odnosno politièkim atentatima,,èija je svrha bila pokazati da je moguèe "ukloniti"svakog diktatora.Tih par godina ekstremnog nasilja nikom nije donijelo ništa dobrog,pa su i najradikalniji zagovornici,"propagande djelom" ubrzo odustali od te metode ili èak poèeli osuðivati kaopotpuno neprihvatljivu.
Danas zato govorimo o pokretu koji se protivi tako organiziranom nasilju,jer njegova jedina svrha može biti stjecanje moæi nad nekim.Tako je terorizam,bio upakiran u rat(legalan terorizam) ili ne (ilegalan terorizam),potpuno neprihvatljiv koncept,zato što nudi strah,mržnju,još više nasilja i zato što ga u pravilu provode skupine koje žele nametnuti svoj sustav vrijednosti,koji èesto nije posebno drugaèiji od dominantnog,samo je rijeè o drugim ljudima koji provode vlast.
Sve to takoðer nalazi svoju osnovu u èinjenici da je terorizam nastao (to je povijesna èinjenica) kao model kojim je država (tu govorimo još o antièkim državama,ali i mnogim kasnijim) držala svoje podanike u pokornosti u trenucima kada bi postojala opasnost od pobune ili neposlušnosti.Teror,dakle širenje straha,najbolje provodi onaj tko ima monopol nad nasilnim sredstvima i institucijama,te tko ih može koristiti u najširoj mjeri.To se uvijek,baš kao i danas,bile države.Tek kasnije u povijesti se taj model poèeo koristiti i na nižim razinama,ili èak individualno,meðutim,najjaèi u toj "igri" je uvijek ostala država.Pogledajte samo ratove i naèin na koji se vode,te što se sve dogaða u ratovima...Cijela povijest je prepuna nabijanja na kolac,razapinjanja,muèenja,kuli od kostiju i sl. gadosti,a sve to je imalo za svrhu jedno - širenje straha (terora).
Rat i terorizam ne mogu biti put u jedno nenasilno i neautoritarno društvo.Ratovi se danas iskljuèivo vode zbog "postizanja mira", a koliko je apsurdna ta izjava ne treba ni govoriti.Niti jedna vojna sila ne postoji zato da bi "kontrolirala,osvajala i zastrašivala", veæ iskljuèivo zbog "oèuvanja mira".To je jednako kao da kažete da ste zapalili kuæu kako bi je zaštitili od požara.
Takav naèin djelovanja je, iz anarhistièkog polazišta,potpuno neprihvatljiv.Zato je i osnova svakodnevnog anarhistièkog djelovanja i razvoja društvenih projekta nenasilna,a pojedinaène nasilne ispade tijekom velikih manifestacija ostavljamo otvorenima za diskusiju.



Quickpost this image to Myspace, Digg, Facebook, and others!



Eto dragi moji posjetitelji da vas ne razoèaram do kraja,slijede još dva kratka nastavka i s poèetnicima smo gotovi.nadam se da uživate u ovim strahotoplotnim vremenskim pogodama.