srijeda, 16.01.2008.

BROJ OVOG DARK POSTA JE 0.4

NICO

Meðu najjaèima koji su pjevali o depresiji,stvarna radnica u svim dark stilovima
(a i mnogo više),bila je upravo NICO.Bila je prelijepa a ujedno i prva pjevaèica Velvet Undergrounda.
Sve u svemu,nezaboravljajuæi ne samo njenu ljepotu,muzikalna industrija htijela ju je odmah kao svoju lutkicu sa hitovima,ljepotica koja pjeva ljubavne pjesmuljke,melodiène i ljepuškaste,naèoiækane koje je htijela industrija.Kasnije otkrivena od Coco Chanell(bila je njihov model),pojavljuje se u Fellinijevom filmu "la dolce vitta"(slatki život),ljubavnica Braian Jonsa,Alain Delona(od kojeg je dobila sina Ari)prièa se(samo se prièa)da je moguèe da je i Morrisonovo dijete,zaštiæena od Andy Warhola,tako i ljubavnica od Cagea,jako propagira culturu i show tog vremena.
Prvi 45 okretaja bio je nezamijeèen i podosta komercijalan.Chelsea Girl,to je naziv tog LP-a,rezultira kao jedan jako težak LP.Nepreviše melodièan,uhvaèen u mrežu romantiènih pjesmuljaka,ali ne i njenih.Osim sedamnaestogodišnjaka Jackson Brown-a(još jedan u nizu njenih ljubavnika)napisao je sa svojim kompanjonima par pjesama.njegov kompanjon bio je ni više ni manje no Loou Reed i John Cale.LP je je izašao isto kad i Velvetov.Zamislite kompozicije za rifove gitara i dva uvrnuta genija,bili su spojeni za flaute i violine,stvarajuæi jednu kremoznu(šlag)atmosferu.Spasile su se 3 stvari:Winter song kao tuga nervozna koja se može samo ona da izvede,Chelsea Girl,melodièna,jednostavna ali spašena samo zbog NIcove interpretacije,i naravno It Was a Pleasures then,jedina stvar u kojoj sudjeluje kao kontautrièe.Radi se o dugoj zraci distorzije,totalno drugaèija od ostalih stvari na ploèi,jedan mraèni ezoterièni koji traje negdje oko 8 minuta.

Ostavljeni Velveti,ostavljen Warhol,poslana kvragu njihova diskografska kuæa,veæ sami eksperti u marketingu,Nico,u kopiji sa Cale,napokon je mogla pokazati što uistinu može i zna.The Marble Index,izašao 1968,što je Lp za to vrijeme bilo èudo.Atmosfere dekadentne,nekad bez ritma,i naravno bezvremenska.Lawn of Dawns pravi odmah atmosferu bez sonata i spektralnu,harmonija od Nico,popraèena nanom iz daljine i njezino pjevanje kvazi recitirano.Drugi roðeni umeèu u No-one is There,gdje napokon njezin glas dolazi do punog izražaja.Ari`s song nježno poklonjena njenom dalekom sinu,zapoèinje s nježnim prizvukom flaute,popraèena snažnim orguljama.Nico pjeva jednu melodiènu pjesmu,sva ispunjena emocijama gdje ju je Cale izvukao kao da je stranjkinja i ne poznaje još njihov repertuar i akustiku.Tako njen iskrivljeni glasu Facing the Wind,dok je melodija mediavole i hladna od Frrozen Wraningsa,s njegovim prateèim ,stvara jednu tenziju hladnu i alarmantnu.jedan klavièembalo osesivno drži do zadnje Evenig of Light do kraja buèan i apokaliptièan.Jedna lijepa kritika koja prati taj LP je :"gothico do nervnog sloma,ali ploèa ne ulazi nikad u horror.Ako je istina da svaka sonata je jedna mala danca makabra,onda je i istina da Nico sve poèevši od fotografije ,slikarstva,muzike...sve može pretvoriti u apstraktno."Ali niko ima jako jednostavan karakter(i ako njena muzika nije od onih koje se prodaju na brzaka)dvije godine kasnije,tamo 70.-ih godina izlazi njezin drugi album DESERTSHORE.i AKO U TOM PERIODU LJUBUJE S MLADIM KINEMATOGRAFOM FRANCUZOM,NJEN I DALJE PRIJATELJ cALE,UVIJEK ÆE JOJ DATI UPUTE I SAVIJETE KOJI JOJ BUDU POTREBNI. Album je još prijetniji od prvog,njezin je glas zaleðujuæ,jaka i mraèna kao da želi opisati pajezaže iz neke druge galaksije,èesto popraèena samo harmonijom.Janitar of Lunacy,jedan od njenih žešèih aduta,svirka kao upravo izašla iz groba,dok klavir koji je prati do kraja krajeva The Falconer,dodajuæi jedan mali djeliæ veselog.Angoša se vraæa prepotentno sa samoæom pjevanja kod MY Only Child,ne previše prekrivena trubom iz daljine.Aluèinantna Le Petit Chevalier,recitirana djeèaèeæivim glasiæem,dok kabaretska violina,brzo predvoðena osesivnom harmonijom,hipnotizira u sljedeèoj teutoniènoj Abschaid.Jedna maršovska i daleka nota gdje klavir skandiše nenija paranoièna Mutterlain i praèena epikamentno do zadnje All That is MY Own,jedna više prepoznatljiva,ali uvijek lijeva i umjetnièka,što slušatelju donosi malo mira veæ umornom i pred nervnim slomom.
Zatim Nico nestaje,kao što je veæ bila nauèila uèiniti.Prošlo je 3 godine od kad se odluèila na ulogu u underground filmu od Garella.Nakon toga vraæa se u studio za snimanje ali ne i iste diskografske kuæe.To je jedna sfinga sa zvukovima iz grobova,note majstorske i spetralne od IT Has not Taken Long,prva stvar od The End,novi posao koji je izašao 1974.Zbor djece,koji intonano hladno"lalala"sve do prateèeg afana i ne baš harmonijalnog,koji su u stanju da se slušatelju naježi koža.Tu je i ona:crna vještica koja kao da održava crne mise(You Forget Answer) ili cerimonije malo za reèi pogrebne(We`ve got the Gold)
bio je to ujedno i poklon naglo preminulog joj prijatelja Jim Morrisona.
Niko je veæ postala kraljicom mraène glazbe.John Cale je uvijek uz nju,polusviraè,poluproducent,Phil Manzanera(jaèi gitarista Roxy Music),s malo elektriènih gitara,i Brain eno na sintisajzerima i elektriènim efektima.jedan zlatna odvojenost umjetnika,u kojima naša,veæ heroinomanka,zatvorila se par godina.The End je viðen od mnogih kritièara kao njen zadnji uspijeh.Nestala sa scene,veæ totalno underground glumica samo za Garella,upustila se totalno u vodu droga,iako je s reðistom uspijela završiti sve projekte.Tako sa eksplozijom darka/gothica naðena je od basiste Philippe Quilicini,s kojim konponira super singl Vegas/Saeta (the Line),izašao u 80.-ima i zajedno s Lp-em za koji kaže : "Lp se zove Drama Exhile jer takav je postao moj život:drama iz vrtiæa.Postala sam strana sama sebi."Al tu ulazi živa u prièi o DARKU.
Najveæi uspijeh Nico je "mraèna triologija".The Marble Index,Desertshore,The End,bili su oni koji su izmislili novi pravac rocka,što od takvog žanra je bilo jako malo.Definirana kao Marlene Dietrich rocka,u stvarnosti njena su djela apstraktna i bezvremenska,melodije eterne i nevremenske.Znala je pecati obiène melodije,od medijevolog pjevanja sve do spiritualne muzike,arabska ili grèka,gregorijana izmišljjuæi svoj sopstven stil. i sve to da bi mogli prièati,u najljepšem svijetlu,od njenih do naših sjenki,neriješene i neistražene.
pošto ovo ne piše u nijednoj njenoj biografiji otkrit æu vam ja.Svi su uvijereni da je umrla na Ibizi od prevelike doze droge.pogrešno.Umrla je nesretnim sluèajem,bezbrižno se vozeæi biciklom po Ibizi,zapela je,pala i smrtno udarila glavom o rub ploènika.žalosno zar ne.Cjenio sam je ko pjevaèicu,cjenim je i cjenit æu je.