srijeda, 28.11.2007.

Okultizam (lat.: occultus, „skriven“, „tajan“) naziv je za dio ezoterije((grè. ezotheo „nutarnji“) skup je uèenja i znanja koja se bave prouèavanjem zakonitosti vidljivih i nevidljivih svjetova. Taj pojam oznaèava i tajni oblik religijskih uèenja.

Ezoterija oznaèava sveukupnost ezoteriènih znanja i prakse shvaæenih poput jedinstevne cjeline, jedinstevne univerzalne Predaje, svuda i uvijek istovjetne usprkos razlièitosti obreda, doktrina i sl. što proizlazi iz razlièitosti mjesta, epoha i kultura. Ovu pretpostavku zastupaju okultisti (Papus) i tradicionalisti (Guénon).

Kad se govori o ezoteriènim doktrinama, o ezoteriènim uèenjima i tako dalje, misli se na doktrine i uèenja kojima je cilj da èovjeka dovedu do metafizièke spoznaje.)I u neutralnom smislu opisuje magiju. Naziv je izveden od djela Agrippe von Nettesheima "De Occulta Philosophia" (O tajnoj filozofiji).

S druge strane rijeè je u kasnijem razdoblju proširio Eliphas Lévi 1856. „Usudili smo se prokopati po ruševinama bivših svetišta okultizma.“ (cit. Ritual i dogma visoke magije)

Okultizam je prvenstveno vjerovanje(Vjerovanje je mentalno intencionalno stanje koje se temelji na subjektovom uvjerenju o istinitosti njegovog sadržaja. Vjerovanje kao svoj predmet ima neki sud, te ima afirmativan stav prema tom sudu, za razliku od dvojbe, nevjerovanja, sumnje i ostalih sudnih stavova. Ono se, dakle, ujedno odnosi na neko psihološko stanje, te na sadržaj tog stanja. U epistemièkom smislu vjerovanje se ne svodi na vjerovanje u nadnaravne sile, božanstva i sliènu svakodnevnu uporabu te rijeèi, veæ na vjerovanje u istinitost i neistinitost odreðenog suda.) u „okultne sile“ i praksa „okultnih znanosti“. Kao vjerovanje, okultizam zastupa postojanje „fluida“ putem kojih se nevidljivi svijet oèituje u vidljivom, istražuje analogije i korespondencije izmeðu vidljivog i nevidljivog, ali i izmeðu raznih biæa. Zalaže se za èuvanje tajnosti dogme i obreda, vjeruje da postoji duboko suglasje izmeðu tajnih dogmi i obreda u razlièitih naroda. Okultizam u užem smislu podrazumijeva sva okultna umijeæa i okultne znanosti.

Okultna umijeæa: alkemija, astrologija, magija, okultna medicina.

Okultne znanosti: hermetizam, kabala, znanost o èudesima, doktrina o korespondencijama.


ALKEMIJA

Preteèa kemije, poznata kao alkemija, bila je mješavina magije i filozofije.

Pretpostavlja se da naziv alkemija potjeèe od rijeèi "kemi" (crn) i arapskog èlana "al", dakle "crna znanost".

Ovo tajanstveno uèenje potjeèe iz drevnog teksta: fibula smaragdina, koji potjeèe iz Egipta. Alkemièari su vjerovali da ga je napisao Hermes Trismegistos (Hermes tri puta najveæi), što je grèki naziv za egipatskog boga Totha, boga pisma i mudrosti. Fibula smaragdina je tekst magijskog karaktera, koji opisuje postupak priprave supstance Kamen mudraca. Ovaj tekst su tijekom mnogo stoljeæa alkemièari pokušavali dešifrirati i odgonetnuti njegovu tajnu. Alkemija se u poèetku razvijala u Egiptu, gdje se razvijaju prve kemijske aparature. Iz tog vremena znaèajna je Marija Židovka (Marija Aleksandrijska), koja je izmislila vodenu kupelj, koja se još danas zove po njoj, a Kleopatra, imenjakinja egipatske kraljice, je izmislila destilacijsku aparaturu. U helenistièkom periodu, alkemijsko znanje se, zajedno sa ostalim znanjem pohranjuje u aleksandrijskoj biblioteci. Dio tog znanja æe biti spašen od uništenja aleksandrijske biblioteke i odnesen na podruèje bliskog istoka, gdje æe ga preuzeti Arapi i dalje razvijati. Od III do XV stoljeæa njome su se bavili èarobnjaci, magovi i najuèeniji ljudi. U njenoj se osnovi vjerovalo da je moguæe naèiniti Kamen mudraca, pomoæu kojeg bi se obiène kovine pretvarale u zlato i spravio Eliksir života i vjeène mladosti. Zahvaljujuæi alkemijskim istraživanjima došlo se do mnogih kemijskih otkriæa.

Principi alkemije se mogu sažeti: Iz jednog sve, iz svega jedno, u jednom je sve. Jedan od simbola alkemije je Urobor: zmija koja jede svoj rep.

U Hrvatskoj, najpoznatija alkemièarka je Barbara Celjska, u narodu poznatija kao Crna kraljica. U svoje vrijeme je bila poznata po svojim alkemièarskim vještinama, pa o njoj piše i sam Paracelsus Za nju se, izmeðu ostaloga, prièalo da u podrumu svoga imanja ima tajni laboratorij u kojem je proizvodila zlato, a za tajnu proizvodnje zlata svoju dušu je prodala vragu.
OUROBORUS


ASTROLOGIJA
Astrologija (grè.: ±ÃÄÁ¿»¿³¯± = ¬ÃÄÁ¿½ + »Ì³¿Â) se bavi prouèavanjem simbolièkog utjecaja položaja i kretanja nebeskih tijela na zbivanja na Zemlji, te èovjekovu osobnost i sudbinu. Astrološka karta (horoskop) izraðuje se prema toèno odreðenom vremenu i zemljopisnom položaju, a tumaèenje se bazira na sintezi èetiri osnovna elementa:

* planeta - deset nebeskih tijela: dva Svjetla (Sunce i Mjesec) i osam planeta (Merkur, Venera, Mars, Jupiter, Saturn, Uran, Neptun, Pluton).
* znakova Zodijaka - dvanaest znakova: Ovan, Bik, Blizanci, Rak, Lav, Djevica, Vaga, Škorpion, Strijelac, Jarac, Vodenjak, Ribe.
* astroloških kuæa - dvanaest kuæa koje predstavljaju razlièita podruèja života.
* aspekata - kutna udaljenost izmeðu planeta.

Na Zapadu je široko prihvaæen vrlo pojednostavljen pristup astrologiji pri èemu se ljudi dijele na dvanaest astroloških znakova - prema znaku u kojem se nalazi Sunce u trenutku roðenja; pa tako imamo 12 sunèevih znakova.


PODJELA ASTROLOGIJE PREMA PODRUÈJU INTERESA


Astrometeorologija

Prognoziranje vremena praæenjem i tumaèenjem dnevnih kretanja planeta, pri èemu su najbitniji jaki aspekti koje tvore (naroèito prema Suncu), zatim položaj planeta u znacima i elementima, dok su kuæe zanemarive.

Horarna astrologija

Daje odgovor na konkretno pitanje. Astrološka karta se izraðuje prema vremenu i mjestu u trenutku u kojem je pitanje, jasno formulirano, postavljeno astrologu tj. on ga shvatio. Jednostavna i praktièna, tumaèi se samo onaj dio karte koji je tematski obuhvaæen pitanjem. Uobièajeno je koristiti osnove i pravila tradicionalne astrologije te Regiomontanus sistem podjele kuæa.

Natalna astrologija

Bavi se svim segmentima života pojedinca; od psihološke strukture, karaktera, temperamenta, nasljednih faktora, fizièke konstitucije i kondicije, do interakcije s okolinom, odnosa s ljudima i situacijama koje nam život donosi. Natalna karta se izraðuje prema vremenu (datum, sat i minute) i mjestu roðenja, i ona je osnova svega, sve ostalo se temelji na njoj - predikcije, sinastrijske karte, elekcione karte itd.

Sinastrija ili usporedna astrologija

Grana astrologije koja se bavi tumaèenjem odnosa dvije osobe na temelju usporedbe njihovih natalnih karti; pri èemu se pažnja obraæa na sklad ili nesklad naglašenih znakova, elemenata i kvaliteta, meðusobne planetarne aspekte, te utjecaj planeta jedne osobe na kuæe i uglove natalne karte druge. Takoðer se mogu izraditi i horoskopi kombinacijom natalnih podataka obje osobe - kompozit, Davison horoskop.

Elekciona astrologija

Ima za cilj pronaæi najpovoljniji trenutak za otpoèinjanje nekog poduhvata. Elekciona karta izraðuje se u kombinaciji s natalnom tj. kartom osnivanja poduzeæa i sl. No, ukoliko je u pitanju manje važna aktivnost ili podatci nisu poznati, elekciona karta se može izraditi zasebno, s tim da se u vidu ima dobar smještaj i povezanost onih elementa karte koji se odnose na prirodu i cilj planiranog poduhvata.

Mundana astrologija

Analizom i predviðanjem obuhvaæa sva zbivanja unutar država i naroda; od politièkih, ratnih, gospodarskih, društvenih, do prirodnih uvjeta i nepogoda. Horoskopi se izraðuju prema vremenu i mjestu u kojem se dogaðaj odvio ili zapoèeo. Npr. horoskop države izraðuje se prema vremenu i mjestu proglašenja neovisnosti, uspostave novog režima, krunidbe vladara i sl.


HERMETIZAM

Za hermetizam, kao izvor iz kojeg proizlazi šira tradicija hermetizma, može se reæi da je posljedica sraza egipatske i helenistièke kulture u stoljeæima poèetka kršæanskog razdoblja. Aleksandija, grèko-egipatsko trgovaèko, privredno i kulturno središte, postaje kulturni centar Sredozemlja pod pax romana. Religijski, filozofski i kulturološki utjecaji slijevaju se u Aleksandriju. Egipatska tradicija u tome je snažno izražena. Zajedno s grèkim elementima, misterijima i filozofskim školama platonizma, neoplatonizma, stoicizma, neopitagoreizma, aleksandrijskog judaizma (posebice anðeologija i štovanje svete Knjige), s kršæanskim elementima (gnosticizam i ostali elementi), s perzijskim zoroastrizmom (odnos prema dobru i zlu) stvara se jedna sinteza religije, filozofije i prakse nazvana hermetizam. Treba spomenuti i ostale doktrine koje su djelovale na hermetizam, kao što je i hermetizam djelovao na njih. Uglavnom se tu misli na alkemiju i Jamblihovu teurgiju.

U Islamu, Hermetistièki kult je prihvaæen kao Sabeanski, spomenut u Qur'an-u 830. godine
Za hermetizam, kao izvor iz kojeg proizlazi šira tradicija hermetizma, može se reæi da je posljedica sraza egipatske i helenistièke kulture u stoljeæima poèetka kršæanskog razdoblja. Aleksandija, grèko-egipatsko trgovaèko, privredno i kulturno središte, postaje kulturni centar Sredozemlja pod pax romana. Religijski, filozofski i kulturološki utjecaji slijevaju se u Aleksandriju. Egipatska tradicija u tome je snažno izražena. Zajedno s grèkim elementima, misterijima i filozofskim školama platonizma, neoplatonizma, stoicizma, neopitagoreizma, aleksandrijskog judaizma (posebice anðeologija i štovanje svete Knjige), s kršæanskim elementima (gnosticizam i ostali elementi), s perzijskim zoroastrizmom (odnos prema dobru i zlu) stvara se jedna sinteza religije, filozofije i prakse nazvana hermetizam. Treba spomenuti i ostale doktrine koje su djelovale na hermetizam, kao što je i hermetizam djelovao na njih. Uglavnom se tu misli na alkemiju i Jamblihovu teurgiju.

U Islamu, Hermetistièki kult je prihvaæen kao Sabeanski, spomenut u Qur'an-u 830. godine
Za hermetizam, kao izvor iz kojeg proizlazi šira tradicija hermetizma, može se reæi da je posljedica sraza egipatske i helenistièke kulture u stoljeæima poèetka kršæanskog razdoblja. Aleksandija, grèko-egipatsko trgovaèko, privredno i kulturno središte, postaje kulturni centar Sredozemlja pod pax romana. Religijski, filozofski i kulturološki utjecaji slijevaju se u Aleksandriju. Egipatska tradicija u tome je snažno izražena. Zajedno s grèkim elementima, misterijima i filozofskim školama platonizma, neoplatonizma, stoicizma, neopitagoreizma, aleksandrijskog judaizma (posebice anðeologija i štovanje svete Knjige), s kršæanskim elementima (gnosticizam i ostali elementi), s perzijskim zoroastrizmom (odnos prema dobru i zlu) stvara se jedna sinteza religije, filozofije i prakse nazvana hermetizam. Treba spomenuti i ostale doktrine koje su djelovale na hermetizam, kao što je i hermetizam djelovao na njih. Uglavnom se tu misli na alkemiju i Jamblihovu teurgiju.

U Islamu, Hermetistièki kult je prihvaæen kao Sabeanski, spomenut u Qur'an-u 830. godine



Knjige i spisi

Hermetizam se kao duhovno znanje prenosio i knjigama. One knjige koje se pripisuju Hermesu Trismegistosu nazivaju se hermetika, ali uobièajen je i latinski oblik, hermetica. One obraðuju poprilièno široki raspon tema: kozmièka naèela, prirodu, redove biæa, spoznavanje božanskog, misticizam, magiju, alkemiju i medicinu. Znanstvenici danas tekstove hermetike dijele na dva dijela: filozofsku i religijsku hermetiku, i tehnièku (magijsku i teurgijsku) hermetiku. Smatra se da tehnièka hermetika datira izmeðu 1. i 4. stoljeæa prije Krista, ali vjerojatno su neki tekstovi pisani prema veæ postojeæim i ranijim modelima. Najpoznatiji spis su Smaragdne tablice s vrlo poznatom devizom "Kako gore, tako i dolje", no Corpus Hermeticum glasi kao najsveobuhvatnija. Osim teksta Corpus Hermeticum, postoje i drugi tekstovi koji se pripisuju Hermesu Trismegistosu, a po definiciji jesu hermetika. Meðu njima je poznati Asklepije (izvorno Savršena rasprava), koji je i filozofski i magijski, te tekstovi kao što su Opomena duši, te neki novo pronaðeni spisi u Nag Hammadiju. Postoji takoðer i odreðeni broj grèko-egipatskih magijskih papirusa za koje se tvrdi da su radovi Hermesa Trismegistosa. Jedan od njih je i dijalog izmeðu Izide i Horusa, nazvan Kore Kozmosu ili "Kæi svemira".

Hermetizam se kao duhovno znanje prenosio i knjigama. One knjige koje se pripisuju Hermesu Trismegistosu nazivaju se hermetika, ali uobièajen je i latinski oblik, hermetica. One obraðuju poprilièno široki raspon tema: kozmièka naèela, prirodu, redove biæa, spoznavanje božanskog, misticizam, magiju, alkemiju i medicinu. Znanstvenici danas tekstove hermetike dijele na dva dijela: filozofsku i religijsku hermetiku, i tehnièku (magijsku i teurgijsku) hermetiku. Smatra se da tehnièka hermetika datira izmeðu 1. i 4. stoljeæa prije Krista, ali vjerojatno su neki tekstovi pisani prema veæ postojeæim i ranijim modelima. Najpoznatiji spis su Smaragdne tablice s vrlo poznatom devizom "Kako gore, tako i dolje", no Corpus Hermeticum glasi kao najsveobuhvatnija. Osim teksta Corpus Hermeticum, postoje i drugi tekstovi koji se pripisuju Hermesu Trismegistosu, a po definiciji jesu hermetika. Meðu njima je poznati Asklepije (izvorno Savršena rasprava), koji je i filozofski i magijski, te tekstovi kao što su Opomena duši, te neki novo pronaðeni spisi u Nag Hammadiju. Postoji takoðer i odreðeni broj grèko-egipatskih magijskih papirusa za koje se tvrdi da su radovi Hermesa Trismegistosa. Jedan od njih je i dijalog izmeðu Izide i Horusa, nazvan Kore Kozmosu ili "Kæi svemira".

Uèenja

Klement Aleksandrijski govori nam o 42 Hermesove knjige. Smatra ih vrlo važnima za rituale egipatskih sveæenika. Èetiri od njih naziva "Hermesovim astrološkim knjigama", a tekst je vrlo slièan onom koji se nalazi na zidinama egipatskog hrama u Edfuu. Hermetizam u svojim misterijima prouèava odnose mikrokozmosa (èovjeka) i makrokozmosa (univerzuma). Sveta knjiga Hermesa Asklepiju govori o astrološkoj botanici i mineralogiji, a Petnaest zvijezda, kamena, biljaka i likova govori o ljekovitim svojstvima. Egipatski i grèki misteriji su se putem hermetizma i neoplatonizma snažno uoblièili u alkemiji. Rani alkemijski radovi Bolosa Demokrita iz Mendsa, oko 200. god. pr. Kr., nam govore o supstancijama kao što su zlato, srebro i geme. Takoðer znamo da se neki alkemijski tekstovi poèinju pojavljivati prije poèetka kršæanskog razdoblja pod imenom Hermesa, Agathodaimona, Izide i drugih. Neki hermetièki fragmenti sadrže tumaèenje hermetièke kozmogeneze i razvitak ljudske duše, a egiptaski utjecaj jako je izražen. Meðutim mnogi papirusi tumaèe i razne postupke, kao što su zatvaranje duše daimona ili anðela u kip uz pomoæ biljaka, gema i mirisa, kako bi kipovi mogli govoriti i proricati. Hermetièki tekstovi su navoðeni kao primjer kasnog helenskog sinkretizma zato što oèituju obilježja magije, astrologije, alkemije, platonizma, stoicizma, misterija, ali i judaizma i gnostièke misli. Ovakvi utjecaji dominantni su u kasnom helenskom razdoblju.

Hermes Trismegistos

Egiptaski Thoth je grèki Hermes, Hermes Trismegistos, "Triput Veliki Hermes", zaštitnik znanosti. Nazivan je i imenima: Tajanstevni, Nepoznati. Plotinov uèenik Proklo kazuje o tom tajanstvenom bogu: "on stoji nad svakom vrstom uzroka; od smrtnog staništa vodi nas do pojmljive suštine i upravlja raznim skupinama duša." U poèetku je Grèki Hermes jednak Thothu. On je kozmièko božanstvo, ali i ono koje se nalazi u srcima ljudi. Tradicionalni grèki Hermes nije nepoznat u magijskim papirusima, ali ime Thota èešæe se spominje. Hermes je isprva egiptiziran i ima atribute Thotha. To se može vidjeti kod njegovih titula, ali i iz svetkovine nazvane Hermetaea koja se podudara s jednom od glavnih Thothovih svetkovina. Velika popularnost kulta u Hermopolisu utjecala je na nadilaženje raznih kulturoloških prepreka i razvitak kasnijeg kozmopolitskog Hermesa Trismegistosa. Smatra se da je transformacija Thotha u Hermesa Trismegistosa zapoèela u kasnom razdoblju egipatske povijesti. Neki autori navode da se to dogaða oko 560. god. pr. Kr. pod grèkim utjecajem. Thoth-Hermes za vrijeme ptolomejskog i rimskog razdoblja inspirira veliku devociju. U kasnijem rimskom razdoblju pojavljuju se koine, grèko-egipatsko religijske rasprave u kojima je Hermes Trsimegistos središnji lik. Smatra se da u kasnijoj antici podrijetlo i identitet ovoga boga nisu potpuno jasni. Prema egipatskoj tradiciji on je bog, ali aleksandrijski Grci smatraju ga èovjekom. Tekstovi hermetizma uglavnom opisuju Hermesa Trismegistosa kao sveca iz jednog davnog razdoblja, onoga koji je primio objavljenje nebeskog svijeta i koji razgovara s bogovima.

Utjecaj Hermetizma na umjetnost
O utjecaju hermetizma na umjetnost spomenut æemo samo neke pojedinosti. Botticellijeva Primavera, nastala 1377-78, sadrži neoplatonistièko hermetièko obilježje, kao i Dürerova Melancolia iz 1514. godine. Zanimljivo je ovdje spomenuti mozaik katedrale iz Siene, koji sadrži citat iz Asklepija, Giovanni da Stefano koji je svoje umjetnièko djelo stvorio 1488. godine, ne unosi poganske elemente u katolièko zdanje, jer je samatrano da se Bog objavio kroz radove Hermesa Trismegistosa. Nadalje, na oslikanim svodovima crkve u Zupthenu iz 1495, takoðer je prikazan Hermes Trsimegistos. Još jedan njegov prikaz je slika Luca Horfeia na stupu Vatikanske biblioteke.



godišnjak 8






wikipedija