nedjelja, 25.11.2007.

...Kad smo veæ kod goth glazbe spominjali pravce,tu su se umiješali i umjetnièi detalji.Tako smo nešto pisali o samoj gotici,romanticizmu,kad ono još jedno par stoljeèa vezano uz gotic culturu.Renesansa


Rafael, Atenska škola, 1509.-11., freska u Vatikanu, 7,92 x 5,49 m. Prekrasan primjer renesansne povezanosti umjetnosti, znanosti i života. Centralni lik Platona raðen je kao portret Leonarda.
Rafael, Atenska škola, 1509.-11., freska u Vatikanu, 7,92 x 5,49 m. Prekrasan primjer renesansne povezanosti umjetnosti, znanosti i života. Centralni lik Platona raðen je kao portret Leonarda.

Renesansa je jedno od najkreativnijih razdoblja u književnosti i umjetnosti koje je oznaèilo prekid sa srednjim vijekom. Vremenski se odreðuje od 14. stoljeæa u Italiji do 16. stoljeæa u ostatku Europe. Ona je jedan od najkrupnijih pokreta u kulturi zapadne Europe, koji je doveo do preokreta u znanosti, filozofiji, književnosti i likovnim umjetnostima. Italija je zemlja u kojoj je umjetnost renesanse našla svoj najviši izraz, jer je u njoj najprije došlo do razvoja gradova i gomilanja bogatstva u pojedinim gradanskim porodicama.


Odlike renesanse

Leonardo da Vinci, Dama s hermelinom, Czartoryski Museum, Kraków

BENDOVI KOJI SE OBLAÈE I SVIRAJU RENESANSNU GLAZBU







RENESANSA : je prvo razdoblje u povijesti umjetnosti koje je bilo svjesno svoga postojanja i koje je samo sebi iskovalo ime (franc. Renaissance = preporod). U ovom razdoblju antika je smatrana vrhuncem èovjekovih stvaralaèkih snaga, pa su sve umjetnosti i znanosti koje su cvjetale u antici ponovno bile oživljene.

Usporedno s materijalnom, razvijala se i duhovna kultura koja se izrazila u sve veæem interesu za antièku umjetnost. Nosioci te nove kulture bili su humanisti koji su kulturu usmjerenu prema èovjeku suprotstavljali skolastièkoj nauci i teologiji. Za talijanske humaniste središte univerzuma više nije bio Bog, nego èovjek, univerzalno obrazovani humanist, predstavnik novèane i intelektualne elite. Humanisti su skupljali i prouèavali antièke rukopise, uèili grèki i latinski jezik, istraživali ostatke antièke arhitekture i skulpture. Razvijena samosvijest i samopouzdanje omoguæili su im da slobodno biraju uzore, koje nalaze u antici i prirodi, donose zakljuèke i da ih analitièki obraðuju. Stvoreno je racionalno i znanstveno shvaæanje svijeta i ojaèala je individualnost talijanskog i europskog graðanina. Zasnovana na empirijskom doživljaju svijeta i kritièkom odnosu prema autoritetima, renesansa je oslobodila bujicu stvaralaèke energije prvo u Italiji i Nizozemskoj, a zatim u Njemaèkoj i Francuskoj.

Svijet u kome je stvoren renesansni umjetnik bio je mnogo složeniji od svijeta njegovih prethodnika. Umjetnik ne samo da je bio prijatelj humanista, filozofa i književnika nego je i sam bio univerzalno obrazovan i svestran stvaralac. Mnogi su bili istovremeno arhitekti, kipari, slikari, znanstvenici i pjesnici. Upuæeni na prirodu, prouèavali su optiku i ustanovili zakonitosti linearne i zraène perspektive. Znaèajan predmet prouèavanja umjetnika bilo je i ljudsko tijelo, njegova anatomska struktura, zakoni pokreta i proporcije od kojih zavisi njegova ljepota, crtaèki stil postao je prirodniji i realistièniji.

Visoka renesansa je vrijeme kada se prestaju utvrðivati gradovi jer su nastali topovi s eksplozivnim punjenjem i obrambeni zidovi postaju suvišni. Vojska izlazi iz gradova i okršaji se odvijaju na otvorenom prostoru. Jaèaju monarsi koji postaju moæni, snažni, bogati i sposobni braniti teritorijalni integritet cijele države. Grade se kulturne i znanstvene institucije, knjižnice, galerije, muzeji. Razvija se znanost, posebice matematika, fizika i astronomija (Nikola Kopernik, Galileo Galilei, Giordano Bruno govore protiv geocentriènog sustava). Jaèaju gradovi kao Rim, a pogotovo Venecija koja je trgovinom, ratovima, ali i demokratskim izborima meðu vlastelom, te zahvaljujuæi prevlasti na Sredozemlju postala najjaèom silom u Europi. Dakako, 1500. g., na vrhuncu moæi Venecije, nitko nije slutio da je to i poèetak njenog kraja jer se trgovina veæ prebacivala na relaciju Europa-Amerika (Kristofor Kolumbo je otkrio Ameriku 1492. g.).

Društveno-socijalna decentralizacija vlasti zapoèinje reformom rimokatolièke crkve poznatom pod imenom protestantizam (Martin Luther 1517. g. – Wittenberg, 95 teza). Njemaèka aristokracija uvelike prihvaæa protestantizam i stvara autonomne, apsolutistièke kneževine i vojvodstva. Sveæenici mijenjaju naèin života, imaju svoje župe, ne grade se skupocjene crkve, ukidaju se ceremonije i prestaje se trošiti na skupocjena umjetnièka djela. Biblija se prevodi na njemaèki jezik i postaje prva knjiga njemaèke književnosti.

Tijekom 16. st. "Visoka renesansa" je u Firenci nastavila producirati velike umjetnike; ali centrom talijanske umjetnosti postao je Rim, gdje su ambiciozni pape Leon X. i Julije II. slavili grad slaveæi sebe. U Rimu djeluje Donato Bramante (1444.-1514.) koji gradi Tempietto (mali hram) – objekt je mali (visina 9 metara), kružni sa šesnaest stupova, dva kata s kupolom, lanternom i apsolutno je simetrièan. Po skladu i simetriji nazivaju ga "Partenonom" novoga vijeka.

U vrijeme kada se izrazito štovao subjektivizam i individualizam svakoga umjetnika, toliko da je se stvarao kult genija, umjetnici su željeli da se izražavaju posebno i da pri tome ostavljaju poseban dojam na promatraèe djela. To je vrijeme kada je vladala ideja genijalnog umjetnika, pojedinca nadahnutog od Boga, koji je bio uspješan u razlièitim vrstama umjetnosti – univerzalni èovjek (tal. hommo universalis). Visoku renesansu personificiraju tri najveæa umjetnika svih vremena: Leonardo da Vinci, Michelangelo i Raphael Sanzio de Urbino.

Tri genija [uredi]

Renesansni ideal univerzalnog èovjeka utjelovio je Leonardo (1452.-1519.). U njemu su znanstvena radoznalost i moæna inteligencija bile skladno spojene s ljubavlju prema prirodi i jasnim osjeæajem za njene tajne. Inženjer, znanstvenik, glazbenik, slikar i kipar - Leonardo je studirao sve, od kretanja vode do unutarnjeg sklopa ljudskog tijela, napravio je crteže leteæih mašina, brana, zgrada, opsadnih oružja, sve nacrtano i opisano zrcalnim pismom u njegovim bilježnicama.

Na slici Majka Božja s Djetetom, sv. Anom i janjetom možemo prepoznati sve karakteristike njegovog slikarstva: likovi su uvijek rasporeðeni u nekom geometrijskom odnosu - piramidalna kompozicija, postupno modeliranje likova koji kao da izlaze iz neke magle (tal. sfumato), valersko slikanje uz uporabu kontrasta svijetlo-tamnog (tal. chiaro-scuro). Leonardo je naslikao i najpoznatiju sliku na svijetu – Mona Lisa. To je èudesan portret žene koja se tajanstveno smiješi (arhajski osmijeh) ispred rastaljenog pejzaža kamenja i rijeka. Portret žene je jako idealiziran iako je nastao po stvarnom modelu i u toj ravnoteži leži tajanstvenost ove slike.

Drugi važni arhitekt cinquecenta, još slavniji kao kipar i slikar, je Michelangelo (1475.-1564.). Njegov genij i njegovi veliki pothvati u svim umjetnostima uèinili su ga idolom mnogih generacija umjetnika.

Monumentalnost postiže zarana veæ svojom skulpturom Davida koji je bio simbol slobodarske firentinske republike. Strahovita snaga i napetost zraèe iz tijela ove skulpture. U svojim djelima je izražavao svoja filozofska i etièka stajališta. To se najbolje vidi u njegovom ciklusu skulptura Robovi, gdje je ljudsko tijelo shvaæeno kao tamnica duha. Michelangelova umjetnost je dramatièna, napeta i napadna.


RANA RENESANSA U ITALIJI
Rana Renesansa (tal. quattrocento) je prvo umjetnièko razdoblje renesanse koje traje kroz cijelo 15. st.

Italija je odigrala vodeæu ulogu u razvijanju renesanse, i to prvenstveno grad Firenca, a zatim i Padova, Rim, Venecija … sve do poèetka 16. st. kad se nastavlja u cijeloj Europi. Društveno ureðenje je slièilo onome u antièkoj grèkoj, bilo je prepuno gradova-država koje su se natjecale i ratovale jedna protiv druge. Ti gradovi-države razvijali su manufakturnu proizvodnju, trgovinu, zemljopisna otkriæa, tiskarstvo (Gutenberg, 1440.) i znanost. Trgovanje s udaljenim krajevima ruši stare strahove od prostora i prirode kojima se sada pristupa na znanstven naèin (manje kroz teološke dogme), tako se razvijaju: matematika, medicina …; otvaraju se prva sveuèilišta (Padova, i dr.)

Umjetnici po prvi puta bivaju cijenjeni i priznati kao stvaraoci. Renesansni èovjek priznavao je da je razdoblje klasike nepovratno mrtvo, a cilj mu je bio dostiæi ga i nadiæi. U želji da se potpuno odbaci srednji vijek i preporodi antika u Europi je poèelo stvaranje modernog èovjeka. Predstavnici rane renesanse u Italiji su: Masaccio, Donatello, Filippo Brunelleschi itd.

VISOKA RENESANSA U ITALIJI
Visoka renesansa (ili razvijena renesansa, tal. cinquecento) je kasna faza renesanse koja se odvija do prve polovice 16. st.

Tijekom 16. st. renesansa je u Firenci nastavila producirati velike umjetnike; ali centrom talijanske umjetnosti postao je Rim, gdje su ambiciozni pape Leo X. i Julije II. slavili grad slaveæi sebe.

U vrijeme kada se izrazito štovao subjektivizam i individualizam svakoga umjetnika, toliko da je se stvarao kult genija, umjetnici su željeli da se izražavaju posebno i da pri tome ostavljaju poseban dojam na promatraèe djela. To je vrijeme kada je vladala ideja genijalnog umjetnika, pojedinca nadahnutog od Boga, koji je bio uspješan u razlièitim vrstama umjetnosti – univerzalni èovjek (tal. hommo universalis). Visoku renesansu personificiraju tri najveæa umjetnika svih vremena: Leonardo da Vinci, Michelangelo Buonarroti i Rafael.


Jan van Eyck, Arnolfinijev pir, 1434., ulje na dasci, 81,9 x 59,7 cm, London.

KASNA GOTIKA NA SJEVERU
Kasna gotika ili Nordijska renesansa kako je nekad zovu je umjetnièka produkcija na sjeveru Europe u 15. st. U 15. st. kada u Italiji renesansa uzima maha i umjetnost se budi i vraæa èovjeku, na sjeveru se razvija slikarstvo nesluæena sjaja. Nije sluèajno da se to odigralo baš u Nizozemskoj gdje se razvila silna trgovina, nastanilo blagostanje i bogatstvo, a graðanstvo želi produbiti i obogatiti svoje nazore i predodžbe o svijetu.

RENESANSA NA SJEVERU

Gradska vijeænica u Poznanu, Poljska. Obnovio je u renesansnom stilu Giovanni Batista di Quadro od 1550.-1555.

Renesansa na Sjeveru oznaèava umjetnost visoke renesanse zapadne Europe u 16. st. Naziv "Sjeverna" je odrednica nastala da istakne razliku od izvorne, talijanske renesanse, koja se poistovjeæuje s jugom Europe.

Visoka renesansa se širi iz Rima diljem cijele Europe. Meðu apsolutistièkim monarhijama glavnih europskih država u svom bogatstvu, raskoši, feudalnih posjeda, tuðih kmetova i opljaèkanih vrijednosti, prednjaèe kraljevi francuskih dinastija. zahvaljujuæi brojnim kraljevskim brakovima francuski kraljevi polažu pravo na druge krune i druge zemlje, pa ratuju sa svima (Nizozemskom, Španjolskom, Engleskom, Napuljom …). Preko ratova u Italiji upoznaju se s renesansom i prihvaæaju je jer im omoguæava gradnju palaèa, dvoraca, galerija, muzeja, trgova, kakvih nije bilo u gotièkoj umjetnosti sjevera. Uskoro ti utjecaji dopiru do Njemaèke, Engleske, a kasnije u doba Baroka i do carske Rusije. Èak je Leonardo slikao na dvoru Luja XII.

VENECIJANSKA RENESANSA
U 15. st. jaèaju gradovi kao Rim, a pogotovo Venecija koja je trgovinom, ratovima, ali i demokratskim izborima meðu vlastelom, te zahvaljujuæi prevlasti na Sredozemlju postala najjaèom silom u Europi. Dakako, 1500. g., na vrhuncu moæi Venecije, nitko nije slutio da je to i poèetak njenog kraja jer se trgovina veæ prebacivala na relaciju Europa-Amerika (Kristofor Kolumbo je otkrio Ameriku 1492. g.).

Velika karakteristika Venezijanske renesanse je boja, naime osvjetljenje koje je presudno i prepoznatljivo u ovom stilu i površnom primjenjivanju renesanse. Za razliku od "intelektualnog" slikarstva Firence i Rima, u Veneciji je nastala umjetnost u kojoj je boja važnija od linija. Venecijansko slikarstvo: Dominico Veneziano, Giovanni Bellini, Tizian itd.

MALO RENESANSNIH FOTKI

KASNA RENESANSA


RENESANSA OD 14 - 16 ST.


RENESANSA NA TRGU


RENESANSA(a i gothic)OBLEKA


KRILATI DJEÈAK - RENESANSA - TROGIR



WIKIPEDIJA