èetvrtak, 24.05.2007.

...hot in the city,hot in the city toonight...
da toplo.ljudi moji ovo se više ne može nazvati toplo,veæ se kreèemo ka tropskim vruæinama.ako nastavi ovako a voda odnosno kiša ne padne,imat èemo ubrzo problema s pitkom vodom.naravno da æe botiljari,odnosno oni koji nam vodu(osnova za preživljavanje)veæ sada prodaju u plastiènim flašama,izgraditi pravo bogastvo.crno æe zlato pasti u zaborav,a dilat æe se voda."ej kompa imaš za jedan šut?"-neæemo tražiti ni heroin,ni cocain,niti što ti ja znam što današnja mladež ne ufurava sve u vene,veæ èemo tražiti šut obiène vode.a ako bude destilirana,to èe ti biti nešto kao èisti heroin.pošto takvog kod nas nema,neèe biti ni èiste vode.zanimljiva teorija koja nije daleko od istine.možda je sada smiješna i smite se do mile volje,al jednog èete se dana sjetiti kako je mali crni anðeo imao pravo.a ja uvijek imam pravo.nisam vam htio pisati o vodi,al me misao na to navela,koja je vezana i za heroin i za vodu i za moje stanje.razumijem da je toplo,al to što se meni dešava ova dva do tri dana,nije baš normalno.veæ se dvije noæi stalno budim i to mokar.doslovno mokar.sinoæ sam tokom noæi promijenio dvije majice,koje si mogao ocijediti,a kod treæe sam odustao i legao spavati gol.ne za ništa.probudio sam se tako da je krevet,odnosno plahte,bile mokre,a uz njih i jastuk kojeg je M.kad se probudio gledao u èudu i stavio sušiti na balkon.èak me i on gledao malo po strani,jer je pomislio da sam koristio odreðene supstance,bez njegova znanja(pošto neke ne voli da diram i lagano su mi zabranjene)i da sada potajno kriziram.ali jebi ga,nije istina.i prije sam krizirao,ali znoj nije bio takav.budio sam se u bunilu i svašta,ali znoj je u tim periodima imao miris zastajalog gnoja,odnosno smrdio je jer se tijelo èistilo od svih sranja koje sam si znao ufurat u moje brižne venice.ovaj znoj ne smrdi.nema nikakav miris.simpli,iz mene je tekla voda.da popizdiš.kad bi bio kraj samo na znojenju,bilo bi to sasvim u redu.nastupila je i nervoza.danas na poslu uspio sam se posvaðati sa šefom,spustiti direktoru(èudi me kako me još nije poslao doma jer je to njegov stil,da za svako suprostavljanje njemu ili njegovoj svetoj rijeèi ili naredbi letiš doma bez pardona.jednom rijeèju,ne dvije,brije da je robovlasnik,a obièan je krelac).al jebeš posao,jebeš nehumanog direktora,jebeš šefove(ovog mi je malo žao jer je fer i korektan).brijem da èu mu ipak iznijeti moje izvinjenje,jer je prije svega èovjek i jedan od rijetkih šefova(nije rijeè o diši,ne),koji zna svoj posao i uvijek ti je spreman pomoæi.to su rariteti,pa ti bude žao što se iskališ na takvom biæu.ma jebeš i njega.ako mi je zbog koga krivo i žao,to je sigurno M.,kojeg sam nazvao telefonom vrativši se s posla,te ni krivom ni dužnom,izderao se,izblebetao sve i svašta.fakat tako što nije zaslužio s obzirom da niti radi samnom, niti je kriv za takva moja stanja.na koncu jedini je kojem je uopèe do mene stalo,koji se uvijek trudi olakšati mi crne dane,izmamit mi osmijeh na lice.ali kad je vruæe,kad si neispavan,nervozan,kad te na poslu izdrkaju kao mladog majmuna,..èesto ne biramo žrtve,a obièno su nam na meti najdraži.ostaje mi da se iscooliram,da otplešem ples kiše i da molim boga da malo zahladi.spustila se noæ,ali su temperature previsoke za ovo doba godine.neznam gdje to vodi,al to nam je oèiti primijer koliko je èovijek sjebao prirodu.priroda je bila tu i prije nas.strah me samo pomisliti što æe se dogoditi,kad nam uzvrati udarac.brijem da ova tornada,poplave ,potresi...to su samo sitna upozorenja koja nam priroda šalje.to je samo poèetak,a toliko nam toga treba vratiti.koliko je lijepa,toliko je zajebana.zar smo zaslužili bolje?...