život je kratak

Da li je laž, kad je o djeci riječ, preteška riječ? Uglavnom, sva djeca izmišljaju. Opazili ste da u kutiji nedostaje gomila bombona. Strogo ste ga pogledali, a kakav ste odgovor dobili?"pojela sam samo dva" Koliko puta čujete: " Oprao sam ruke" A već na prvi pogled vidite da nije!
Kako postupiti? Da li kazniti dijete, ili podviknuti-lažeš?
Izmišljanje je normalna pojava u djece. Iza izmišljenih odgovora ponekad se krije nesigurnost, strah od kazne zato što je dijete npr. pojelo puno bombona,polupalo vazu,čašu.
Djeca ponekad izmišljaju nesvjesno, fantaziraju. Upitajmo se zašto dijete izmišlja iz straha. Kada je prvi puta nešto razbilo kakva je bila kazna? Udarac? Vika? Kada prvi puta dijete nešto razbije, pokušajte razgovarati. Mirno, bez nervoze, vike.Primjerice: "Drugi put moraš paziti, jer se na polupano staklo možeš porezati, a to boli , a i razmisli malo iz čega bismo pili kad bismo razbili sve čaše."
Ponovi li se to, dijete se najvjerojatnije neće uplašiti, nego će samo priznati da je nešto razbilo.
Ili bi bio pravi odgovor: " I ja volim jesti bombone, ali ako budeš previše jeo ostat ćeš bez zubi i čime ćeš onda jesti?" Čujete li pak izmišljeni odgovor o pranju ruku, uzvratite mu sa smiješkom: " Ako si oprao ruke, neće im štetiti da ih još jednom opereš. Bit će još čišće."Tako će dijete shvatiti da mu se baš previše ne isplati lagati.
Nikako ne predbacujte djetetu zbog laži oštrim riječima: " Prošli put si lagao, pazi da se to i ovaj put ne dogodi!" Budući da dijete uglavnom izmišlja zbog straha, najveća je pogreška stvarati novi strah.

Dijete nikad ne izmišlja kako bi vas obmanulo, izigralo, nego iz straha i zbog bujne mašte.
Vratite mu toplim, dobro smišljenim odgovorom i smiješkom.