život je kratak

Sve je to upotrebljivo ali najbolja prevencija svega toga je GARAŽA: Zar ne?

Sve se urotilo protiv vas. Garderoba u kojoj nikad nema " prave" odjeće pa ste satima birali, kiša koja je počela padati pa ste se morali vraćati po kišobran, cijev koja je pukla pa je valjalo zategnuti sve moguće ventile, tramvaji koji se nikad ne drže voznog reda......No , dobro, što je,tu je. Onih " dopuštenih" petnaestak minuta kašnjenja već je odavno prošlo, i na svećani ručak, umjesto na aperitiv, banuli negdje na desert.

I što sad?Domaćinu ste se , pristojno i nešto opširnije ispričali već na ulazu.I to je, koliko god čovjek svoje nezgode želi isplakati na još kojem ramenu, sve što se o kašnjenju ima pričati. Ostali će gosti, vjerujte, biti sasvim zadovoljni kratkim "oprostite na kašnjenju", - nadam se da niste predugo odugovlačili s jelom zbog mene" Jer , priznajte, nevolje sa kanalizacijskom cijevi sigurno nisu primjeran prilog slasnu pečenju, a i uživanje u desertu nema mnogo zajedničkog s histeričnom pričom o javnom gradskom prijevozu...
U ostalom, ma koliko zanimljiva vaša priča bila, ona je, u tom trenutku, prije svega- upadica u već otvoreni razgovor o nečemu drugom.
A ako je netko izuzetno radoznao, razloge svog kašnjenja možete mu ispričati i pri čašisi ili kavi poslije obroka. Tada se obično mijenja i tema razgovora i vaše " dogodovšine" mogu biti sasvim zgodno osvježenje.
NARAVNO, SAMO AKO NISU IZMIŠLJOTINE.

No , ako već ne pišemo protokolarne zahvalnice, to još ne znači da na dobroj zabavi i trenutcima opuštenosti ne bi trebalo zahvaliti. Jer domaćin se za to morao dobro potruditi, nabaviti i pripremiti jelo i piće, a i za gostima valja pospremiti popriličan nered.
Stoga budite uvjereni da nećete ispasti nimalo staromodni ako sutradan nazovete domaćine i još jednom ( jer to ste , nadam se, učinili i kad ste se opraštali) zahvalite i ponovite da vam je bilo vrlo lijepo.
Umornim domaćinima to će zacijelo biti drago čuti, a vi ćete uvijek biti rado viđen gost.

Danas mi je pala jedna ideja na pamet- baš me zanima šta mislite o tome.

Potrošili ste cijeli dan tražeći poklon koji će najviše obradovati vašeg prijatelja ili prijateljicu.

Rođendanska je proslava, pričalo se poslije, uspjela- jela su bila probrana i ukusna, osvježenja nije nedostajalo, a i gosti su bili zabavni. No vi se ipak niste osjećali ugodno. A kako i biste. I vaš je poklon ostao u povečoj gomili sa smiješkom i najljepšom zahvalom primljenih, ali neotvorenih darova.
Na povratku kući nije vam preostalo ništa drugo no da zamišljate komentare ukućana koji, " neopterećeni" gostima, mogu glasno izreći sve što im padne na pamet o onome što ste tako dugo i s mnogo veselja birali.

Ja mislim da na takve rođendane ubuduće treba odlaziti( ako se to još uopće poželi) samo sa manjim buketom cvijeća ili na brzinu kupljenom bocom.
Onaj koga ne zanima što su mu prijatelji poklonili ništa više ni ne zaslužuje. Jer za takvo ponašanje izgovora jednostavno nema. Nema te gužve, nema tog kolača koji će zagoriti ili vrata koja valja otvoriti a da domaćinu ne ostave barem trenutak - dva za otvaranje poklona. A pravila lijepog ponašanja od slavljenika čak i iziskuju da već idućeg dana nazove svoje prijatelje i još jednom zahvali na poklonima.
Pa makar ni ne znao što će s njima!