ponedjeljak, 27.02.2017.

oprostiti sebi

teško se nosim sa stresom

nije to "obično" teško nošenje sa stresom

neki ljudi pod stresom postanu još efikasniji

neki ljudi znaju ignorirati stres

ja pod stresom nadožuntajem

dogodi se neki "klik" i umjesto da stres smanjujem ja ga povećavam

kovitlac misli se zakotrlja i gomilam probleme i tamo gdje ih objektivno nema

da bar sve pustim... ne... ja pod stresom iskopam još stresa a da pri tome ne riješim izvor stresa

baš loše reagiram

nije toliko bitno gdje je stres počeo, banka, posao, bilo što... ja ga samo proširim i odjednom u svim segmentima mog života samo izranjaju problemi

odjednom svuda vidim "problem"

postajem nezrela i konfliktna

i još nisam naučila to zaustaviti

još nisam naučila iskontrolirati se i ne raditi gluposti


....

kako uopće to preživim?

dogodi se novi "klik", nešto lijepo, neke stvari se riješe same od sebe i opet sam dobro

e sad....

jutros se, nakon razdoblja crnjaka, dogodio taj željeni pozitivni "klik"

prekidač

jedan optimističan razgovor na poslu

svjetlo se upalilo

u meni je nova snaga, svijet se ne čini više tako mračan i okrutan


...

znam kako funkcioniram, ali još nemam rješenje da si ne radim štetu

nije dobro za moje odnose s drugim ljudima

obično najviše stradaju ljudi koji su bliski

nekad je naprosto šteta prevelika

....

ne mogu se sad bičevati jer sam takva, zar ne?

bar vidim problem, pa ću vremenom naći i rješenje

ljudi oko mene će shvatiti ili neće

mogu reći da mi je žao zbog mog ponašanja

i nadati se da su moje pozitivne osobine vrijedne toga da me se otrpi

... dok ne riješim ovaj problem


...

ok... jedno sam ipak naučila... nervirajući samu sebe što sam takva kava jesam ništa ne postižem

imam viziju života u kojem ću pobijediti svoju mračnu stranu

ovu priliku ću iskoristiti da zahvalim prijatelju za kojeg znam da čita moj blog što nije odustao od mene

hvala mu što me odveo u kino u subotu i što mi je svako jutro javljao vremensku prognozu

hvala i prijateljici koja me trpi još od studentskih dana iako ne znam da sam to ičim zaslužila

....

zbog njih se isplati potruditi

....

Draga moja prijateljice, poslušat ću te.

Idem probati nove stvari u životu.

Npr. plesati salsu






19:12 | Komentari (4) | Print | ^ |

petak, 24.02.2017.

Petak, večer

Kiša...

Jutros sam tražila od frenda, samca, da me nauči gdje izlaze samci petkom navečer.

Kaže on meni "Ne znam gdje izlaze samci, ali znam gdje izlaze ljudi".

Ok, ljudi, samci, štogod... Ljudi naših godina - gdje izlaze?

"Ne, ne, ne... brzaš... nisam siguran da si ti za večernje izlaske. Sigurno to želiš?"

Naravno da sam za večernje izlaske!

Zašto ne bih bila za večernje izlaske?

Kad izađem znat ću jel' želim ili ne želim ponoviti to iskustvo.

Ta sitnica što idem spavati u 10.... ma riješit ću to. Otići ću spavati u 4 da se probudim do 10. Onda oko ponoći mogu vani...

I tako, sad se lagano budim.

Hm, kiša....

Baš mi se ne izlazi po kiši....

Možda ljudi izlaze i subotom navečer?

Ne sjećam se kad sam zadnji puta izašla iza 22... Negdje tamo oko dvajestpete?

Doduše, događalo mi se da zalomim na nekom druženju pa se kasno vratim doma, ali izlazak iza 10.... Navečer

Doček Nove godine ne računam.

Zapravo mi se čini da sam pala s Marsa.

Ljudi izlaze? Navečer? Iza 22? A prešli su četrdesetu?

Što sam još propustila?


20:18 | Komentari (10) | Print | ^ |

četvrtak, 23.02.2017.

Malo o polemici

Da se odmaknem od svojih uobičajenih tema, danas ću citirati svoju A.

Moja A zna puno reći u nekoliko rečenica.

"Ispisala sam poodavno anegdotu iz kafane dva ahbaba, carsijanera, dr. Sejo i trgovac Haso, u carsiji zvani Tuka.
E njih dva uz aksamluk i mezu bi rjasavaj pitanje globalne politike i svijeta, a to sto zadnjih 20-ak godina nisu izisli preko avlijskih kanata je manje bitno. Elem, jednu vecer su se toliko zaujeli da je doktor, ne mogavsi ga ubijediti da je upravu, skocio sav crven od bijesa i opalio Hasi samarcinu, na sto je ovaj, mrtav hladan, ustao, naklonio se i umjesto pozdrava rekao: doktore Sejo, ovo je vas poraz!
Tako covjek sam o sebi i svom znanju i odgoju kaze sve ;-)...a ja ih se eto cesto sjetim citajuci ono sto se danas naziva polemika, a koja je forma, ne zna se..."


Nemam što dodati....


18:39 | Komentari (0) | Print | ^ |

ponedjeljak, 20.02.2017.

bez plana

cigarete su zlo, cigarete su zlo, cigarete su zlo....

zašto se ostaviti cigareta?

1) cijene im idu nebu pod oblake
bolje da si priuštim masažu za te novce

možda će neki reći da to nije najvažniji razlog, ali u ovom trenutku mi je jako stimulativan

cigarete su zlo, cigarete su zlo, cigarete su zlo,...

2) smrde

a što tu dodati?

cigarete su zlo, cigarete su zlo, cigarete su zlo....

3) radi zdravlja

znam da bi mi ovo trebao biti prvi razlog, ali, eto nije.

nikad se nisam pretjerano "palila" na te priče o tumorima i slično i bilo bi glupo reći da se sad nešto brinem, ali... bilo bi lijepo zdravije živjeti

cigarete su zlo, cigarete su zlo, cigarete su zlo,...

4) zašto ne?

sigurno ima još neki razlog

pravo je pitanje - a zašto uopće pušim?


Plan:

planove i onako zeznem pa bolje da ne planiram

od sutra sam nepušač


20:38 | Komentari (5) | Print | ^ |

Pobjede i porazi

Nikada nisam razumjela ljude koji odustaju od svojih želja.

Ja se borim.

Lako definiram što želim i onda krenem za svojim snovima.

Ne plaše me prepreke.

...

Danas se nešto promijenilo.

Čudan trenutak u kojem sam prekinula borbu.

Zastala.

Moje su želje ostale iste, ali...

Je li vrijedno?

Vrijedno je.

Je li vrijedno toliko puno?

Vrijedno je.

Je li stvarno?

Ne... Nije stvarno... To nešto za što se borim ne postoji.



Misao dana:

U ovoj je bitci najveća pobjeda, jedina moguća pobjeda - priznati poraz.

...

Glavu gore Frida. Život ide dalje.


13:53 | Komentari (8) | Print | ^ |

četvrtak, 16.02.2017.

a što da kažem

Da vidimo....

Broj mačaka popeo se na tri.

Tu je i pas.

Uz četiri dlakavca i mrave, ja sam kao ljudsko biće u manjini u svom stanu.

Moglo bi se reći da sam ugrožena vrsta.

Oduvijek sam bila ugrožena vrsta. Čak i kad sam se kretala među ljudima.

Ako ne izumrem podivljat ću.

Možda sam već divlja.

Moja je majka oduvijek tvrdila da sam divlja.

Trudim se biti civilizirana.

Danas sam Njemu trebala saopćiti loše vijesti.

Loše vijesti je najbolje saopćiti na javnom mjestu.

Kafić na plaži se činio dobro rješenje.

Kupila sam mu sendvič.

Loše vijesti je najlakše provariti ako si već sit.

Onda ti loše vijesti lakše padnu na stomak.

On je rekao da nije gladan.

To nije bilo planirano.

Uvijek zeznem nešto u planiranju.

I tako sam nešto brbljala o lijepom vremenu i razmnožavanju skakavaca.

Poslije sam pojela njegov sendvič.

Nije bio loš. Sendvič, mislim.


21:05 | Komentari (16) | Print | ^ |

utorak, 07.02.2017.

prosječna

misliš da me poznaješ?

doista misliš da me poznaješ?

ti misliš da mislim ono što ti misliš da mislim
jer bi valjda tako trebala misliti prosječna ja u prosječnom svijetu

ti misliš da osjećam ono što ti misliš da osjećam
jer bi valjda tako trebala osjećati prosječna u prosječnom

a nikad nećeš saznati što mislim i što osjećam
jer sam sam se uklopila u prosječnost
govoreći ti da mislim i osjećam
ono što želiš misliti da mislim i osjećam
ono što prosječni misle i osjećaju
popunjavajući lažnu statistiku normalnosti

u nenormalnom svijetu


17:55 | Komentari (23) | Print | ^ |



Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se