utorak, 20.10.2015.

Jesenji triptih (haiku)

Prva jesenja

Došla je jesen
I razorila ljeto
Vjetrom i kišom


Druga jesenja

Oblaci sivi
Kapi kiše na dlanu
Lišće na cesti


Treća jesenja

Jesen života
Miriše na samoću
Punu sjećanja


20:13 | Komentari (13) | Print | ^ |

petak, 16.10.2015.

Cigarete, ajte kvragu

Mislila sam vam reći zbogom, kao već nekoliko puta do sada.
Ali Bog s vama nema nikakve veze.
Valjda je to bila temeljna greška.
Zbogom je blagoslov na neki način.
Zato vas sada šaljem vragu, od kud ste i došle.
Dosta je bilo.


23:06 | Komentari (15) | Print | ^ |

nedjelja, 11.10.2015.

Depresija

Pada kiša... Jesam li rekla da stvarno ne volim kišu?
Kad pada kiša čini se kao da se cijela priroda urotila protiv mene.
Danas neću zatvarati prozore. Neka pada...
Jednom sam Njemu rekla da ću napisati knjigu o depresiji. Ali ne tužnu...
Jer toliko je fine ironije u činjenici što si zatvoren unutar sebe i znaš da u tebi postoji čitav jedan svijet koji drugi ne vide i koji će nestati a da ga zapravo nitko neće upoznati. Segmente možda... I koliko god život može biti okrutan, shvaćaš s vremenom da si sam sebi najgori neprijatelj, a istovremeno sebi si jedino društvo.
Ako si depresivan znaš da je o depresiji glupo govoriti.
Bolje je svoje bitke voditi sam.
Ljudi oko tebe te mogu samo žaliti ili osuđivati što si takav. Ni jedno ni drugo ti ne pomaže.
Većinu zapravo nije briga. Nije to ozbiljna bolest, reći će. Od toga se ne umire.
Ali svijet unutar tebe umire. Tvoj humor, mašta, duh, intelekt... Ljubav.
Polako nestaješ u jednom jedinom osjećaju praznine. Bolest postaje ti. Živ si, a nisi.
Ako budem dovoljno hrabra i jaka, jednom, kad pobijedim sebe, napisat ću knjigu o tome. Duhovitu.
Kad stane kiša...Ako ne budem previše depresivna.


08:25 | Komentari (11) | Print | ^ |

četvrtak, 08.10.2015.

Razgovor s Bogom

Dobro Bože, zašto ja?
Zar Ti fali zabava,
pa se sa mnom Ti poigravaš?

Zar sam u sapunici.
koju gledaš samo Ti?
uvijek neki novi zapleti....

Dobro znaš da nisam zla,
da sam jako ranjiva,
pa Te samo pitam gdje je kraj?

Bar mi reci - zašto ja?
Nisam valjda jedina
zar bol nikad neće prestati?

Daj me malo pogledaj.
Odmora mi malo daj.
Nemam snage opet ustati.

Daj mi makar neki znak
Da će proći ovaj mrak
Da će sunce opet svanuti.

Eto, tol'ko od mene
Ne znam puno moliti
Al' Ti i onako sve već znaš...

Mog'o bi me spasiti
Negdje lijepo skrasiti
Da u miru život proživim.

Na volju Ti bilo sve,
nema ljutnje kod mene
samo, eto, daj poštedi me.


10:05 | Komentari (11) | Print | ^ |

ponedjeljak, 05.10.2015.

Pozitiva

Miša mu ljubim dosta je bilo!
Sve nešto tugaljivo, k'o vrijeme.
Pada kiša.
Jesam li rekla da mrzim kišu?
Po kiši je zabranjeno pričati tugaljivo.
Dovoljno je loše što pada kiša.
Evo ja se javila priji u Njemačkoj.
Kaže da je tamo naknada za boce veća nego kod nas.
Poslala joj pismo namjere, da sačuva koju bocu.
Nijemci ne nose odjeću od prošle godine.
Fin neki svijet, svake godine iznova popune ormare.
Ma Njemačka je čudo od zemlje.
Ona Angela mi se baš sviđa.
Još da naučim njihov jezik.
Kažu da nije teško.
Zakonom su zabranili nositi brčiće i češljati se k'o Hitler.
To je dobro.
Eto nije teško biti pozitivan.


19:51 | Komentari (7) | Print | ^ |

petak, 02.10.2015.

Moje su boje...



... kao i moji osjećaji.
Intenzivne, tople, jake.
Nekome se sviđa, nekoga guši.
Pitam se jesi li to ikada razumio?


20:47 | Komentari (14) | Print | ^ |

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>



Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se