Najveće čudo ikada učinjeno!

petak , 15.11.2013.

by: Jesus Christ

Sigurno si sad mislimo: što je to Isus učinio, a da je to nama nepoznato? eek
Koje je to čudo promaklo našoj "pronicljivosti"?
Znamo skoro sve što je učinio... njegove riječi dosta slabo, ali čudesa uglavnom sva znamo... dal može biti nešto "novo"? nono

Ima nešto što je veće od svih Isusovih čudesa koje je učinio, a to možemo iščitati između redaka svetoga Evanđelja. yes

Mislim si... ako je cijelo Sveto Pismo nadahnuto Duhom Svetim, onda je i onaj prostor "između redaka" (u Svetom Pismu) također nadahnut Duhom Svetim i jednako je važan kao i napisane riječi. thumbup


To čudo je toliko veliko da ga uglavnom ne primjetimo, jer se mi ljudi uvijek usredotočimo na "bombastična" puknucu čudesa: ozdravljenja, istjerivanje zloduha, umnažanje hrane njami (i pića party) , hodanje po vodi, itd.

Ne primjetimo to čudo jer je toliko "uobičajeno" u Isusovom zemaljskom životu kao što je nama ljudima uobičajeno udisanje zraka. yes
I zbog istog razloga će većina ljudi reći da to uopće niti nije čudo!

Kako bi bolje razumjeli ovo, najprije moramo nešto učiniti... zamislimo si osobu koju ne možemo podnijeti (onako, organski ju ne možemo podnijeti)... zamislimo si tu osobu... ajde, možemo mi to, jer svatko ima barem jednu takvu osobu i brzo je se možemo sjetiti jer smo (u biti, na taj način) njome i zarobljeni...
E, sad kad smo ju zamislili... pokušajmo pomisliti kako nam je ta osoba jednako draga kao i ona osoba koju volimo najviše na svijetu...
Teško nam je to učiniti? - Naravno da je teško!

"Trebalo bi pravo ČUDO da o toj osobi mislim bilo što dobro ili lijepo..."
ili "Lakše bi i samog đavla prihvatio nego tu osobu..."
- naići ćemo i na takva razmišljanja... no



Dakle, možda je netko već to spoznao i prije, i možda to nekima nije novost, ali ovdje je riječ o PRIHVAĆANJU! thumbup

Isus čini čudo PRIHVAĆANJA svake osobe s kojom je došao u kontakt!
Gubavci, carinici, grešnici, bludnici, rimljani (neprijatelji naroda), pogani, odbačeni, "nepoželjni", "neuglađeni"...
Vjernici, sveci, "savršeni", svećenici, "Božji ljudi", pravednici, "poštenjačine", pokornici...
Prema svim tim ljudima jednak način ponašanja - APSOLUTNO BEZUVJETNO PRIHVAĆANJE! thumbupsretanyes kiss

I ne samo to (da je prihvaćao i grešnike i svece na jednak način), već čini nešto totalno apsolutno skandalozno (za naše ljudske pojmove) - umro je i uskrsnuo za svakoga čovjeka, i tako je sve nas ljude "izjednačio" u svojoj smrti i uskrsnuću!!!
Užas!!! eek headbang
Kako je sam toliko drzak da umire i za svece i za grešnike... ajd da je samo za vjernike umro...ali i za grešnike...pa, to je nečuveno!!!


Nadam se da razumijemo ironiju ovih posljednjih riječi... ali je istina da Isus ne pravi razliku između svoje braće i sestara, Bog gleda svu svoju djecu jednako - pogledom neizmjerne ljubavi!

Jednom gubavcu je bila veća bol to što su ga odbacili čak i njegovi voljeni,
nego sve rane na njegovom tijelu! tuzan
Jednom cariniku svi novci (nepravedno stečeni) nisu mogli nadomjestiti poštovanje ljudi koje je izgubio svojim načinom života! greedy
Jednoj bludnici nije mogla pomoći sva ljepota ovoga svijeta kada je izgubila povjerenje svojih bližnjih! cry
Jednom poganinu (u ono vrijeme) nije pomoglo ni bogatstvo, ni dobra djela, ni pobožnost da zadobije pažnju i poštovanje od ondašnjih pravo-vjernika! bang

Svi su oni bili "manje vrijedni", odbačeni, isključeni, neprihvaćeni, osramoćeni... izgubili dostojanstvo ljudskoga bića, neki su od njih izgubili čak i pravo na život. dead

I ne treba njima neko "bombastično" čudo! Ne treba im zdravlje, novac, hrana... ili nešto slično...
Treba im samo priznanje da su i oni dostojni da žive kao ljudi... kiss

I dolazi Isus u njihov život sa svojim pogledom, sa svojim dodirom, sa svojom riječju, sa svojom pažnjom, sa svojom brigom, sa svojom LJUBAVLJU... cerek i čini da se te osobe opet osjećaju kao ljudska bića, PRIHVAĆENA, voljena, željena od Boga!

Isusovo prihvaćanje je, vjerujem, vratilo te osobe u život!
Vratilo im je nadu!
Pokazalo im je ljubav!
Probudilo je u njima vjeru!

I da nije učinio nijedno drugo čudo osim toga, Isus bi i tada bio najveći čovjek koji je hodao ovom zemljom! yessretan

"Kada bih sve jezike ljudske i anđeoske govorio... kada bih znao sva otajstva i sve spoznaje i kad bih imao svu vjeru da bih i gore premještao... i kad bih razdao sav svoj imutak i kad bih predao svoje tijelo da se sažeže... a ljubavi ne bih imao... ništa mi ne bi vrijedilo!"

Kako je ovo Isusovo čudo neprimjetno, "maleno", kako je svakodnevno, kako je nenametljivo, kako je skoro nevidljivo, kako je lijepo sakriveno, po nadahnuću Duha Svetoga, "između redaka"...

Mogu li i ja učiniti barem neko slično maleno, neprimjetno, svakodnevno čudo? yes
Tako da bude kao što je Isus učinio, "između redaka", da se ne piše o tome na sve strane...mogu li?
Nemoram hodati po vodi ili istjerivati zloduhe ili ozdravljati bolesne... ovo čudo je Isus "prilagodio" za sve ljude ovoga svijeta! yessretan

Kad ga nemožemo "oponašati" u čudesnom umnažanju kruha, možemo u ovome! yes


mah hrvatska wave


ŽABA

utorak , 12.11.2013.


Poznato je ono... žabu ubaci u vrelu vodu i ona će odmah iskočiti iz vode, jer je voda prevruća.
Ali kada bi se tu istu žabu ubacilo u hladnu vodu (koja joj nije nikakva prijetnja) i kada se voda polako zagrijava, žaba bi ostala i dalje u vodi.
Ostala bi žaba sve dok voda ne uzvrije do kraja i dok ne bude kasno da se spasi... eek

Kada sam prvi put čuo za to (a to je stara "fora"), pomislio sam: "Lude li životinje!" nut
Čudio sam se da postoji takvo biće koje ne primjeti smrtnu opasnost u koju ulazi! namcor

Postoji, moram primjetiti ili priznati (uzmite kako želite), još jedno (meni poznato) biće slično toj žabi u toj istoj stvari! lud
Sigurno ste pogodili, to smo mi - ljudi! yes


"Tijelo bez hrane umire,
kao i duša bez Boga..."

- sv. Augustin


Naše ljudsko "prilagođavanje" grijehu i zlu je nevjerovatno slično ponašanju ove žabe iz početka priče... zaliven
Čovjek se malo-pomalo prilagođava situaciji koja je oko njega, tj. dopušta da ga okolina oblikuje,
iako bi on trebao oblikovati svoju okolinu!

Ima mnogo životnih primjera koji potvrđuju ovu misao (treba malo samo pogledati u svoju prošlost: kako smo se "naviknuli" na neki porok, slabost, grijeh, nešto loše...).
Svaki od nas će načelno biti protiv zla i grijeha, ali kada pogledamo malo dublje u sebe, onda možemo vidjeti da to "načelno" nije baš naše "životno" (ono što živimo). no

Svaka napast se približava lukavo i (skoro) neprimjetno pjeva i zbog toga je (možda) teško bdjeti nad svakim dijelom svoje osobnosti i života!
Napast nam laska, ulizuje nam se, pogoduje nam, nagovara nas, daje nam (vrlo uvjerljive) razloge...

(POLAKO SE VODA ZAKUHAVA!) burninmad

Prihvaćamo laskanje napasti i polako se približavamo odluci da padnemo / sagriješimo.
Prihvaćamo "valjane" razloge koje nam napast nudi, a koji tako jako ugađaju našoj taštini, našoj oholosti, našoj "samodostatnosti"!
Polako počinjemo stvarati i opravdanja! tuzan
Spremni smo čak stvoriti sebi i (naravno, krivu) sliku Boga koji razumije, a time i (neznam po kojoj logici) podržava naše slabosti... cry

...a to je potpuno drugačije od onoga što je rekao sv. Pavao:
"...dan mi je trn u tijelu...", ali još kaže (drugdje): "...dobar sam boj bio!"

Biti svjestan svojih slabosti jest blagoslov od Boga i to je najveća snaga koju čovjek može imati!
Biti svjestan svojih granica i mana je bogatstvo za čovjeka!

Jer znaš protiv čega se trebaš boriti, i poznaješ svoga "neprijatelja"!

...ali opravdavati svoje slabosti, mane, granice, grijehe... to znači biti rob istih, a to je jednako prokletstvu, daleko od blagoslova!


Na taj način malo - pomalo dovodimo sebe čak i do smrtnoga, teškog grijeha... i tu nema više priče, tj. kako bi Crkva rekla: "Teškim grijehom se prekida "veza" s Bogom i čovjek izlazi iz stanja milosti!"

Opravdavati svoj grijeh/stanje grijeha/grešnost čini da se sve više udaljujemo od Boga i približavamo, eventualno, nekom drugom "bogu" kojeg smo mi zamislili u našoj glavi...
Moramo se osuditi pred Bogom, iskreno i pravedno, i probuditi iskreno kajanje u sebi za sve zlo učinjeno!
A smisao toga (i smisao sakramenta ispovijedi) jest OBRAĆENJE, tj. "vratiti se Bogu s revnošću deseterostrukom"!

Najlakše je stvoriti sebi sliku Boga koji je toliko "ultra-milosrdan" će mi oprostiti moj grijeh i prije nego ga učinim, tako da ja (zapravo) imam opravdanje i "poticaj" da učinim nešto jer znam da će mi Bog oprostiti. lud headbang
Pošto Bog "razumije" moju slabost i ja znam da on to razumije, i znam da je "ful - skroz - do kraja" milosrdan i da će mi oprostiti, onda ja mogu već unaprijed očekivati oproštenje za nešto što još nisam učinio, ali mislim to učiniti...jer "Bog je veći od svakog grijeha", a "ja sam samo slabi čovjek"... (i slične fraze...)

...i tako čovjek, zahvaljujući krivoj slici Boga koju si je stvorio u pokušaju opravdanja svoje slabosti, postavlja sebe upraviteljem Božjega milosrđa! no laze

(U OVOM TRENUTKU ŽABA JE VEĆ DEBELO KUHANA,
A VODA VEĆ ISPARILA IZ LONCA!)
burninmad dead

Znamo da Boga ne možemo "vući za nos"! nono
Znamo da nema pregovaranja s Njime! nono
Nema "muljanja" s Njime! nono
Nema tu veza, vezica, kumova i poznanika koji nam mogu "srediti nešto" kod Njega! no
Znamo da se kajanje ne može odglumiti (bar pred Bogom)! no

Bog jest uistinu neizmjerno, bezgranično, apsolutno, "do kraja - ful - skroz" milosrdan! sretan
Istina je da je veći i od najvećeg grijeha koji mi možemo učiniti! cerek
Istina je da smo mi slabi ljudi i grešni!
Istina je nas Bog razumije! kiss

Ali znamo da nema oprosta ako nema iskrenoga kajanja i zato se nemožemo igrati sa Božjim milosrđem!
Ne da Bog ne bi htio nekome nešto oprostiti, već nemože oprostiti onome tko se iskreno ne pokaje!
Samom Bogu je zapriječeno oprostiti čovjeku, ako se čovjek ne pokaje iskreno!


...nakon svega ovoga ovdje rečenoga, više - manje povezanoga smijeh, nije cilj bio uplašiti nekoga bilo kojom riječju, već malo podsjetiti na neke zamke u koje možemo upasti...

i još važnije:

posvjestiti si da Bog uistinu jest strpljiv i dobar s nama, i jedva čeka da spoznamo Njegovo milosrđe koje čovjeka tako preobrazi da ga udalji od svega zla i grijeha i pomogne mu da se Bogu vrati s "revnošću deseterostrukom", živeći po Njegovoj volji i vršeći ono što je Bogu ugodno...ne iz straha od "strašnoga" Boga, već iz ljubavi prema neizmjerno dobrome, neizmjerno milosrdnome, neizmjerno strpljivome i neizmjerno poniznome Bogu!!! sretanyescereksmijehkiss

mah hrvatska wave









<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se